Prije dva smo dana objavili porazne podatke Instituta za turizam koji radi na Studiji nosivih kapaciteta. Po tim podacima u Makarskoj buja i nekomercijalni smještaj, i općenito crno tržište; od 10-ak tisuća kreveta u kućama i stanovima za odmor samo 7 posto je registrirano kao komercijalni smještaj! Preostali kapaciteti su ili nekomerijalni smještaj, ili nemamo pojma što zapravo jesu i tko ih i na koji način koristi.
Imamo i drugi aspekt priče. Od 500-tinjak objekata dvije trećine su također u famoznoj kategoriji nekomercijalnog smještaja. Dakle, tih 70-ak posto niti renta, niti prima goste; to su ljudi koji jednostavno povremeno uživaju u svojoj nekretnini. Tako barem, naime, kaže eVisitor.
Makarani i uopće ljudi koji imaju stanove u raznim novijim zgradama u gradu kažu nešto drugačije. Kažu kako u solidnom dijelu tog tzv. nekomercijalnog smještaja kruže ključevi apartmana iz ruke u ruku i kako se radi o čistom rentijerstvu.
I uza sve ove brojke, imamo i činjenicu da je u posljednjih 10 godina izgrađeno preko 1700 stanova. Zamjenica gradonačelnika Antonia Radić Brkan tvrdi kako po podacima gradskih službi ti stanovi nisu nastanjeni, a nisu ni kategorizirani kao apartmani. O čemu se radi, Grad opet nema saznanja.
U cijeloj ovoj zbrci koja nastane kad na jedno mjesto nabacate silne brojke, koje mi volimo jer su egzaktne i jer nedvojbeno upozoravaju na srž problema, čitatelji međutim znaju ostati zbunjeni. Do nas su došli i komentari kako nije dovoljno pojašnjeno gdje je razlika između nekomercijalnog i crnog tržišta, a koja je moguća poveznica. Tepamo li vlasnicima nekomercijalnog smještaja kad ih ne nazivamo sivom zonom, ili se radi o, barem teoretski, posve drugačijim kategorijama?
Da, nekomercijalni je smještaj posve legalna kategorija. Njihovi su vlasnici tzv. vikendaši, vlasnici su kuća ili stanova za odmor. Svoju nekretninu koriste u nekomercijalne svrhe, dakle ne naplaćuju uslugu smještaja. Ili to barem ne bi smjeli.
Komercijalni smještaj je smještaj koji se naplaćuje. Kada sumiramo gore navedene podatke, u Makarskoj se, od 10 tisuća kreveta spomenutim u kućama i stanovima za odmor, smještaj naplaćuje za mizernih 600-tinjak ležajeva. Ostali – tako bi trebalo biit – služe njihovim vlasnicima i rođacima te prijateljima, kojih opet ne smije godišnje biti više od desetak.
Kada zbrojimo podatke o objektima u eVisitoru, opet dolazimo do zaključka da se čak dvije trećine ne naplaćuje. Je li međutim tome zbilja tako? Aktualna dogradonačelnica kaže kako je dobar dio navedenih samo nelojalna konkurencija obiteljskim domaćinstvima. Njih se naziva rentijerima, i već je do sada u medijima bilo inicijativa da se takav oblik iznajmljivanja odvoji od smještaja kod domaćina, te jasno nazove nelojalnom konkurencijom.
Suma sumarum, Makarska ima oko 15-ak tisuća kreveta u privatnom smještaju, a čak 10-ak tisuća vikend stanova ili kuća, te k tome i 1700 novoizgrađenih stanova koji nisu uvedeni niti kao jedno niti kao drugo. Veliko je to područje podložno rentijerstvu i bujanju nelojalne konkurencije koje, međutim, ne muči samo Makarsku, ali u Makarskoj zbilja može poslužiti kao školski primjer.
Ivona Ćirak /foto M.D.
