Radi li se o dohrani ili nasipavanju plaže ispod hotela “Rivijera”, očito je nedokučiv misterij kako to s pomorskim dobrom i ranijim slučajevima biva. Da bi se nedvojbeno utvrdilo da se mijenjala obalna linija, postoje metode i utvrdivo je, međutim, ne gajimo nade da bi se time itko od institucija bavio. No ono što se može jest – procijeniti materijal.
Izvanredni profesor dr.sc.Željko Smolčić, koji predaje na Građevinskom fakultetu u Rijeci, kazao je da su stvari prilično jasne kad se pogledaju fotografije i video snimke.
– Na osnovu fotografija i videa nedvojbeno je da je na plaži u Makarskoj korišten kameni materijal s velikom količinom zemlje. Samo na osnovu fotografija, jer se radi o 2D prikazu, nemoguće je točno procijeniti količinu zemlje u materijalu, jedni točan način za određivanje masenog udjela pripadajućih frakcija u materijalu je laboratorijsko određivanje granulometrijskog sastava materijala. Zemlja i sitne čestice su sve čestice koje imaju promjer manji od 0,063mm, komentirao je prof.Smolčić.
Hrvatska bi, kako napominje dalje, kao pomorska zemlja trebala imati jednoznačno i pravno definirane zahvate dohranjivanja i nasipavanja plaža.
– Različita su tumačenja ovih pojmova, pa su različita i postupanja u praksi. Ministarstva zaštite okoliša i prirode (MZOP) iz 2016. godine daje definiciju pojmova dohrana i nasipavanje plaža kao i tumačenje kakav se materijal može koristiti za dohranu i nasipavanje plaža. Bitno je naglasiti da je dohrana, prema tumačenju MZOP, tehničko održavanje plaža u gabaritima postojeće nasute plaže (nema promjene obalne crte). Za dohranu plaže trebalo bi koristi pijesak, šljunak ili sitni tucanik, u svakom slučaju kameni materijal tog tipa bez sadržaja zemlje, obrazlaže naš sugovornik.
Prema tumačenju MZOP pod pojmom nasipavanja morske obale u kontekstu uređenja i formiranja plaža podrazumijeva se nasipavanje plažnim materijalom područja koje je prethodno bilo neuređeno (promjena obalne crte), a za nasipavanje plaže smije se koristiti pijesak, šljunak ili sitni tucanik u svakom slučaju kameni materijal tog tipa bez sadržaja zemlje.
– Dakle, u Hrvatskoj ne postoji regulativa koja propisuje vrstu materijala za dohranu i nasipavanje plaža. Svjedoci smo učestalih pojava da se za dohranu i nasipavanje plaža koristi materijal koji u svom sastavu ima velike količine zemlje, ali i građevnog otpada, upozorava dalje.
Ključnu ulogu, kako ističe, ima Državni inspektorat Republike Hrvatske koji u principu ne reagira na prijave takvih slučajeva, i u principu “ne želi primijeniti tumačenje MZOP koji propisuje da se ni dohrana ni nasipavanje plaža ne mogu izvoditi materijalom koji u svom sastavu ima zemlju.”
– Osim DIRH-a jedan od krivac za ovakvu situaciju je i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Za zahvate nasipavanja morske obale potrebno je provesti postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (OPUO), a sam postupak je u nadležnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Prema Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš uz svaki zahtjev za ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, pa tako i za nasipavanje morske obale, prilaže se Elaborat zaštite okoliša. Nakon provedenog postupka OPUO MGOR donosi rješenje za nasipavanja morske obale i može propisati primjenu mjera zaštite okoliša, veli Smolčić.
Ministarstvo je, upozorava, nedosljedno pri izdavanju rješenja za nasipavanja morske obale.
– Za nasipavanje morske obale za potrebe izgradnje crkve i župnog dvora u Segetu Donjem, u rješenju za nasipavanja morske obale, MGOR je propisalo primjenu mjere zaštite okoliša na način da se za nasipavanje koristiti kameni materijal bez primjesa zemlje ili mulja. S druge strane, kod nasipavanja plaže Grabrova u Jadranovu MGOR nije propisalo primjenu mjere zaštite okoliša da se za nasipavanje koristiti kameni materijal bez primjesa zemlje ili mulja, navodi oprečne primjere koji potvrđuju nedosljednost i nejasan stav ministarstva.
Kazat će da ga posebno iznenađuje da se plaža na ovakav nasip nasipava baš u Makarskoj, točnije, u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Naime, ako itko ima, onda naša županija ima akt koji propisuje čak i – materijal.
– Čudi me to jer Splitsko-dalmatinska županija ima „Pravilnik o gospodarskom korištenju, korištenju ili gradnji građevina i posebnoj upotrebi pomorskog dobra na području SDŽ“, objašnjava dalje.
Ovaj pravilnik dakle u članku 4. stavku 2. kaže: „Tehničko održavanje plaže odnosi se na dohranu plaže koja se radi u sklopu tehničkog održavanja postojećih plaža, prirodnih ili djelomično nasutih ili uređenih nasutih plaža i to isključivo u postojećim gabaritima, a sve u suradnji sa jedinicom lokalne samouprave kroz redovito održavanje pomorskog dobra. Materijal za potrebe održavanja plaža se u prvom redu mora vaditi iz susjednih lokacija ako je tamo odnesen s postojeće plaže zbog prirodnih utjecaja – djelovanja mora i vjetra, a plaža se eventualno dohranjuje plažnim materijalom koji se dobavlja iz drugih prikladnih izvora istog ili sličnog sastava i oblika, uobičajeno oblutak istovjetne granulacije ili pijesak sličnog podrijetla, samo ako se ne može zadovoljiti prethodno utvrđen gabarit (prirodna linija). Dohranom plaže se ne smatra nasipavanje i promjena obalne linije van postojećih gabarita.“
– Očito je SDŽ po ovom pitanju najuređenija županija u RH, ali imamo probleme s provođenjem zakona i pravilnika u RH, zaključuje.
Kao svjetlo na kraju tunela trebao bi, kaže naš sugovornik, biti nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji je već na vratima Hrvatskoga sabora, a koji je pokušao definirati pojmove dohrane i nasipavanja, kao i materijal koji se može koristiti za takve zahvate.
– Iako je bilo puno primjedbi na nacrt prijedloga zakona, zbog velike brzine kojom se donosi taj zakon teško je za očekivati da ćemo dobiti dobro rješenje ovog problema. Smatram da bi problem trebalo riješiti ne ZPDML nego pravilnikom koji bi definirao kakav se materijal može koristiti za dohranu i nasipavanje plaža, tumači profesor.
Što se makarskog slučaja tiče, teško je, kako smo naveli i na početku teksta, utvrditi radi li se o dohrani ili tehničkom održavanju, osobito s fotografija.
– Problem je također rješiv, trebalo bi geodetskom snimkom dobiti obalnu crtu nakon ovog zahvata i usporediti ju s snimkom obalne crte prije ovog zahvata (katastar), ako se te dvije obalne crte ne poklapaju radi se o nasipavanju, ako su te dvije crte identične radi se o dohrani. Osim toga, trebalo bi provjeriti u prostornim planovima jesu li dopušteni zahvati dohrane i nasipavanja plaže na predmetnoj lokaciji.
U Hrvatskoj je sve češća pojava manipulacije pojmovima dohrana i nasipavanje plaža, a glavni razlog je što je postupak dohrane plaže vrlo jednostavan dok je za nasipavanje plaže potrebno provesti kompliciran postupak, veli Smolčić.
Za dohranu plaža, prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, dovoljno je da jedinice lokalne samouprave izrade Godišnji plan upravljanja pomorskim dobrom, budući da je dohrana plaža tehničko održavanje plaža. Za nasipavanje morske obale, budući da se radi o građenju novih površina plaže, potrebno je da je namjeravani zahvat u prostoru u skladu s prostornim planovima, potrebno je izraditi sve potrebne projekte, OPUO i ishoditi sve potrebne dozvole. Sama procedura se dodatno zakomplicira u slučaju da se plaža daje u koncesiju.
Ako javnost dvoji kakav bi to trebao biti materijal za dohranu ili nasipavanje, profesor Smolčić nudi školski primjer.
– Školski primjer kakav bi se materijal trebao koristiti za dohranu ili nasipavanje plaža je Bakarac, i slučaj koji se je dogodio prije dvije godine. Na jednoj plaži korišten je materijal za dohranu bez zemlje, dok je na drugoj plaži korišten materijal za dohranu s velikom količinom zemlje, za kraj će naš sugovornik.
Ivona Ćirak / foto MD/privatni album
