Krajem lipnja 2019. godine je Villa Irena postala vlasništvo Grada. U Villu Irenu vrijednu 4,5 milijuna kuna preselit će se Gradski muzej Makarske, najavio je tadašnji gradonačelnik Jure Brkan. Bilo je to u prvoj godini njegova mandata. Danas, pet godina poslije, gradonačelnik Zoran Paunović s SDP-om ušao je u posljednju godinu vladanja Makarskom. Mi imamo tek napola završenu zgradu s javnosti još uvijek nepoznatom namjenom i nikad prezentiranim projektom koji nam nikad nije dan na uvid.
Završena je tek prva faza – energetska obnova, koja je tehnički započeta još 2021. godine, sa zanemarivim rokom izvedbe. Sve je moglo biti davno gotovo; zašto nije?
Podsjetit ćemo na kronologiju. Zbog mogućeg sukoba interesa odnosno prijave Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Grad Makarska raskinuo je ugovor s izvođačem Jukić DAM. Naime, gradonačelnik je u kolovozu 2021. godine donio odluku o izboru izvođača Jukić DAM, koji mu je, inače, izvodio i radove na hostelu. No Paunović je izašao iz firme Pavones d.o.o. kojoj je od 2021. na čelu njegova sestra, a ugovor između Jukić DAM i Grada Makarska zapravo nikad nije ni realiziran. Radovi na objektu naprasno su prekinuti u travnju. Najprije se govorilo da su radovi na energetskoj obnovi obustavljeni zbog turističke sezone, što je bio smiješan izgovor, a potom da se čeka arhitektonski projekt interijera. No činjenica je da je za gradonačelnika pauziranje bila povoljna okolnost, ako ne i razlog, što ne možemo tvrditi.
Sporna su povjerenstvu bila i dugovanja firme Pavones d.o.o. za radove na hostelu (preko 100 tisuća kuna), i to prema izvođaču Jukić DAM-u. Međutim, naposljetku su, početkom 2022. godine, ipak isplaćena. Povjerenstvo je na koncu zaključilo kako zbog zakašnjele isplate duga i činjenice da Grad Makarska ipak nije ostvario poslovni odnos s izabranim izvođačem Paunović nije povrijedio odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa.
Kako bilo, naknadno je izabrana firma Polinom d.o.o., a radovi su završeni tek u ovoj godini. Izgubilo se značajno vrijeme, nominalno zbog odluke gradske vlasti da se osmisli unutarnje uređenje i definira druga namjena od arheološkog i pomorskog muzeja. Izgubljen je i dio novca jer je prva ponuda vrijedila pola milijuna kuna manje nego druga, realno skuplja jer je naknadno sve poskupjelo u građevinskoj branši, a propala je i pomoć Fonda za energetsku učinkovitost.
No činjenica je da ni ova faza u ovom trenutku ne izgleda zaokružena, a da bi se Villa Irena stavila u funkciju, potrebno je privestu kraju i drugu fazu, odnosno pozabaviti se interijerom. To je posao vrijedan nešto više od milijun eura, a Grad je očito odlučio ne plaćati iz gradske kase nego se javljati na natječaje, što su nam potvrdili još lani, kada Villa Irena nažalost nije prošla. Što se sad radi po pitanju osiguravanja financijske konstrukcije, nije poznato.
I dok se pokušava uštedjeti na izvođenju radova, agenciji Muze d.o.o. isplaćen je priličan iznos za tri posla vezana za Villu Irenu. Prvi je kulturna strategija teška oko 25 tisuća eura, muzejska koncepcija vrijedna 6000 eura i usluga izrade projektnog zadatka od 3500 eura. Samo projektno uređenje vrijedno 9200 eura radile su arhitektice Maša Medoš i Klara Nikšić, Alfi Inženjering d.o.o. plaćeno je 4000 eura za izradu projektne dokumentacije i projekta fotonaponske elektrane, a a 5800 eura za izradu projektne dokumentacije za Centar za posjetitelje. Delfin grupa dobila je 3000 eura za izradu dokumentacije turističke infrastrukture za klimatske promjene, a tvrtka Ugao d.o.o. 8600 za energetski pregled i stručni nadzor.
Sve skupa plaćeno je oko 40 tisuća eura.
Ono što je u ovom trenutku izvjesno jest da se ni u sezoni 2024. neće ništa događati u ovom prostoru. Umjesto da je već odavno u funkciji, terasa danas služi ili kao dom za mačke ili kao sunčalište za kupače.
U međuvremenu, ako uzmemo da se prosječno u Makarskoj na godišnjoj razini izda 150-ak građevinskih dozvola, u proteklih pet godina dano je zeleno svjetlo za gradnju oko 750 objekata. Ne treba gatati nego samo osvrnuti se oko sebe i zaključiti kako je lijepi dio već konzumiran i kako su mnogi od tih stanova već dobili vlasnike.
Dakako da kulturna industrija nije nekretninski biznis i da ne vrijede isti principi, no pet godina je zbilja predugo, pogotovo jer se radi o nečemu što bi se lako komercijaliziralo. A osim toga, ako gradska vlast tu zbilja želi nekakve povremene postave (tzv. pop up izložbe), postavlja se pitanje – što kane s iznimno vrijednim eksponatima sa Sv.Petra i gdje ih uopće misle izložiti? Ako se dogodine promijeni vlast, hoćemo li opet biti na početku?
Ivona Ćirak /foto: M.D./arhivska fotografija
