Posljednjih dana makarska je tržnica praznija nego ikad; na donjem platou danas je bila samo jedna tola, uz još dva obrta. Ni jučer prizor nije bio bolji. Sudeći po pijaci koja je ne tako davno bila mjestom šušura, ili kako se kaže, trbuhu grada, ne bi se reklo da živimo u gradu s pristojnom demografskom slikom, bogatim proračunom i na koncu, gradu koji je u prvih deset mjeseci 2024. godine ostvario skoro 60 posto noćenja grada Splita.
Gospođa Željka jedna je od “posljednjih Mohikanaca” na pijaci. Samozatajna piljarica svjesna je da nema izbora; u obrtu je i kao porezni obveznik dužna je raditi cijele godine. Na blagdane i nedjeljom ne smije raditi, kazat će kako su im sa svih strana sve srezali. Lice je pijace sugrađanima poznato desetljećima, no nikad joj, kaže, nije bilo teško kao prijašnjih godina.
– Nije lako pod vedrim nebom raditi. Otkad su nam digli ceradu, potrošila sam četiri suncobrana. Eno još jedan tamo, vjetar ga je slomio. Svaki je 600 eura, sve sam to platila do sada 2400 eura. Ili ćeš kupiti novi ili nositi u Split da ti poprave…I onda još 300 eura što oni uzmu, pa sad ja ne znam što je isplativije.
Napravili su taj neki novi projekt, sad, hoće li to zaživjeti, hoće li bit, neće li…Ne znam, iskreno nam je rekla gospođa Željka koja kaže kako ih izvuče sezona.
Na pitanje ima li stalnih kupaca veli kako ih ima. – Ali manje. Ljudi neće doći jer im stižu kazne ako parkiraju ovdje gore. Moj sin je tri ili četiri puta došao samo mi ručak donijet i malo flaša ulja, svaki put je dobio 15 eura kazne. Tako da ljudi neće jer ne smiju stati ni minutu, veli naša sugovornica.
Najavili su, kaže, promjenu vremena, a tome se nimalo ne raduje. No posao ne pita. Hoće li i kada Makarska doživjeti grandiozni projekt uređenja tržnice s gastro centrom i parkingom gospođi Željki u rokovima od pola godine, koje valja izdržati bez tende i s kolegama koji se vraćaju na proljeće, nisu od velike pomoći.
tekst, foto: Ivona Ćirak
