Mlinice, osobito vodenice, kao i raskrižja puteva povezuju se s fantazmagoričnim i nadnaravnim, stravinama ili plašinama. Proizvodnja u njima odvijala se i noću, kada su protok vode i klepetanje mlinskog stroja budili osjećaje nesvakidašnjeg i straha. Uopće, prometna su, “nečista” i “prevratnička” mjesta čiji su vlasnici prenositelji i sljedbenici srednjovjekovnih heretičkih učenja, a u njima su se održavali i heretički obredi. Iako izumom pripadaju rimskoj civilizaciji mlinovi su od 9. st. rašireni na Zapadu. Mjesta su konspirativnih dogovora, ali i okupljališta bludnica u blizini, zbog čega Sv. Bernard (11.-12. st.) poziva redovnike da ih uništavaju kao poročna.
Slika o mlinu u narodnoj tradiciji isključivo je imala negativne konotacije. Sv. Martin, zaštitnik mlinara na Zapadu, u pripovijedanju iz martinske tradicije stradao je pod kotačem mlina, ali i pobjegao potpomognut od prijatelja koji su znali za urotu protiv njega. Druga priča govori o njegovu stradavanju od bika koji mu je tijelo probo i bacio u mlin. Jezovitost redovito podvlači svetčeva krv poprskana po mlinu. Svetac se i sretno spasio kada je bio privezan za mlinski kotač, a ovaj se zaustavio. Otuda i potječe običaj da se 11. studenoga, na dan Sv. Martina, najstrože zabranjuje okretanje bilo kojeg kotača. Češće su poveznice mlinova s đavlom. Zbog tehničkih vještina kod uzdržavanja, popravaka i gradnje mlinova, običnom čovjeku teže shvatljivih, mlinaru se pripisala i veza s nečastivim. Narod oko Kostajnice pripovijedao je o prvom vodeničnom mlinu u svom kraju kao pravome čudu. Uvjeren kako ga je đavao izumio, te on pokreće mlinsko kolo, nitko i nije htio biti mlinarom. To je prihvatio tek jedan zločinac, osuđenik na smrt. Stoga se i smatralo kako su mlinari zle osobe. Povezanost đavla i tehničkih svojstava iskazana je i književnom naracijom. Provansalski mlinar Cornillea, u Pismima iz mog mlina Alphonse Daudeta (19. st.), optužuje konkurentske parne mlinove kao đavolje izume. Za vjetrove potrebne njegovoj vjetrenjači veli kako su „blaženi dah Gospodnji“. Negativnoj slici o mlinovima pogodovalo je bavljenje mlinarstvom kao unosnim poslom te se mlinar poimao kao lakomi i nepošten čovjek sklon prevari i lopovluku. Poljička šala govori o čovjeku koji je mljevenje “3 varićka mliva” platio s “4 varićaka”. U mletačkim Proglasima za makarsko područje istaknute su globe mlinarima za nepravedno uzimanja ujma za mljevenje žita. U najboljem slučaju, kao kod engleskog književnika Geoffreya Chaucera (14. st.), pripovijedanje ga odaje kao ne odveć sofisticiranu osobu i pijanca.
Makarski vodenički mlinovi
Stihovi fra Frane Radmana (18. st.) naznačuju brojnost vodeničkih mlinova u Makarskom primorju. Ironično ciljaju na probitačnost takvog gospodarenja zbog kojeg su zapušteni vinogradi: „ …Što se bili krajem sinjeg mora/Od Makarske gori do Vratara? //Nit su ovce nit su laputovi,/Ni popeti bili čadorovi,/Već mlinice krajem sinjeg mora/Od Makarske lipo do Vratara … Neće tužan da vinograd sadi,/ Veće trče da mlinice gradi “.
Uopće, službeni podatci za 1874. godinu bilježe 38 vodeničkih mlinica u Makarskom primorju, što je gotovo udvostručen broj u odnosu na 21 iz 1858. godine. Iznijet je i podatak o ostatcima 58 vodeničkih mlinica, vrlo neravnomjerno podignutih u obalnim selima. Očuvanost brojnih mlinica i njihovih ostataka u Makarskom primorju u suprotnosti je s tvrdnjom iz jednog stručnog rada kako su podbiokovske mlinice (izuzetkom pojedinih u Makru) „netragom nestale“. Pet mlinica uz potok Vrutak u Makru ucrtano je i na Camotijevom prikazu Makarske 1572. godine. Moguće i postojeće odgovaraju njihovom položaju. Među postojećim Čugeljeva bi bila najniža, dok je iznad nje Glavičićeva, prekrivena bršljanom kao i tri uzvodnije. Broj mlinica bio je i veći, jer je najjužnija, ispod Jadranske ceste, uništena oko 1963. godine aktiviranjem u njoj zaostale bombe.
Pet vodeničkih mlinova nalazio se uz potok Vepric u podnožju Velikog Brda, od kojih su četiri i danas sačuvane. Prema kazivanju bile su u posjedu obitelji Gojak, nadimkom Matini, a barem je jedna bila u upotrebi i prvih godina nakon Drugog svjetskog rata.
Uklesani križevi i prikaz životinje na makarskim mlinicama
Trima mlinicama uz makarske potoke bilo je moguće, zbog tek djelomične prekrivenosti vegetacijom, razgledavati zidove. Dvije su uz Veprički potok, dok je treća Čugeljeva mlinica u Mlinicama, u Makru. Označene su uklesanim raznovrsnim križevima, a jedna i prikazom životinje. Njihov broj na pročeljima, dovratnicima, unutrašnjosti ulaza i u unutrašnjosti, signifikantan je za pučku predodžbu o mlinovima. Sveukupno ih je 16, a veći broj križeva, njih 9, nalazi se na uzvodnijoj mlinici u Vepričkom potoku.
Njihovo uklesavanje okvirno treba smjestiti u vrijeme do 1880. – 1891., prema godinama koje se razaznaju na nizvodnijoj vepričkoj mlinici. Moguće su uklesani i ranije, jer je 1835. godine Čugeljeva mlinica već bila podignuta.Na unutrašnjem licu pročelnog zida uzvodnije mlinice uz potok Vepric shematizirano je uklesan i prikaz životinje, konja (mazge) ili psa. Smještena je pored križa koji je, osim zaštite ljudi, mogao štititi i tovarnu životinju, kao što bi dodatno “ojačao” psa u ulozi čuvara.
Razlozi uklesavanja križeva na makarskim mlinicama
Mlinovi kao udaljena i prikrivena mjesta izvan naselja, kakvo je uz Veprički potok ostalo do danas, a ne tako davno takva je bila i Čugeljeva mlinica, bili su pogodni za stvaranje stereotipa o “plašljivim” mjestima. Danas je nemoguće osmišljavati puninu sadržaja uklopljenih u priče kojima ih je narodna mašta obavila. Repertoar nadnaravnih bića uokolo Vepričkih mlinica kretao se u rasponu od vila, mačića, vukodlaka i vukojaraca, dok je slikovitost korita potoka pojačana okolnim uzvišenjima i sjevernijim Žlibom, niz koji su vile tjerale koze i ovce. Čuo sam pripovjedanje kako se jedan mladi Gojak, baštinik mlinica, bojao noću odlaziti u mlin izliti zapor kako bi samljeo žito jer je narodna mašta u koritu potoka nastanila vile, vilenjake i vukodlake, a prema jednom kazivanja očekivao je tek vukojarca.
Drugi čovjek, iz Žliba, nikada nije odlazio u Veprički potok uvjeren da će ga napasti mačići i vile, koje su se u pripovijedanju okupljale i plesale na južnijem grebenu Tri križa te u jami Vilenjači na njegovom sjevernom podnožju. Hodajući ka Zakuću jedan je Bašković kao dijete gađao kamenom neku pticu iznad potoka, pri čemu se ukočio. Ozdravio je nakon što je zaspao na grobu biskupa Bijankovića u makarskoj katedrali. Sva ta bića uznemiravala su i plašila ljude, osobito ako su bila uklopljena u okvirima pripovijedanja. Ipak, slika o mlinovima kao udaljenim i prikrivenim mjestima uz vodu, gdje se uvijek moglo očekivati prikrivene i raznovrsne identifikacije zla i onostranog, tek dijelom objašnjava uklesavanje križeva na njima kao vidu zaštite vlasnika i korisnika. Moguće bi bili pojašnjeni istraživanjem pismohrana u pogledu svakodnevnice vezanih uz vodenice i turnjeve, osobito tragičnih događanja. U njima je, kao mjestima okupljanja, druženja i razgovora, dolazilo i do žučljivih sukobljavanja i svađa, možda i ubojstava. Uz ove valja pretpostaviti i tragične događaje utapljanja u zaporima vode ili smrtnog ozljeđivanja strojnim dijelovima mlina, što bi uz njihovu „nadnaravnost“ i sveukupnije upućivalo na razloge uklesavanja simbola križeva.
Piše: Marinko Tomasović
Uskoro izlazi iz tiska knjiga Urezani i uklesani simboli na arhitekturi Makarske i njenog rubnog područja autora Marinka Tomasovića, povjesničara umjetnosti i arheologa, ravnatelja Gradskog muzeja. Ovo djelo, u izdanju Gradskog muzeja i ostvareno sredstvima Grada Makarske i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, zamišljeno je u sklopu popratne izložbe. Za Makarsku danas autor u nekoliko nastavaka iznosi pojedine sastavnice svoje studije, najvećim dijelom nastale kao rezultat sistematskog terenskog pregleda i dokumentiranja u Makarskoj, te selima Veliko Brdo, Makar i Kotišina, započetog u jesen 2018. i dovršenog u proljeće 2019. Ovom prilikom izostavljena je znanstvena aparatura pozivanjem na literaturu u bilješkama, ali i na neobjavljene rukopise te arhivske podatke, o čemu će se zainteresirani moći informirati u knjizi.
U slijedećem nastavku: IV. SIMBOL PENTAGRAMA
Prethodno:
PIŠE MARINKO TOMASOVIĆ: SIMBOLI I OZNAKE NA STARIM GRADNJAMA MAKARSKE I RUBNOG PODRUČJA (2): Simboli načinjeni u zaštitne svrhe
Uklesavanje simbola na gradnjama starih gradskih jezgri istočnog Jadrana dugo se tek uopćeno i najusputnije navodilo, naglaskom na njihov apotropejski ili zaštitni karakter. Takva su shvaćanja još početkom 20. st. zastupljena u okvirima etnologije, kada se za Poljica taksativno navode brojni motivi, od simbola i ljudskih glava do predmeta i životinja uklesanih na težačkim kućama. […]
PIŠE MARINKO TOMASOVIĆ: SIMBOLI I OZNAKE NA STARIM GRADNJAMA MAKARSKE I RUBNOG PODRUČJA (1): Simboli u gradu i biokovskim selima od 17. do 20. st. odraz su vjerovanja u nadnaravne zle sile
Uskoro izlazi iz tiska knjiga Urezani i uklesani simboli na arhitekturi Makarske i njenog rubnog područja autora Marinka Tomasovića, povjesničara umjetnosti i arheologa, ravnatelja Gradskog muzeja Makarska. Ovo djelo, u izdanju Gradskog muzeja i ostvareno sredstvima Grada Makarske i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, zamišljeno je u sklopu popratne izložbe, a za portal Makarsku danas autor […]