Nedavno smo pisali o odlasku komunalnog redara iz Grada Makarske; četvrtog u nizu u samo godinu i pol dana. Gradsku je upravu nedavno napustio i jedan prije svega dvije godine zaposleni službenik, prije njega otišla je i privremena pročelnica Sandra Vranješ, a kadrovi odlaze i iz nekih ustanova. Na natječaj za pročelnika Upravnog odjela za razvoj grada nije se nitko javio, a o popunjavanju redova Komunalnog redarstva da ni ne govorimo.
Da javna uprava više nije El Dorado, da je sve rjeđi stav “u Općini do penzije”, a sve učestaliji nekoć gotovo pa neviđeni otkazi ugovora, potvrđuje i slučaj susjedne općine Podgora. Potraga za pročelnikom Jedinstvenog upravnog odjela je za sada neuspješna, a traje već neko vrijeme. Desetak puta su raspisivali natječaje i za ostala radna mjesta, što za tajnika, što komunalne redare, no ni tu nije bilo više sreće.
Kako kaže načelnica Petra Radić, nije ni da se na pojedine ne bi nitko javio, međutim, ili nisu zadovoljavali uvjete, što je bio najčešći slučaj, ili ne bi niti pokazali ozbiljan interes i sposobnost, otvoreno iskazujući primarno zanimanje za beneficijama javne službe kojih nerijetko nema u privatnika.
– Ukoliko motivacija nije dugoročna i nema interesa za ovim poslom, niti ih motivira direktna mogućnost utjecaja na razvoj jedne male sredine kao što je Općina Podgora, to nema smisla i onda radije nećemo zaposliti. No najveći problem nam je što se nitko ne javlja na natječaje za sezonske komunalne redare i iako smo uspjeli nadomjestiti nedostatak uzrokovan odlaskom jednog kolege u mirovinu, smatram da nam ipak treba još jedan redar. Zbog obujma posla kojeg sada imaju držim da moramo raspisati natječaj za još jednog izvršitelja, veli Radić.
Najveći problem im je naći pročelnika ili pročelnicu. Takva osoba, kako kaže, mora biti spremna na veliku odgovornost i biti proaktivna; svojevrsni direktor Općine. Vjeruje da ima kvalitetnih osoba na tržištu, no dodat će kako je svojstveno ljudima da – pogotovo zbog svih ostalih neizvjesnosti u svijetu u kojem živimo – nerijetko biraju status quo jer žele izbjeći dodatne stresove, pa taman i uzrokovane promjenama na bolje.
Osim ovih radnih mjesta namjera im je uskoro krenuti u potragu i za službenikom koji bi bio zadužen za EU fondove.
– Općenito ono što uočavam oko sebe, kod mladih ljudi u nekim 30-tima, jest da se nastoji izbjeći odgovornost, a osigurati što veća primanja. Po meni je to nerealno i kad tad će takav balon puknuti, ističe načelnica.
Kazat će kako se na službenike u javnoj upravi više ne može gledati kao na “uhljebe”, koji glas je nekad pratio općinsku službu. – A pogotovo kod nas ne, jer se pročulo da se kod nas stvarno dosta radi, kroz smijeh će Radić te dodaje:
– Zato mnogi radije konobare za 1500 eura plus bakšiš kroz četiri mjeseca, i onda su ostatak godine na minimalcu, jer to ne nosi takvu odgovornost. A vremena u kojima službenici nisu imali odgovornost, u kojima su mogli raditi kako god ili ne raditi ništa, i pritom nisu snosili sankcije – ipak su prošla. Plaća i beneficije tu nisu problem jer su plaće trenutno zbilja super.
U Općini Gradac tim je uglavnom ekipiran, ali imaju druge, slatke muke – baby boom. A zamjene nije lako naći. No i oni imaju probleme s određenim radnim mjestima. Naći komunalnog redara svugdje je postalo gotovo nemoguća misija, pa tako i u Gradcu, gdje se na jedan natječaj nitko nije niti javio. A od nekih radnih mjesta bili su primorani – odustati.
– Tražili smo građevinskog inženjera i raspisivali natječaje, ali se nitko nije javljao. Na kraju smo prestali i objavljivati natječaje; naprosto nikoga ne zanima to mjesto. Što nije ni neobično jer u toj struci, kod privatnika, imaju i tri puta veće plaće pa ne iznenađuje da neće u jedinicu lokalne samouprave. No nije to slučaj samo sa zanimanjem inženjera, ista je situacija i s pravnicima, pa i ekonomistima. Plaće nisu konkurentne.
Stoga je neminovno da se dižu plaće; mi dižemo i dignut ćemo ponovno, veli načelnik Matko Burić koji je zabrinut zbog ovakve situacije koja se može negativno odraziti na budućnost jedinica lokalne samouprave.
– I nije da se bojim što će biti za deset godina, nego već za dvije, tri godine, kazuje Burić.
Na pitanje misli li da će se sve više usluga “outsource-ati” kaže kako oni to izbjegavaju koliko god mogu.
– No s nekim radnim mjestima nemamo druge opcije. Primjerice, veliki je problem naći komunalne radnike. Nedostaje nam 40 posto i ako se nitko ne javlja, nemaš drugog izbora nego ići na vanjske firme i njihove usluge, tumači načelnik Gradca.
Osim činjenice da privatni sektor, osim većeg stresa, ipak nudi i veće plaće, krucijalni problem vidi ipak u nečem drugom. To je centralizacija države.
– Mislim da je decentralizacija u konačnici kriva za sve, jer mladi u nemogućnosti napredovanja ovdje ostaju u Zagrebu, što mi je potpuno razumljivo. Problem je i centralizirana porezna politika zbog koje svega 16 posto ostaje ovdje, a 84 posto ide u centar. Da više poreza ostaje ovdje, bilo bi i više novca, i različitih radnih mjesta, i sadržaja, a sve bi to lakše motiviralo mlade da se vrate, ili da ne odlaze odavde, kazat će Burić.
S druge strane, službenici imaju svoje viđenje, premda se nekim elementima poklapaju s viđenjem dužnosnika. Zaposlenik Grada Makarska (podaci poznati redakciji, op.a.) kazao nam je gdje vidi probleme.
– Plaće su definitivno preniske, iako su trenutno daleko veće nego što su bile. Međutim, sve je poskupjelo i taj odnos više nije realan. Nama se smiju zaposlenici koji rade u Poreznoj ili u Županiji, čije su plaće skoro duplo veće, veli, dodajući kako službenici sa srednjom stručnom spremom imaju plaću od oko 800 eura, a s visokom stručnom spremom oko 1000 eura.
Pročelnici su nekad imali tek 30-ak eura veću plaću od nižerangiranog, a sada se radi o razlici od 300-tinjak eura.
– S druge strane, naravno da nije sve u novcu i naravno da to nije jedini uzrok raskida ugovora. Važna je atmosfera na poslu i važno je da nije narušena. Na nekoj vagi prednosti i nedostataka, ugodni međuljudski odnosi nasuprot narušenih mogu donekle anulirati nedostatak koji proizlazi iz neadakvatne plaće. No to je već druga priča, veli on.
Činjenica je da se stvari mijenjaju, a osim situacije na tržištu rada na kojemu danas ima puno bolje plaćenih poslova od onih u javnoj upravi, u jedinicama lokalne samouprave podjela poslova sve više nalikuje privatnom sektoru, o čemu uostalom govori i načelnica Radić, koja otvoreno kaže kako neće bilo koga. Ironično, nekad je trebala veza za zaposliti se u Gradu ili Općini, a danas se ta veza, uvjetno rečeno, koristi s druge strane; dužnosnici traže od pouzdanih poznanika da se okušaju u radu tima općinske ili gradske uprave.
Hoće li podizanje plaća u tome pomoći, ili će prije pomoći spuštanje kriterija, hoće li se javiti neka kritična masa mladih koja će procijeniti da negdje drugdje ne mora nužno trava biti zelenija i koju će nositi izazov, ili je to već dulje vrijeme utopija? Hoće li se, kada stvari na terenu postanu vidljive i u Zagrebu, ići na izmjene zakona, hoće li se razmišljati o nekim drugačijim administrativnim rješenjima? Hoće li doskora, kada kadar pred penzijom ode u mirovinu, biti nemoguća misija popuniti upražnjena radna mjesta? Puno je to pitanja koja bi prije svega dvije, tri godine, zbilja malo tko imao razloga postaviti.
Ivona Ćirak /foto M.D.
