Posljednjih godina često se čuje sintagma “stihija u turizmu”. Kao svaka stihija, implicira da se turizam ne planira nego događa. Uloga turističkih zajednica već dugi niz godina je marginalizirana i svedena na “svakodnevne aktivnosti” koje uz statistiku podrazumijevaju organiziranje zabavnih događaja i slično, ukratko, planiranje turizma u destinaciji nije na listi zadataka TZ-a, barem ne u praksi. Jedinice lokalne uprave bave se turizmom samim time što sve njihove političke odluke utječu na turizam. No jasno je da se ne radi o stručnom ili sinergijskom pristupu kakav je svojedobno najavila bivša direktorica TZ-a kazavši kako se radi na strategiji razvoja turizma koja će biti “multidisciplinarna”. Strategija ni godinama poslije nije ugledala svjetlo dana niti ju itko spominje.
Tko nam, onda planira turizam i tko je to radio u proteklim desetljećima?Presjek ove teme kroz protekle godine napravio je Tonči Andrijašević, direktor hotela Quercus, koji nas je proveo kroz turistički vremeplov i podsjetio zašto je nekoć Makarska rivijera bila perjanica turizma. – Ko van je ovo radio? Nema nitko u Dalmaciji, a da je pozvao nekog majstora doma koji nije čuo ovu mantru. Ovako zamišljam prvo pitanje koje će postaviti, kad nas konačno posjete ET i braća, kada ugledaju urbanistički biser zvani Makarska. Pa stvarno, tko nam je to uradio? Decision makeri u turizmu, počinje svoj pogled na ovu temu.
A evo i tko su ti “decision makeri”…
Prvi u nizu bio je SOUR Makarska rivijera. Obilježio ga je period građenja velikih objekata.- Privatni smještaj postoji, ali nije značajan. Sve odluke se donose na razini politike te posebno na razini SOUR-a, a uloga turističkih zajednica je minimalna, kazuje Andrijašević.Osamostaljenjem Hrvatske počinju puhati neki novi turistički vjetrovi.– Direktori državnih poduzeća imaju prevladavajući utjecaj na formiranje turističkog proizvoda. Glavnu riječ vode hotelijeri te u zavisnosti o sposobnosti formiraju uspješnije ili manje uspješne turističke proizvode. Dio značajnih odluka koje su oblikovale cjelokupnu sliku turizma rivijere su slučajne, objašnjava Andrijašević.
Nudi plastičan primjer. Prije 20-ak godina govorilo se o omladinskom turizmu te je na sugovornik predložio da se radije ide na turizam okrenut starijoj populaciji. Mjesec dana stigli su prvi Norvežani, a Apollo trenutnu najznačajnije aktivnosti ima baš na Makarskoj rivijeri. Po Andrijaševiću je to dobar dokaz kako se mnoge stvari i samim time trendovi od nas zbivaju slučajno.
Pojedini hotelijeri, kao u Brelima ili Tučepima, razvijali su hotelsku kuću i mjesto, dok su neki drugi manje konzumirali tu moć te nisu napravili ništa u tom smislu; sve ovisno o čelnim ljudima hotelskih kuća. U svakom slučaju, turističke zajednice prate hotelijere jer je i novac i utjecaj kod njih.Prodajom hotelskih firma vlasnici postaju decision makeri, privatni smještaj raste sve više i turističke zajednice su sve više meta politike zbog novca i utjecaja. Skandinavci preplavljuju rivijeru te uspostavljaju standarde zakupa do sada (po dužini zakupa i cijeni nepoznati), kaže naš sugovornik.
I tu dolazimo do finalne faze. – Obilježava ju ogroman boom gradnje, a hotelijeri su u manjini te prevladavaju novi king makeri. To su građevinski investitori koji u sprezi sa politikom kroje definitivnu sliku grada. Nema kočnica, nema kraja, samo euro vlada. Turistička zajednica je dio politike te nema apsolutno nikakav utjecaj na krojenje turističke politike, kao što nema ni znanja, a ni interesa, nastavlja Andrijašević.U ovoj se fazi, kako kaže, uništava sve što ima vezu s turizmom i razlozima zbog kojih nas gosti posjećuju.
Kad je izložio problem, nastojat će potražiti i rješenje. – Pokušajmo spasiti što se da…Stoga treba obavezno donijeti Master plan turizma te u njemu definirati pravac razvoja turizma. Bilo bi idealno izraditi jedinstveni na cijeloj rivijeri, ali nismo naivni niti smo u dječjem vrtiću…Nadalje, treba obavezno zaštititi autohtone plaže rivijere. Ili ono što je od njih ostalo, zaključuje.
Na kraju se referira na brojke. U prosjeku, na osnovu Tomas istraživanja, na rivijeru dođe cca 350.000.000 eura, a cca 30.000.000 milijuna kuna teški su budžeti svih TZ rivijere u normalnoj godini.Sada zamislite što bi netko stručan i sposoban napravio sa 150.000.000 kn za pet godina koliko bi trebao trajati jedan normalan plan. I ne, nisu planovi izmišljotina socijalizma, zaključuje Andrijašević za kraj.Hoće li, kako i kada doći do transformacije turističkih zajednica u nekakve destinacijske menadžment organizacije sa strukom na čelu i s partnerskim, a na zavisnim odnosom s politikom, ostaje za vidjeti.
Ivona Ćirak /foto:privatni album /MD