Eh, da mi je sada biti s onim depresivnim ribarima iz makarskog kluba Arbun. Proteklih mjeseci su me psihički uništavali kukajući o sve praznijim mrežama i kako ulova više nema na njihovim poštama, njihovim tajnim miestima ribarenja po hrvatskom Jadranu.Uz sve to dotukla su ih i ribarska ograničenja što je propisala Europsko unija u koju je Hrvatska trčeći uletjela. Zaboravljajući da je sada Brisl šef i da nema više malo tamo, malo vamo.
Kao veliki emotivac pokušavao sam da ublažim muke dalmatinskih ribara. Pričao sam im kako ovdje u Nederlandu lovci na stanovnike podmorja i u ova teška vremena s osmijehom na licu pričaju o svojim ulovima, mrežama, kotama i kvotama. Uh, time sam ih još više ubijao, razdraživao. Kao pusti te kapitalističke, zapadnoeuropske priče. Tvrdili su kada riba nema kod nas, tako mora biti i kod njih! Jer, tamo je to njihovo Sjeverno more zagađenije, napadnutije od raznih flotila manjih i većih brodova ribolovaca sa raznim tehnikama.
.png)
E, da bih dokazao Bepu Srziću, Frani Raffanelliju i ostaloj ekipi da nije tako kako izgleda s makarske daljine, maksuz sam specijalno krenuo u obližnji IJmuiden, najveće ribarsko pristanište i skladište sa stotinama raznih mamutskih frižidera u kojima ribe miruju koju uru i onda direktno putuju na stolove gurmana diljem svijeta.
Na vezu, na dokovima bio je nepregledni niz raznih ribarica, ili koča. Većih i manjih lađa s kojih prijeti velika opasnost svim stanovnicima ispod površine Sjevernog mora. Tehnika kojima se love stotine, hiljade tona riba je za jadranske pojmove nepoznata ili skupa. Kao totalni laik za udicu, koji je za nedavnog boravka u Makarskoj jedino uspio uloviti morskog krastavca, nisam se kužio u te nekakve nove metode koje su mi pokušali objasniti ribari Nizozemske.
Zato mislim da je bolje, što bi se reklo, crno na bijelo, pardon u koloru, prikazati zbog čega ribari Niske zemlje, ipak, imaju osmijeh iako je brektanje motora njihovih koča sve skuplje.
Ja i ovo je važno- jedan ribarski brod na Sjeveru EU ulovi za 24 sata koliko jedan ribarski brod na Jadranu tokom 365 dana jedne godine.
Nevjerojatno, ali tako je kako tvrdi ribarski ceh u Lijepoj našoj. Zato vjerujem da će se u špicu turističke sezone na Jadranu na pladnjima raznih restorana naći i neka od riba što sada poziraju pred našom kamerom.
Pavle Pavlović / foto Dragana Pavlović Salamunović
