Na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća koja će se održati u petak naći će se i jedna aktualna točka, uoči Dana grada, a riječ je o javnim priznanjima. Odbor koji kandidate predlaže Vijeću odlučio je nagrade Grada Makarske dodijeliti umjetniku, slikaru i grafičaru Igoru Dragičeviću, te posthumno dvojici sugrađana koji su ostavili značajan trag u makarskom javnom životu. To su Marinko Tomasović, kulturni djelatnik i arheolog koji je svojim arheološkim istraživanjima na Sv. Petru i u Kotišini doveo do iznimno vrijednih saznanja, te dr. Josip Laznibat, liječnik i humanist.
Kandidati pak za Plaketu Grb Grada Makarske su Vilim Filip Šabić, Zoran Spajić i Juraj Zoran Rajčević.
Kako je navedeno u obrazloženju kandidature Igora Dragičevića, ovaj makarski umjetnik je u više od četiri desetljeća umjetničkog rada izlagao na više od 20 samostalnih i više od 100 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. – Njegova djela čuvaju se u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama diljem svijeta, potvrđujući da je Makarsku i Dalmaciju ucrtao na međunarodnu likovnu kartu.
Kao umjetnik, grafičar i slikar jedno je od najznačajnijih imena makarskog kulturnog i umjetničkog života posljednjih desetljeća. Njegov opus, iako duboko ukorijenjen u motive i duh podneblja iz kojeg potječe, daleko nadilazi lokalne okvire. U njegovim se radovima prepoznaje snažna osobna interpretacija prostora i posvećenost slobodi stvaranja, što ga čini iznimno prepoznatljivim autorom. Osim umjetničkog stvaralaštva, Dragičević je generacijama studenata na Akademiji u Mostaru prenosio znanje, iskustvo i ljubav prema umjetnosti, ostavljajući vječan trag i u pedagoškom radu, stoji u obrazloženju s dodatkom kako je ime Makarske nosio s ponosom i na najljepši mogući način,
promovirajući svoj zavičaj kroz umjetnost.
Marinko Tomasović je život, kako se navodi u odluci odbora, posvetio istraživanju i promociji kulturne i povijesne baštine Makarske i Primorja. Ravnatelj Gradskog muzeja bio je u periodu od 2010. do 2023. godine.
– Objavio je više od 400 bibliografskih jedinica, sudjelovao na više od 30 znanstvenih skupova i ostvario suradnju s brojnim hrvatskim i međunarodnim institucijama. Njegova istraživanja, osobito na Sv. Petru i u Kotišini, značajno su unaprijedila znanstvena saznanja i doprinijela razvoju kulturnog turizma. Upravo je on svojim sustavnim arheološkim istraživanjima udario temelje zaštite Sv. Petra; taj arheološki lokalitet je rješenjem Ministarstva kulture i medija iz 2024. god. registriran kao trajno kulturno dobro Republike Hrvatske. Bio je urednik nekoliko knjiga i zbornika, organizator znanstvenog skupa Kuga u Makarskoj i Primorju 1815., te aktivan predavač i popularizator znanosti. Njegov rad citiran je u više od 300 publikacija u Hrvatskoj i inozemstvu.
Marinko Tomasović je bio i hrvatski branitelj, zaljubljenik u književnost i glazbu, pa i nogomet, a njegov predani rad u očuvanju i promociji kulturne baštine te razvoja Makarske kao arheološkog i kulturnog središta ostavio je dubok trag u makarskoj i široj znanstvenoj zajednici.
Njegova prerana smrt 2024. nenadoknadivo je oduzela jednog od najistaknutijih promicatelja kulturne baštine Makarske, a ova nagrada je jedan od način da mu se odužimo za njegovu posvećenost ovom kraju i njegovoj povijesti, stoji u obrazloženju.
Josip Laznibat (posthumno)
– Iako nas je ove godine napustio, dr. Josip Laznibat nam je svojim dugim, plodonosnim i bogatim životom podario naslijeđe koje će ostati trajno upisano u povijest našega grada. Rođen davne 1929. godine u Makarskoj, dr. Laznibat je Medicinski fakultet završio u Zagrebu 1964., a specijalizaciju iz opće medicine i postdiplomski studij završio je 1972. u Školi javnog zdravlja „Andrija Štampar“. Magisterij i dodatnu edukaciju iz dijabetologije stekao je 1985., čime je postao vjerojatno i prvi makarski liječnik s titulom magistra znanosti u medicini.
Od 1965. do umirovljenja 1998. radio je u Domu zdravlja Makarska, gdje je proveo više od tri desetljeća u službi svojih sugrađana. Uz redoviti ambulantni rad, uveo je brojne preventivne programe i zdravstvene akcije: od ranog otkrivanja raka kod žena, skrininga vida kod predškolske djece, otkrivanja šećerne bolesti kod zaposlenih, do osnivanja Školskog dispanzera koji je osigurao skrb za generacije školske djece.
Njegova inicijativa 1977. godine dovela je do osnivanja Savjetovališta za dijabetes, kojim je ravnao sve do mirovine, a zahvaljujući njegovom zalaganju Dom zdravlja Makarska je 60-ih godina prošlog stoljeća postao i suradna ustanova Medicinskog fakulteta u Splitu.
Bio je ravnatelj Doma zdravlja 1975./1976., voditelj primarne zdravstvene zaštite te organizator brojnih stručnih skupova i edukacija. Posebno se istaknuo u promicanju stalne doedukacije zdravstvenih radnika, u humanitarnim aktivnostima i udruga socijalne skrbi, te u osnivanju Udruga dijabetičara i Udruge za zaštitu Doma zdravlja.
Njegov društveni angažman nadilazio je medicinsku profesiju; bio je jedan od osnivača vaterpolo kluba „Osejava“, a u Domovinskom ratu djelovao je kao liječnik na Južnom bojištu. I nakon umirovljenja ostao je aktivan i prepoznat kao čovjek koji se neprestano borio za kvalitetnu zdravstvenu zaštitu i dobrobit zajednice, stoji u prijedlogu koji će ići pred vijećnike na sljedećoj sjednici Vijeća.
M.D./foto M.D.
