Restart i Dokukino online pripremili su uz Međunarodni praznik rada niz dokumentarnih filmova koji propituju radništvo i modernu radničku klasu u kontekstu neoliberalnog kapitalizma koji globalno živimo.
Ti se filmovi bave životom i smrti radničke klase kroz različita povijesna razdoblja, od kraja Drugog svjetskog rata kada je nakratko prevladala ideja javnog dobra i potreba za socijalnom pravdom (Duh četrdeset i pete), preko post-tranzicijskog žala za socijalizmom i radničkim samoupravljanjem na primjeru Poljske i bivše Jugoslavije (Simfonija tvornice Ursus i Radnička klasa odlazi u raj), do esejističkog prikaza suvremenih načina eksploatacije (nevidljivih) radnika, u ovom slučaju sirijskih izbjeglica u Libanonu. (Okus cementa).
Kao jedan od uzbudljivijijih i originalnijih filmova koji je bio i u selekciji Hot Docsa, najavljena je “Simfonija tvornice Ursus” (2018) poljske redateljice Jásmine Wójcik, “predivno bizarna oda radničkoj klasi i neuništivosti ljudskog duha.”
Riječ je o zvučnoj reprodukciji jednog radnog dana u tvorničkom pogonu traktora koji više ne postoji i čiji bivši radnici uz pomoć zvukova i memorije vlastitih tijela stvaraju simfoniju od mehaničkih zvukova i pokreta.
Taj po mnogočemu “fascinantan eksperimentalni radnički mjuzikl” premijerno je prikazan na prestižnom Dok Leipzigu, te u međunarodnoj konkurenciji ZagrebDoxa, a sada je dostupan na platformi volimdokumentarce.net uz manju naknadu.
Ondje se od 6. svibnja, uz unos novog kôda PRVI-MAJ, mogu pronaći i dva besplatna naslova s vrlo aktualnom temom nužnosti postojanja javno dostupnih socijalnih usluga države.
To su “Duh četrdeset i pete” (2013) britanskog redatelja Kena Loacha i” Okus cementa” sirijskog redatelja Ziada Kalthouma.
Dobitnik dvije kanske Zlatne palme i veteran socijalnog filma, Loach se u svom filmu bavi ’45. godinom zbog njezine presudnosti u povijesti britanskog kapitalizma.
Naime, zajedničke borbe protiv fašizma u Ujedinjenom kraljevstvu stvorio se duh vremena koji je doveo do ideje o boljoj budućnosti sveukupne populacije, čijih je gotovo 70 posto činila obespravljena radnička klasa.
Te su godine oni dobili pristup zdravstvenoj i socijalnoj skrbi, te adekvatnom stanovanju, sve dok državu blagostanja nije sasjekla ‘željezna lady’ Margaret Thatcher proglasivši društvo i sve njegove potrebe nepostojećima, stoji u najavi filma.
Pobjednik prestižnog festivala Visions du Réel, europske nagrade Doc Alliance i više od dvadeset priznanja, “Okus cementa” filmski je esej o sirijskim izbjeglicama koji u Beirutu grade neboder, dok njihove kuće stradavaju u bombardiranju.
Sirijski redatelj Ziad Kalthoum gostovao je prošlog svibnja u Hrvatskoj i razgovarao s publikom u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Dubrovniku i Splitu.
Na platformi je dostupan i film srpskog nezavisnog dokumentarista Marka Cvejića “Radnička klasa odlazi u raj” (2017), autentični portret svakodnevice petorice radnika iz danas opustošenog i oronulog Zrenjanina, nekoć jednog od industrijskih centara Jugoslavije.
“Radi se o posveti zaboravljenim junacima jugoslavenskog samoupravnog socijalizma snimljenoj u maniri cinéma véritéa koja funkcionira i kao memento za radničku klasu koju je tranzicija prognala iz društvene svijesti”, napominje se.
Tri kratka filma se za vrijeme prvomajskog tjedna prikazuju besplatno – “Dvije peći za udarnika Josipa Trojka” (2012) Gorana Devića, još jedna autorova priča iz bivše željezare u Sisku, “Pravo na Rad: Onako kako smo ga ostavile” (2015) o uništavanju splitskog tekstilnog poduzeća Uzor, koji su snimili Marica i Ivan Lasić iz doma za nezbrinutu djecu te “Samoupravni film” (2012), koji su snimili radnici brodogradilišta Mali Lošinj kao svoj komentar na raspravu o brodogradnji, strateškoj nacionalnoj industriji. Nastao je u sklopu Restart laboratorija pod mentorstvom Igora Bezinovića.
“Od početka Restartove kampanje za ublažavanjem mjera izolacije prošlo je punih sedam tjedana, a zbog odličnog odaziva publike Restart Label od ovog četvrtka trajno snižava cijene trećine svog bogatog doku-kataloga”, najavili su iz Restarta.
(Hina / ilustracija Pixabay
