Kad bi kuća Bilićevih kojim slučajem bila uvrštena u službenu kulturnu ponudu grada, nema nikakve sumnje kako bi veliki broj turista, osobito onih koji štuju povijest, umjetnine, starine i zanimljive priče, u Makarsku dolazio upravo zbog njih.
Bračni par Damir i Marica Bilić odavno su poznati po svojoj kolekcionarskoj strasti spram starina koje doslovno stanuju u svakom kutku njihove obiteljske kuće. I kraj kojeg god eksponata stanete, svaki priča svoju priču i čuva jedan dio prošlosti – bilo obiteljske, gradske ili svjetske. – Evo vidite ta skulptura koju gledate, e nju je za svog posjeta Sarajevu kupio Richard Geere. Na njegovu žalost a na našu sreću nisu mu dozvolili da je unese u avion, mi smo od prijatelja iz hotela dobili ‘dojavu’ i odmah se uputili za Sarajevo – u jednom dahu priča nam naš domaćin Damir Bilić, nekadašnji savezni nogometni sudac.Oduvijek je, kaže, volio starine i umjetnine, počevši od onih koje je dobio u naslijeđe od djeda i pradjeda pomoraca pa do onih koje je gotovo pola stoljeća skupljao raznim ‘kanalima’ – od buvljaka preko poznanstava pa sve do vađenja iz kontejnera.
– Nevjerojatno ali istinito, nekoliko vrlo vrijednih stvari izvukao sam doslovno iz kontejnera. I koliko god mi je bilo drago zbog sebe samog, toliko mi je žao što se ljudi tako odnose prema vrijednim starinama. Baš me srce zabolilo – iskreno će Damir koji je svoju suprugu Maricu zarazio svojim ‘hobijem’ pa se i ona danas svakoj novoj starini obraduje poput djeteta. – Ja sam inače slaba na postole pa smo se dogovorili – on nek skuplja umjetnine a ja ću postole – smije se Marica Bilić koja, kaže, tek od kad je u mirovini nakon 45-godišnjeg staža matičarke, ima dovoljno vremena za brisanje prašine sa svih eksponata.A njih je uistinu teško pobrojati – oko 150 slika akademskih umjetnika, uključujući i domaće slikare Antuna Gojaka, Olivera Tihog i Ljubu Videku, impresivna kolekcija oružja među kojom posebno mjesto zauzima ‘mercedes među oružjem’ – Lazerno Cominazzi, naslonjači iz prošlog vremena, lampe, skulpture, statue, ručno oslikano posuđe, mačete, kormila, enciklopedije, kolekcija obiteljskih sakralnih medaljona koje su dobijala muška novorođena djeca i tako u nedogled.
Dvokatnica Bilićevih, srećom, nikad nije bila na meti provalnika no zato jest na ‘meti’ djece koja u pratnji svojih teta iz vrtića i učiteljica znaju navratiti u njihov mali muzej kako bi naučili poneki detalj o životu njihovih starih. Za priču o vrijednim predmetima zadužen je Damir, čije je znanje onako na prvu uistinu impresivno no on sam kaže uvijek ima prostora za učenje. -Iskreno, meni je najdraže kad nam u posjet navrati neki kolekcionar koji zna puno više od mene i onda ja samo supam – kaže naš domaćin.Kako stvari stoje, u nekoj skoroj budućnosti i njihova vikendica podno Biokova postat će novi mali muzej. Baš prošlog vikenda za nju su, kažu Bilići, stigle posude za kavu i šećer iz vremena Austro-Ugarske.
Princip je, složili su se na kraju Bilići, vrlo jednostavan – samo ljubav. -Mi volimo sve što je staro i ružno nam je sve što je novo. Ostaje nam u zadatak još jedino privolit naše dvije nevjeste da sve ovo zavole – smije se Damir.Pa ako vas kojim slučajem put nanese ovamo, izvanrednim domaćinima koji će vam sigurno rado otvoriti vrata svog malog muzejskog raja, ponesite u dar malo sira i pjenušac, to vole. A oni će vam prije nego što odete ponuditi slasne zalogajčiće koje ćete jesti pravom pravcatom srebrninom. Jer to je kod njih – svakodnevnica.
R.I. / Snimio: Duje Antonini
