Na ulazu u makarski Dom zdravlja stoji velika ploča s informacijom o turističkoj ambulanti. Ambulanta postoji i na internetu. U stvarnosti su vrata zaključana, a liječnika nema. Od prošlog tjedna, kad smo pisali o ovoj paradoksalnoj situaciji, nije se promijenilo – ništa. Osim što je narastao broj gostiju u Makarskoj i na ostatku Rivijere.
U ovom trenutku, prema procjenama iz uobičajenog vrhunca sezone, u Makarskoj boravi oko 18 tisuća prijavljenih gostiju, uz još nekoliko tisuća onih koji službenim statistikama vjerojatno promaknu. Zajedno s ostalim općinama na Makarskom primorju na vršni dan u sezoni broj turista bude trostruko veći nego broj stanovnika. No “nabujale” brojke na terenu ne pratu zdravstvena infrastruktura. I iako je svima jasno da cijelu Hrvatsku mori deficit medicinskog kadra, ne postoji nitko tko bi javnosti objasnio zašto baš turistička ambulanta u Makarskoj ne radi. Jer turističke ambulante rade u Omišu, Trogiru i na Hvaru. U Omišu, štoviše, tijekom cijeloga tjedna, a vrata je tamošnja ambulanta otvorila već 23. lipnja.
Odgovore smo u nekoliko navrata pokušali dobiti od ravnatelja Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije Marka Rađe i njegove zamjenice Marion Tomičić. Do zaključenja teksta nismo ih dobili. No dok odgovor čekamo, pacijenti ne mogu čekati. Netko ih mora pregledati.
Turisti s nehitnim zdravstvenim tegobama upućuju se liječnicima obiteljske medicine. To bi možda zvučalo kao razumno privremeno rješenje kada bi obiteljska medicina u Makarskoj raspolagala viškom liječnika, vremena i prostora. No ne raspolaže ničim od navedenog. Dvije makarske ambulante obiteljske medicine već se dulje ne uspijevaju popuniti stalnim liječnicima, a jedna je prije svega nekoliko dana dobila liječnicu na određeno. Zamjene su inače postale pravilo, a događa se i da ambulante ostanu bez liječnika. Ostale su uglavnom popunjene domaćim stanovništvom, dok su neke po broju pacijenata na samoj granici podnošljivog opterećenja, ili čak preko nje. Makarskoj, dakle, liječnika obiteljske medicine nedostaje već za ljude koji ovdje žive cijele godine. Dodamo li tome činjenicu da Makarska rivijera ima samo dvije pedijatrice, opterećene već mališanima s ovog područja, jasni su razmjeri problema.
Na takav se dakle suatav svakog ljeta pokušava nasloniti zdravstvena skrb za desetke tisuća gostiju s cijele rivijere. Teško je objasniti po kojoj bi računici liječnici koji već jedva stižu pregledati vlastite pacijente trebali preuzeti i desetke turista dnevno, ali to je logika kojom se vodi uprava u Splitu.
Subotom i nedjeljom u Makarskoj, istina, postoji jutarnje dežurstvo obiteljske medicine, prema kojem se usmjeravaju nehitni pacijenti. Međutim, nekoliko sati vikend-dežurstva ne može zamijeniti turističku ambulantu. Posebno ne u sustavu u kojem se već ne mogu popuniti ni redovne ordinacije.
Velik dio tog tereta preuzima Hitna medicinska pomoć. Zavod za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije od 15. lipnja do 15. rujna osigurava dodatnog, takozvanog turističkog liječnika. On nije dio stalne terenske ekipe, nego uglavnom radi u ambulanti. Prema potrebi se pridružuje timu T2 i izlazi na teren. Radi od 9 do 21 ili od 10 do 22 sata, a u jednoj smjeni, kako doznajemo od dr. Marina Petričevića, voditelja makarske ispostave Hitne medicinske pomoći, obavi između 30 i 35 turističkih pregleda.
Trideset do 35 pacijenata dnevno je gotovo puna ordinacija. I ujedno najjasniji mogući odgovor na pitanje treba li Makarskoj turistička ambulanta. Nakon završetka rada dodatnog liječnika noću pak ostaje samo jedan liječnik za cijelu Makarsku rivijeru. Baška Voda ima tim T2, dok u Podaci od 15. lipnja do 15. rujna djeluje sezonski tim T1. No sve su to kapaciteti Zavoda za hitnu medicinu. Nemaju veze s turističkom ambulantom Doma zdravlja koja bi trebala zbrinjavati upravo nehitne pacijente.
Dr. Marin Petričević kaže da pregledavaju sve koji im se obrate. Ako se čekaonica napuni, pacijenti se obrađuju prema trijažnoj procjeni.
Petričević opisuje situacije u kojima se ekipa vrati s terena, pa i nakon reanimacije, a u ambulanti je dočekaju pacijenti s nehitnim tegobama. Nije sporno treba li tim ljudima pregled. Poanta je u tome da bi, kad bi turistička ambulanta radila, pregled mogli dobiti ondje gdje pripada.
Petričević pritom naglašava da između Hitne pomoći i Doma zdravlja nema tenzija, nadovezujući se na javnu tajnu kako postoji vječno pitanje kome pripadaju deseci turista u potrazi za medicinskom skrbi. Turistička ambulanta koja bi doista radila bila bi im, kaže, od velike pomoći. No to je zapravo vrlo blag način da se opiše prilično očit problem, jer Hitna služba nije zamišljena kao zamjenska turistička ordinacija.
Kamo onda odlaze turisti koji ne žele čekati na Hitnoj ili na termin kod ionako preopterećnih obiteljskih liječnika? Oni koji mogu platiti odlaze u privatne poliklinike. Dio liječnika, uz redovni rad u svojim ordinacijama ili koncesijama, obavlja i kućne posjete u hotelima i drugim turističkim objektima.
Da ne bude zabune, privatne ustanove i liječnici ovdje nisu problem. Oni nude uslugu za kojom očito postoji potražnja i potpuno je legitimno da je naplate. Problem je što privatna ponuda postaje praktično rješenje za prazninu koju je ostavio javni zdravstveni sustav. U takvoj situaciji korist, sasvim logično, ostvaruju upravo privatne poliklinike i liječnici koji turistima naplaćuju preglede i posjete u smještajnim objektima, bili tzo hoteli ili apartmani.
Gradonačelnik Makarske na jednoj je sjednici Gradskog vijeća, govoreći o zdravstvenoj skrbi gostiju, čak spomenuo da turisti imaju na raspolaganju privatne poliklinike. Imaju ih. No postojanje privatnih poliklinika ne može biti odgovor na pitanje zašto javna turistička ambulanta, oglašena na ulazu u javnu zdravstvenu ustanovu, nema liječnika.
Grad Makarska i općine na Rivijeri već pokušavaju podići zdravstveni standard iznad onoga što stanovnicima osigurava redovni sustav. Pomažu zdravstvu, sudjeluju u financiranju dodatnih usluga i pokušavaju privući liječnike. Pohvalno je što su uspjeli financirati dolaske kardiologa, urologa i psihijatra, kao što je lijepo bilo vidjeti kako su se svi načelnici ujedinili oko kupnje vozila za Hitnu pomoć.
Ipak, iza izraza „zdravstveni nadstandard” krije se manje ugodna činjenica: standard koji se dobiva bez dodatnog angažmana gradova i općina u najmanju je ruku vrlo oskudan. Naviknuti smo da Makarska rivijera teško dobiva išta iznad minimuma bez dodatnog lokalnog novca i pritiska. Ako želi funkcionalnu turističku ambulantu, očito će morati snažnije intervenirati i na vrijeme potražiti način da privuče liječnike.
Pritom je, međutim, opravdano pitati dokle gradovi i općine trebaju plaćati nadogradnju sustava koji ni na osnovnoj razini ne odgovara stvarnom broju ljudi na ovom području i iz kojeg se ljeti, u državnmu blagajnu, slijevaju ogromni novci od turističkih prihoda. Posebno kad znamo da turističke ambulante u Omišu, Trogiru i na Hvaru rade. Makarska, jedno od najvažnijih turističkih središta Splitsko-dalmatinske županije, ima tek ploču i zaključana vrata.
Možda za to postoji opravdan razlog. Možda liječnika nema. Možda je problem u neuspjelom natječaju ili izboru posla bliže Splitu. Možda Makarska zbilja nije atraktivna zbog obima posla i udaljenosti od KBC-a. Problem je što uprava Doma zdravlja taj razlog nije objasnila, unatoč našim pokušajima da dođemo do odgovora. Bez odgovora uprave ne možemo tvrditi da netko Makarsku namjerno zaobilazi. Možemo samo usporediti ono što vidimo: u drugim turističkim mjestima ambulante rade, a u Makarskoj – ne rade.
Ivona Ćirak/foto O.Franić