Nagrada Grada Makarske za 2026. godinu trebala bi posthumno, prema prijedlogu odluke pripreljenom za sljedeću sjednicu Gradskog vijeća, ići Veljku Bariberiju. U obrazloženju prijedloga ističe se tako Barbierijev bogat književni, kulturni i gastronomski rad, ali i njegova trajna povezanost s Makarskom, gradom u kojem je proveo djetinjstvo i kojem se često vraćao u svojim djelima i javnom djelovanju.
Prve književne radove objavio je početkom 1970-ih u časopisu Polet, dok mu je 1972. godine objavljena prva knjiga Priča o gospodinu Zaku, za koju je dobio nagradu A. B. Šimić. Radio je kao urednik kulture u Studentskom listu te kao suradnik Vjesnika i Starta.
Širu književnu prepoznatljivost stekao je novelom Zatvor od oleandrova lišća iz 1977. godine, prema kojoj je redatelj Lordan Zafranović snimio film Haloa – Praznik kurvi. Njegovo najpoznatije djelo, roman Epitaf carskog gurmana iz 1983. godine, ostvarilo je nakladu od 200 tisuća primjeraka u Hrvatskoj i 100 tisuća u Njemačkoj.
U obrazloženju Odbora navodi se kako u tom romanu „gastronomija služi kao okvir za priču o slobodi i otporu autoritarnom sustavu“.
Barbieri je tijekom Domovinskog rata bio pripadnik Hrvatske vojske, a sudjelovao je na južnom bojištu i u Pakracu. Svoja ratna iskustva opisao je u proznom dnevniku Tko je sa mnom palio kukuruz.
Značajan trag ostavio je i kao gastronom i promicatelj dalmatinske kuhinje. Pisao je o povijesti hrane, autor je serijala Kuharski kanconijer i televizijske emisije Jelovnici izgubljenog vremena, snimljene za Hrvatsku radioteleviziju. Za Vijeće Europe pripremio je i tekst o hrvatskoj kuhinji za publikaciju Europe – Culture, Food and Diversity.
Za književni i umjetnički rad dobio je niz priznanja. Matica hrvatska dodijelila mu je 2006. godine nagradu za književnost i umjetnost, a za djelo Dioklecijan dobio je nagradu August Šenoa. Njegovi su radovi uvršteni i u antologijske izbore hrvatskog putopisa i kratke priče. Posebno mjesto u obrazloženju zauzima njegova povezanost s rodnim krajem i doprinos prepoznatljivosti Makarske.
– Veljko Barbieri afirmirao je svoju Makarsku na mnogo načina i u brojnim prilikama – kroz Kačićeve dane, gastronomiju, književnost i romane o svojem gradu. Živio je Osejavu, more, kale, Biokovo i ljude. On je prava Makarska, stoji u obrazloženju prijedloga.
M.D.