Protekla dva, tri dana kroz Makarsku se, od jednog kraja do drugog, vozilo i po pola sata. Velike gužve, što zbog radova na magistrali, što pojačanog pritiska na grad zbog praznika, inspirirale su našeg čitatelja, Tončija Andrijaševića, da se zapita kako bismo uopće preživjeli zatvaranje rive.
Andrijašević je argumentirao svoje razloge zbog kojih se, kaže, apsolutno protivi ovom potezu, a s njegovim “kontra” u sljedećem dijelu prometnog dvoboja sučelit ćemo sugrađanina koji smatra kako je to potrebno Makarskoj.
– Sve se može kad se ne misli puno o tome, a radi se o zatvaranju rive ili bolje, o odustajanju od bilo kakve argumentacije ili stručne podloge za zatvaranje rive. Kod početnog plana za renoviranje gradske vizure rečeno je da će prometna studija odrediti da li je moguće zatvoriti promet na makarskoj rivi te s tim povezano će se izgraditi garaža koja će smjestiti automobile koji se više neće moći parkirati na rivu. Znamo da su oba uvjeta otpala, a znamo i da je to bio preduvjet da bi se riva mogla zatvoriti.
Dakle dva preduvjeta su pala, ali kako se argumentira ova odluka, ‘bez zatvaranje se ne bi puno postiglo’, to je ‘logično’ a i ‘propitkivala su se ostala rješenja’. Najprije moram reći da mi se ovaj novogovor gadi – ‘propitkivala su se ostala rješenja’ !! Što to znači? Koga ste ‘propitkivali’? I taj koga ste propitkivali vam je rekao ‘nema druge, zatvaraj’. Gdje je prometna studija? Što kaže struka?
Ali ajmo na tren pokušati simulirati momenat kad se riva zatvori (bolje zvuči ‘ako’ ali…) – postojati će , naravno neki izuzetci – policija, vatrogasci, hitna – svi će oni, naravno, moći koristiti asfalt rive za intervencije. Tko će ustanovljavati da li netko od njih ide rivom samo zato jer je bliže ili je ogromna gužva, da li će netko biti na ‘rampi’ …
Uz njih u nekom, ograničenom vremenu, mora se dozvoliti dostava robe kafićima, trgovinama, apoteci – pretpostavljam da će biti tako. Zatim, što je s turističkim – izletničkim brodovima i njima pridruženom autobusnom prometu ili turističkim autobusima? Što je sa pristupom invalida ili jednostavno osoba koje imaju otežano kretanje službenim prostorijama Županije, Grada, Porezne uprave?
Da bi riva, kao glavni izlog grada, s pripadajućim trgovima, mogla komercijalno funkcionirati, ovisi o dotoku ljudi. Kontinuiranom dotoku kupaca, potrošača, gostiju….Da bi taj dotok bio moguć ljudi trebaju ostaviti aute negdje relativno blizu. Ako im ukinemo 170 parkirnih mjesta (s ovih 50tak sada ukinutih cca 220!), gdje će biti alternativni parking? Na primjer – na Kačiću se događa nešto u organizaciji TZ i ogroman je interes, ne samo iz Makarske. Gdje bi vi parkirali, a da se već netko toga nije dosjetio?
I na kraju ključno pitanje – što zapravo mislite uraditi s tim praznim asfaltom? Proširiti štekate? Da, to je dobro, toga nam nedostaje! Koja ideja popunjavanja tog prostora vrijedi toliko da se žrtvuje cijeli grad prometnim kaosom? A kako smo vidjeli u prethodnom pasusu – neće biti moguće ukloniti asfalt tj. ukinuti prolaz jer je to jednostavno nemoguće!
Dakle što je to što će niknuti na rivi, a vrijedi toliko riskirati? ‘Mjesta za spontano pjevanje’ (usput, zašto nisu predviđena mjesta za ‘organizirano pjevanje’), ‘igranje karata’ – da li je to uopće legalno?
U svemu se provlači ideja Makarske iz 50tih godina, romantična predodžba malog ribarskog mjesta gdje ‘ribar plete mrižu svoju’, ‘piva klapa ispo volta’, spontano se okupi klapa u mornarske majice i bace šijavicu dok ih cure gledaju ispod oka noseći na glavi bronzin vode. Te filmove su prestali snimati prije 80 godina!
Ovo ipak nije samo priča o zatvaranju rive već o nepostojanju suvislog plana naše turističke budućnosti pa se proturaju parcijalne ideje bez glave i repa ali još opasnije – bez podloge u realitetu.
Zašto Makarska nema strateški plan razvoja turizma? Zašto se ne zna kojim pravcem želimo ići, koji su trendovi u turizmu koje želimo slijediti ili možda predvoditi? Zašto ne znamo gdje su zabavne zone, gdje su sportsko rekreacijske? Zašto imamo toliko super kvalitetnih vila do kojih se sljedeće godine grade stambena naselja? Ne može se sve prepustiti novcu! Ili zapravo može, ali onda dobijemo uništen grad sa bezobzirnom gradnjom bez kanalizacije i nećete mi vjerovati kad vam ovo kažem – bez turističke budućnosti.
Grad zagušen prometom, prepunjenim plažama koje su zapravo zemlja a ne šljunak, bez vizije i bez karaktera. Uostalom, koliko i sami poznajete prijatelja koji su rekli ‘nikad više u Makarsku u 7 i 8 mjesecu’?!
Ne prodaje se smještaj već priča! A koju to mi turističku priču pričamo i kome? Tko su naši ciljani gosti? Zašto je manje Čeha i Poljaka? Tko će ih nadomjestiti? Imate odgovore na sva ova pitanja!? Super, javite se za direktora ili direktoricu TZ!, zaključio je Tonči Andrijašević.
Ivona Ćirak, foto: MD,privatni album
