I jedno i drugo je more. I jedno i drugo kuća većih ili manjih valova. I jedno i drugo pista igre vjetrova. I jedno i drugo slano. I jedno i drugo ima oseke i plime. I jedno i drugo ima ribe, rakove. I jedno i drugo privlači posjetioce, turiste, kupače, ribare..
Pokušavat ću tako da varam sam sebe dok prvih datuma prosinca, nekoliko dana nakon sunčanog, i još toplog Jadranskog mora, pokušavam, bar, zagaziti u Sjeverno more. Dok će me prolaziti trnci hladnoće preko stopala i dok ću kontati, baš kao i svake godine, da stvarno razlike i nema.
Jer, nema šanse, da se može porediti hrvatski, tirkizno modri Adriatik sa mračnom pučinom i zlosutnim horizontom sa beskrajnim teškim sivilom.
Ne može se porediti neuporedivo! Uzalud ću na ovom tamnom obzorju tražiti obrise i sjene Hvara i Brača što su me svakog dana ujutro dočekivali dok sam se bacao u izazivajuće talase i ispraćali na ribarske fešte.
Pavle Pavlović/ foto: privatni album