Peškera posljednjih dana, nakon 18 mjeseci iščekivanja, sve više nalikuje na uređeni park. Nakon što su građani i turisti preko godinu i pol na glavnoj gradskoj plaži gledali strojeve, prašinu, ograde i raskopani prostor, projekt dobiva konkretnije obrise, sadi se trava, uređuju se staze i sadržaji, a cijeli prostor bez ikakve sumnje izgleda neusporedivo bolje od nekadašnjeg labirinta baraka.
Neovisno o diskusijama kakav je trebao biti ovaj javni prostor i je li mogao i trebao biti drugačije iskorišten, treba priznati da je Peškera sve bliže slici kakvu zaslužuje perjanica turizma kao što je Makarska. Međutim, izgled parka ili njegov potencijal koji se nazire nije jedino mjerilo uspjeha projekta vrijednog 7,4 milijuna eura (ili 5,2 milijuna ako EU fondovi “pokrivaju” ostatak). Što je projekt veći, skuplji i važniji, to javnost ima više prava pitati koliko je izvedeno rješenje ostalo vjerno obećanjima na temelju kojih je projekt predstavljen i opravdan.
A Peškera je od početka predstavljana kao mnogo više od komunalnog uređenja. Gradonačelnik Zoran Paunović 2022. nazvao ju je najvećim makarskim projektom u samostalnoj Hrvatskoj i simbolom zaokreta turizma. Projekt je trebao označiti novi način upravljanja prostorom: stručan, zelen, održiv i transparentan.
Upravo zato danas treba pitati koliko se izvedena Peškera udaljila od tih početnih stupova.
Grad Makarska raspisao je u proljeće 2022. javni arhitektonsko-urbanistički natječaj, koji je proveo DAS. Na natječaj je, prisjetimo se, pristiglo pet radova, a prvu nagradu osvojilo je rješenje zagrebačkog ureda Atmosfera, autora Bernarde i Davora Silova s timom. Među kriterijima ocjenjivanja bila je održivost – ekološka, ekonomska i socijalna. Ocjenjivački sud u obrazloženju (koje je i dalje javno dostupno) posebno istaknuo odnos parka prema plaži: rješenje „pravilno postavlja sipinu i šljunak” te Peškeru pretvara u produžetak plaže i novi prostor za odmor i igru. Prije natječaja iz DAS-a se također upozoravalo da klasične zelene parkovne površine nisu same po sebi ekološke ni jeftine jer traže velike količine vode i stalno održavanje, a sve je to uzeto u obzri pri “krojenju” natječaja.
No konačni projekt donio je nešto drugo: velike površine svijetlog prirodnog kamena Mironja. Prema izvedbenoj dokumentaciji riječ je o približno 5.700 četvornih metara kamene površine. Ako je taj podatak točan, kamen čini čak 28,5 posto službeno navođenog obuhvata sadašnje faze od 20-ak tisuća četvornih metara.
Sam kamen doduše nije neodrživ materijal. Dugotrajan je, prirodan i popravljiv, a postavljen je i na jednu od najfrekventijih lokacija u Hrvatskoj – Stradun. Ono što može biti sporno u priči o održivosti je činjenica da je za zadržavanje njegova bijelog izgleda potrebno često strojno pranje te svakodnevni angažman komunalnih radnika.
O kojoj se cifri radi, može se nagađati, ali najjednostavnije je provjeriti aktualne cjenike firmi koje se bave čišćenjem javnih površina. Tržišne cijene kreću se od tri do pet eura po četvornom metru, pa bi jedno profesionalno pranje 7kvadrata koštalo između preko 17 tisuća i 28,5 tisuća eura. Nekoliko takvih pranja godišnje dovodi trošak u raspon od više desetaka tisuća eura. To nije zanemariva cifra, premda je, s druge strane, opravdano i reći da si jedna Makarska takvo što može priuštiti.
Međutim, potonji bi argument bio opravdan da je tako predstavljen od početka. A nije.
Još je nejasnija računica zelenila. Naime, prilikom predstavljanja pobjedničkog rada u rujnu 2022. govorilo se da zelenilo čini oko 70 posto obuhvata. U listopadu 2024. Grad je objavio da je stara Peškera imala 52 posto zelenih površina, dok će nova imati više od 80 posto. Isti postotak Grad ponavlja i tijekom ove godine. Međutim, službeno se za aktualni projekt navodi obuhvat od 20 tisuća kvadrata. Osamdeset posto od toga iznosi čak 16 tisuća kvadrata!
S druge se strane u dokumentaciji nabave sustava navodnjavanja navodi ukupno 9.200 kvadrata krajobrazno uređenih površina. To odgovara udjelu od 46 posto ukupnog obuhvata, a ne 80 posto. Moguće je da projekt sadrži dodatne zelene površine koje nisu obuhvaćene sustavom navodnjavanja ili da se u zelenilo obrajaju stabašice. Moguće je i da Grad postotak računa na drukčijem obuhvatu. Ali ni laički gledano ni matematički priča o 80 posto zelenila baš ne drži vodu.
Dodatnu sumnju izazivaju travnate površine sjeverno od spomenika Franji Tuđmanu, koje su u pojedinim nacrtima označene kao – privremeno zelenilo. Na dijelu tog prostora u drugoj fazi planirane su velike betonske strehe, tzv. leteće ribe, ujedno i glavni arhitektonski motiv pobjedničkog rada ili landmark novog parka. S arhitektonske strane (bez obzira na skepsu laika oko izbora materijala), ali i turističke te komercijalne, njihova je izgradnja opravdana jer zaokružuje cjelinu.
Međutim, druga faza zapela je na ugovoru kojim je država zemljište darovala Gradu. Ministarstvo prostornog uređenja protumačilo je da ugovor ne dopušta građevinske zahvate na darovanim česticama. Gradska vlast ovaj je problem riješila faznom gradnjom, odnosno predstavljanjem Zelene Peškere u vrijeme lokalne kampanje, što je trebalo odgovarati prvoj fazi, i kasnije nastavkom realizacije projekta kroz strehe. To pak otvara dva pitanja. Prvo je može li se druga faza uopće realizirati. Drugo, ako bi se jednog dana ipak realizirala, koliko bi današnjeg zelenila nestalo pod betonskim strehama i pratećim sadržajima?
Nadalje, Grad je u lipnju 2026. najavljivao sadnju novih stabala. Međutim, prema informacijama koje smo dobili s terena, daljnja sadnja se ne planira. Još u lipnju smo, inače, Gradu slali upit zanimajući se za dalnji plan sadnje i nismo dobili nikakav odgovor. Stoga je javnosti još uvijek nepoznato koliko je stabala zatečeno prije zahvata, koliko ih je uklonjeno, koliko posađeno, koliko je sadnje još planirano i kolika će biti konačna površina pod krošnjama. Bez tih podataka „80 posto zelenila” ostaje tek promotivna poruka.
Govoreći o Peškeri teško je ne osvrnuti se na trajanje radova. Službeni početak glavnih radova obilježen je u veljači 2025. Ugovoreni rok, prema podacima objavljenim u Elektroničkom oglasniku javne nabave, bio je sedam mjeseci. Radovi su tijekom turističke sezone bili obustavljeni oko tri i pol mjeseca, pa se završetak mogao očekivati početkom 2026. Potom se spominjao svibanj, pa 1. lipnja 2026., a na koncu srce sezone. Kako su se rokovi pomicali, precizni datumi postupno su međutim nestajali iz gradonačelnikovih javnih nastupa.
Razlozi kašnjenja mogu biti opravdani. Veliki projekti donose nepredviđene okolnosti, izmjene i dodatne radove. Ali transparentno upravljanje podrazumijeva da se svaka promjena roka objasni: tko ju je zatražio, zašto, koliko dodatno košta i je li izvođaču obračunata ugovorna kazna. Građani te odgovore nikad nisu dobili.
Doduše, ne bi bilo točno reći da je Peškera od početka bila tajni projekt. Natječaj je bio javan, pobjedničko rješenje objavljeno je 2022., a Grad je organizirao prezentaciju pobjedničkog i ostalh radova. Problem transparentnosti nalazi se drugdje: između nagrađenog idejnog rješenja i onoga što se danas izvodi. A razlika je u mnogočemu vidljiva, što bi bilo za očekivati kod ovako kompleksnih zahvata u prostoru da ne dovodi u pitanje ključne smjernice.
Kako bilo, Peškera će po završetku gotovo sigurno biti ljepši, dostupniji i sadržajniji prostor nego prije početka radova. Uklanjanje baraka i vraćanje vrijednog javnog prostora građanima važan je rezultat koji ne treba umanjivati. Međutim, dojmljiv rezultat i tvrdnje kako će svakako biti bolje nego prije ne briše pitanja o procesu.
Ako bijeli kamen zahtijeva iznimno skupo održavanje, ekonomska održivost projekta postaje upitna. Ako stvarno zelenilo zauzima znatno manje od obećanih 80 posto, upitan je njegov zeleni identitet. Ako se promjene projekta, troškovi i rokovi ne objavljuju na vrijeme, pada i test transparentnosti.
Peškera zato nije samo park. Ona je test politike koja Makarsku opisuje kao održiv, zelen, transparentan i digitalan grad.
Za konačnu ocjenu nije dovoljno da park izgleda lijepo neposredno nakon završetka. Treba vidjeti koliko će koštati za pet ili deset godina, koliko će stvarnog hlada pružati, koliko će vode trošiti te koliko će javnosti biti dostupni računi i odluke koje su dovele do njegova konačnog izgleda.
Stoga bi upravo objava tih podataka bila najbolji dokaz da četiri gradska stupa nisu ostala samo četiri zvučne riječi.
I.Ćirak/ foto O.Franić