Aktualnoj vlasti ostalo je desetak mjeseci da pokažu što su radili od dolaska u fotelju 2021. godine. U narednim bi tako mjesecima započeti projekti trebali dobiti jasne konture, a oni na kojima se radi trebali bi ući u nekakvu završnicu. Uzme li se u obzir koliko je toga Paunović “načeo”, reklo bi se da nije ostalo puno vremena.
Počevši od velebnog projekta Peškere, preko projekta uređenja i zatvaranja gradske rive te uređenja tržnice s ribarnicom i gastro centrom, pa do kulturne infrastrukture koju su zagrebačke “Muze” ispremještale i izrotirale u famoznoj kulturnoj strategiji, sve su to grandiozni i sanjarski projekti kojima se konačna realizacija ne nazire.
Istina je da su za dio ovih ideja iz gradske vlasti poručili kako ih niti ne kane ostvariti u ovom mandatu, međutim, pitanje je: zašto bi im građani dali kredit ako se malo što od ovoga pomakne s mrtve točke? I ako su spremni dati kredit, koje će jamstvo dobiti za to u prvom mandatu Zorana Paunovića?
U našoj smo velikoj analizi rada ove gradske uprave potražili pet aduta koji bi ovoj garnituri pomogli održati vlasti, ali i pet nedostataka koji bi ih mogli stajati iste te vlasti. Do sada se, inače, pokazalo da finiširani projekti nisu nikakva garancija održanja vlasti, što pokazuje i HDZ-ov mandat. Samim time možda niti nije ključno da Paunović završi većinu započetog. Štoviše, za Paunovića bi se kao glavni asovi u rukavu moglo pokazati upravo – stopiranje, rušenje, uklanjanje. I tu nije teško pogoditi s kojim ćemo projektom otvoriti ovu analizu u prvom “pro” dijelu.
Upravo projekt uređenja Peškere mogao bi Paunoviću donijeti bodove kod građana. Točnije, “eliminacija” štandova koji su kroz dva desetljaća, u jednoj politički odobrenoj simbiozi, srasli s ovom atraktivnom lokacijom. Bze obzira što je projekt daleko od završetka, ova si je vlast nesumnjivo priskrbila priličnu naklonost već samim uklanjanjem tzv. baraka koje su javnosti bile popriličan trn u oku. Osvještenijima iz estetskih razloga i(li) zbog teze da Makarska treba raskinuti sa stihijskim odnosom prema prostoru i tuizmu, onima koji načelno cijene transparentnost zato jer se godinama nije prakticirao natječaj, pasivnim promatračima iz zavisti…
No i oni kojima to estetski ili pak moralno nije smetalo nakon čišćenja Peškere komentirali su prostranost i ljepotu javnog prostora. To što je Peškera u ovom trenutku zapravo tek potencijalno upečatljiv i moćan urbani park – jer nedostaje još dosta planiranog zelenila i sadržaja – građanima zapravo ne smeta.
Možda se baš zato Paunović u nekoliko navrata “izletio” kako je Peškera riješena, iako konačni projekt izabran na natječaju prije skoro godinu i pol još uvijek nismo vidjeli, a kamoli da je vlasti u rukama kakav građevinski akt. Očito shvaća da mu čišćenje Peškere, čega se do sada nije uhvatio nijedan političar, može donijeti status beskompromisnog dužnosnika. Kome god se pojedinačno zamjerio, šira javnost ovaj potez percipira pozitivnim.
Drugo uklanjanje koje bi Paunoviću moglo pomoći oko slaganja slike lijepe Makarske jest uklanjanje nadstrešnica i staklenika s gradske rive, ali i s plaže. Umjesto da inzistira na odluci koju je sam donio, lijepo je podigao poreze i time ugostitelje stjerao u kut. Poručio im je: ili platite 400 eura kvadrat, ili dižite ono što nam se ne sviđa. Netko će reći da je ovo kukavički i licemjeran način rješavanja estetike, ali bez sumnje je vrlo lukav i dobro promišljen.
Rješavanje rugla u staroj gradskoj jezgri itekako će biti vidljivo, a posebice će ovaj potez zablistati u predizbornoj godini. Kao i u slučaju Peškere, ovakav šah-mat u bitki za javni prostor grada zamjerit će mu na izborima – ne i javno – pokoji ugostitelj, ali šira javnost će zasigurno aplaudirati.
Govoreći o brizi za estetiku grada treba nadodati i činjenicu da je aktualna vlast solidno uspjela u svojevrsnom “pokretu” oživljavanja stare gradske jezgre, posebice Kalalarge. Ne ulazeći u uspješnost poslovanja novih poduzetnika, činjenica je da je Grad ipak podijelio potpore te su potaknuli obrtnike da budu kreativniji i da se okuraže u realizaciji poslovnih ideja. Zajedno s uređenjem moderne Hrpine te ulica iznad Lištuna u ovoj bi godini mogla biti dosta zamjetna promjena u staroj gradskoj jezgri.
Treća politička odluka koja trenutno, istina, nije opipljiva, a koja utjelovljuje još jedno Paunovićevo “stop” jest – donošenje novog Prostornog plana koji zabranjuje višestambenu izgradnju. Građani rezultate ove odluke ne vide kao što vide čišćenje Peškere i stare gradske jezgre, jer se i dalje bjesomučno gradi na sve strane.
I neće ih vidjeti još koju godinu, ali nema sumnje da će Paunović ponosno mahati s novim planom pred izbore. Procedura, niz pogrešaka u donošenju plana i bijedni politički obračuni već su se zaboravili, a istinoljubivost je ionako vrlina rijetkih. Ostaje činjenica da je Paunović, unatoč pritiscima nekretninskog biznisa, donio restriktivni plan koji je predstavljen kao melem na ranu betonom masakrirane Makarske.
Četvrti plus u Paunovićevom mandatu su poboljšanja u dva resora kojima poslovično nedostaje novca – u zdravstvu i kulturi. Nije bitno tko je zaslužan za pojačanja u makarskom Domu zdravlja; činjenica je da će građani pamtiti kako su u 2023. napokon dobili doktoricu radiologije i magistru biokemije, a potpisani su ugovori i s kardiologom te urologom.
Zasluge za poboljšanja u zdravstu pripast će lokalnoj vlasti čiji je nositelj već jednom samozadovoljno izjavio kako zdravstvo u Makarskoj više nije tema. Koliko je građanima ovo pitanje bitno, suvišno je isticati. Iskoraci u zdravstvu Paunoviću bi definitivno mogli priskrbiti značajne poene kod običnih ljudi kojima nije stalo do velebnih projekata i pretencioznih događanja nego do svakodnevnih potreba među kojima je zdravstvo bez sumnje na prvom mjestu.
S druge strane, kultura možda nije nešto što je građanima nasušna potreba. Ali u gradu koji punim plućima živi samo ljeti, a tada niti ne pripada domaćinima, kulturni sadržaji i šušur građanima dođu kao svojevrsna hrana za dušu, kao stanovita zadovoljština za sezonski stres i iznajmljivanje vlastita grada turistima. Bilo je kulturnih sadržaja i ranije, imali smo hvalevrijedne festivale, ali posljednje dvije godine kulturni i zabavni programi te umjetnost dobili su važno mjesto u gradu, i to ponajprije u vidu izdašnog financiranja.
Istina, po pitanju kulturne infrastrukture gradska se uprava, barem po onome što vidimo, nije pomakla s nule, izuzmemo li velikodušno financiranje kulturne strategije koja je vladajuće posve opčinila. Međutim, građani ionako slabo znaju koje su mogućnosti u ovih par godina prošle prokockane zbog čekanja savršenog rješenja, tako da sporost u rješavanju kulturne infrastrukture može zamjeriti tek šačica kulturnjaka i udrugara.
I posljednji as u rukavu Paunovićeve vlasti koji su građanima vidljivi u svakodnevnom prolasku gradom jest ozelenjavanje. Aktualna vlast kao jednu od misija je uzela ozelenjavanje betoniziranog grada koji će i u narednim godinama gušiti beton, ali će isti taj grad ipak ponešto biti zeleniji i ugodniji. Neke su akcije već odrađene, druge su u tijeku, a iznosi javnih nabava za ostatak godine pokazuju da će se nastaviti, i to žešćim tempom.
Nema nikakve sumnje da će građani na ovo pozitivno reagirati naprosto zato jer je to nešto i vidljivo i ugodno oku. Da ova vlast drži do zelenila, odlučili su, naposljetku, i na samom početku mandata poručiti građanima kroz stavljanje UPU-a Platno van snage. Stav oprečan HDZ-ovom (kojima je to sigurno dijelom bio razlog za gubitak izbora), na jedrima sigurne politike NLO-a i UZOR Osejave (koje je pak lansirao u politiku!) Paunovićevoj ekipi može donijeti još pokoji plus među pobornicima zelenog grada.
Druga strana medalje su minusi kojih je ova garnitura uspjela prikupiti podosta, no s pravom računaju na brzi zaborav. Mi ćemo ih izdvojiti pet, a na prvo mjesto stavit ćemo lošu realizaciju planova i proračuna. Većina projekata koji su se radili zapravo su započeti za vrijeme bivše vlasti, od križanja magistrale sa Zrinsko-frankopanskom, preko trenutnih radova na križanju Kotiške s državnom cestom D8, pa sve do dječjeg vrtića Maslina. Projekt koji je “autorsko djelo” ove vlasti od početka do kraja je Trg Hrpina, a što će biti s Villom Irenom, tek ćemo vidjeti. Činjenica je da su u načelu odrađeni uglavnom neki jeftiniji i manje zahtjevni radovi, a od krupnijih stvari izdvojiti se može tek Hrpina. U planu je i uređenje ulica iznad Lištuna te radovi na dogradnji vrtića Ciciban, no o tom potom. Gledajući posljednje tri godine unatrag, javnih radova je zbilja bilo jako malo.
Druga zamjerka ovoj vlasti u javnosti je galantnost u trošenju proračunskog novca. Radilo se o izvanjskim uslugama poput odvjetničkih ili s područja PR-a, politički instaliranim savjetnicima, VIP feštama ili pak WTA turniru teškom milijun eura, službenim karticama ili pak skoro pa maničnom kićenju grada, Paunović i zamjenica Radić Brkan pokazali su da nemaju problem s percepcijom njihovog trošenja u javnosti.
Nedavno su donijeli pravilnik o putovanjima u kojem su naglasili da samo njih dvoje mogu noćiti u hotelima s 4 plus zvjezdica. A građani općenito ne vole takav stav.
Treća zamjerka je nepromišljeno kadroviranje. Vladajuća garnitura izmijenila je tri direktora TZ-a, lani je ispratila ravnateljicu dječjeg vrtića koju su sami doveli, a nedavno je gradsku upravu napustila i pročelnica Sandra Vranješ. Ne ulazeći u privatne razloge odlazaka, činjenica je da su se dogodili i da ne ukazuju na osobitu stabilnost i dosljednost nego naprotiv, nesigurnost.
Naposljetku, sve su ih imenovali Paunović i Radić Brkan, a njihovim odlascima pokazali su ili da ne znaju dobro procijeniti ljude na čelnim položajima ili da vjeruju kako je malo tko dobar poput njih. Ili, što je također moguće, da je s njima naprosto teško surađivati. Deklarativno traže odgovornost, a s druge strane dobru suradnju vide kao igranje po njihovim pravilima uz beskompromisnu lojalnost.
Četvrti minus je loša i nejasna komunikacija. Prosječni građanin koji nije imao posla s gradskom upravom možda to neće ni primijetiti, no općenito je dojam da su vlastodršci nedorečeni i arogantni u komunikaciji. Iako se poziva na transparentnost, jasniji Paunović nije bio ni s medijima. Kada mu nije odgovaralo, izbjegavao bi davati izjave, a zainteresiranu javnost držao bi mrtav-hladan na ledu sve dok se njemu i suradnicima ne bi razbistrile neke odluke.
Imao je i ispade poput ovog posljednjeg koji je završio s prijavom policiji, gafove poput prozivke vikend gostiju koji ostavljaju smeće, pa do dramatičnih optužbi za krađu prostorno-planske dokumentacije koju policija kasnije demantira. Impulzivnost i stanovita histeričnost u određenim situacijama nisu, rekli bismo, nešto što bi birači nagradili. No opet, nikad se ne zna. Pojedini ju, posebno u Dalmaciji, vide kao potvrdu karaktera.
I posljednje, Paunović očito nema dovoljno snažan i potentan tim. Možda je baš zbog straha brzo po dolasku na vlast uslijedila čistka u zgradi Grada, kao i paranoično udaljavanje tajnice koja se kasnije kao institucija ipak vratila u Bijelu kuću. Javna je tajna da je dio SDP-a sklon pripisivati greške zamjenici Radić Brkan, no činjenica je da ona uživa potpuno povjerenje gradonačelnika. Iako je dojam da se ona najviše bavi onim mekšim dijelom – eventima i PR-om.
Jure Brkan je imao Jozu Vranješa koji je brzo po dolasku autonomno “plivao” komunalnim projektima, a Paunović ima tek mladu ekipu u Odjelu za razvoj koja niti nema od koga učiti. Od vanjskih savjetnika teško je znati tko mu je persona od autoriteta i povjerenja, no gradonačelnikove odluke katkad podsjećaju na kakofoniju nastalu na posve oprečnim zvukovima i idejama.
Što se tiče gradskih vijećnika, stječe se dojam da nemaju bogznakakav utjecaj. Većina ekipe s Paunovićeve liste nema ni političko iskustvo ni iskustvo rada u javnoj upravi, a svijest o tome je makarske poteštate dovela do potrebe za posvemašnjom kontrolom. Sve to skupa vodilo je nizu čudnih i nedosljednih odluka koje bi se Paunoviću iz raznih kutova oštećene javnosti i iz raznih “niša” mogle vratiti u glavu.
Kako bilo, očito je da je percepcija dobrog posla kod Brkanovog HDZ-a i Paunovića (svjesno ne pišemo SDP-a jer stari mlaki “ne bi se štel mešat” SDP malo ima veze s novim politikama) – dijametralno suprotna. Ono što Brkan tumači kao plus, Paunović vjeruje da je minus. Za primjer, Brkan je uveo financijske potpore roditeljima s djecom do navršene tri godine, a Paunović je bez da je trepnuo ukinuo ovu demografsku mjeru koju je uživalo oko 150 obitelji. Skinuo je pola milijuna kuna za udžbenike srednjoškolcima nazvavši to populizmom i odlučio se za neke drugačije socijalne politike.
U Brkanovom mandatu je bilo dosta javnih radova, Paunović se ne žuri. Brkanova ekipa je zagovarala “životniji” pravilnik o uređenju stare gradske jezgre kako bi se poslovanje obrtnika i poduzetnika, uz hodanje po jajima, što bezbolnije nastavilo, Paunović se nije libio porušiti Peškeru, tržnicu i prisiliti ugostitelje da skinu pergole ili da plate trostruko.
Percepcija dviju najvećih stranaka je, očigledno, posve drugačija. I tu dolazimo do dva esencijalna pitanja. Prvo pitanje je kakva je percepcija većine građana, jer to se broji. A drugo je na koju će kartu i na koja imena ići HDZ na predstojećim lokalnim izborima.
Piše: Ivona Ćirak
