Kada su se makarske “filmašice”, sa svojom mentoricom i voditeljicom filmske sekcije Marinom Srhoj i suradnicom Lauryn Čović, u listopadu ove godine doma vratile s čak tri nagrade za tri filma, nitko u rodnom gradu nije bio iznenađen.
Škola, obitelj i prijatelji, naš portal, pa i gradonačelnik na svojoj stranici, ponosno su istaknuli uspjeh dokumentarnih filmova, no svima koji iole prate rad ove ekipe nije bilo neobično da su se i ovog puta okitili prvim nagradima i priznanjima stručnog žirija.
Koliko su s jedne strane ove mlade djevojke uspješne u svojem radu, tako su s druge strane skromne. Reklo bi se da su upravo one same svakog puta najviše iznenađene reakcijama na njihove video uratke jer, eto, dolaze iz male Makarske koja se po malo čemu može mjeriti s metropolom.
Makarska filmska sekcija počela je, valja podsjetiti, s posuđenom kamerom i bez nekog predznanja osim puno ljubavi i entuzijazma. Ljubav i entuzijazam, plus iskustvo nastalo tijekom ovih osam godina, i danas su “filmašima” sa Zelenke najjače oruđe, dok na bogatiju opremu gledaju kao na luksuz.
Naime, pitanje treba li im nešto od opreme, djevojke kazuju kako ne treba. Onda se sjete: Dron nam se pokvario. Ali to je jako skupo! Jedna od njih sjetila se da nemaju niti svoj gimbal. – Ali znamo da nam je ta oprema financijski teško dostupna, dodat će mlade sugovornice među kojima su “veteranke” sekcije Mia Beus, Petra Okmažić i Katarina Blažević, te Marija Buljubašić i Petra Puharić.
Njih pet sada pohađa prvi razred srednje škole (HTT i opća gimnazija), a u “filmskoj” su od 5. razreda. Do sada su radile na devet filmova, a valja spomenuti i da filmska sekija od svojeg osnutka 2016. godina iza sebe ima i devet nagrađenih filmova.
Kao filmove prirasle srcu istaknut će “Vanju” i “Onu ženu s pason”, koja je u rujnu osvojila čak dvije nagrade. “Sapun” im je drag jer je to prvi igrani film na kojem su radile, a Mia će spomenuti i “Nadalinu”. Na pitanje koji im je bio najizazovniji u glas će da je to definitivno “Petra stina”. Zvijezda filma, inače njihova vršnjakinja, bila je prilično zatvorena i morali su dosta toga rezati, montirati i igrati se kako bi dobile cjelinu. Kada su u tome uspjele, rezultat je, kažu, bio baš dobar.
U ovom trenutku još uvijek nisu zaokupirane novim video uratcima, no Marija Buljubašić kazat će kako im je bitno nastaviti baviti se ovim kreativnim hobijima. Sve se slažu kako su iskustva na dosadašnjim revijama i smotrama bila odlična i da im je to potvrda da dobro rade.
– I onda je razumljivo da želiš nastaviti dalje, to te vuče, kazuju djevojke.
Kate Turić, koja je najmlaža među njima, no vrlo zrela i angažirana, kazat će kako pored ostalih aktivnosti ipak najradije bira filmsku sekciju. – Tu mogu unijeti najviše svojih emocija i izraziti se. Od petog sam razreda u tome. I sigurno ću ostati, veli Kate.
Petra Puharić dodaje da, osim uključenosti u jedan tako kreativan proces koji svake godine iznjedri i nagrade, puno dobiju kroz rad s protagonistima filma. Njoj je posebno draga bila suradnja s bakom Katom Rebić, 92-godišnjakinjom s kojom je snimljen također jedan nagrađeni film.
– Snimanje je bilo jako zanimljivo i dobila sam puno tijekom rada. A dobila sam i dosta savjeta od bake Kate koji će mi sigurno koristiti, otkrila nam je Petra.
Pitamo djevojke pomisle li svaki put kako su uspjele tako se visoko plasirati pored brojnih drugih gradova i škola kojima su stručne radionice možda dostupnije nego jednoj Makarskoj. O da, slažu se u glas. – Svaki put pomislimo kako smo očito ipak kvalitetni. Znaju nam kontinentalci u šali reći “ah, vi Dalmatinci”, ali mi pokažemo da možemo i da ni po čemu nismo manje uspješni, naprotiv, smije se Petra Okmažić.
U rodnom gradu dobro bi im došla, kažu, malo snažnija kreativna klima i malo više kreativnih aktivnosti. Jasno im je da probijanje granica u zajednici leži manje-više na pojedincima.
– Čak ni ova filmska sekcija nije klasična školska sekcija nego je plod inicijative nastavnice Marine i njenog guranja, nije propustila spomenuti Petra Puharić.
Ivona Ćirak /foto I.Ć., Grad Makarska
Nagrađeni filmovi na Revijama hrvatskog filmskog stvaralaštva djece: „Vanja“ (dokumentarni) – 3. nagrada stručnog i 3. nagrada dječjeg žirija; „Pakao nije toliko loš“ (animirani) – 2. nagrada dječjeg žirija; „Minimum otpada“ (TV reportaža) – 2. nagrada stručnog žirija; „Volontiranje“ (TV reportaža) – 1. nagrada stručnog i 1. nagrada dječjeg žirija (ujedno i 1. nagrada na DOKUart festivalu); „Umjetničke snage OŠ o. Petra Perice“ (TV reportaža) – 1. nagrada stručnog i 3. nagrada dječjeg žirija; „Sapun“ (igrani) – 2. nagrada dječjeg žirija; „Ona žena s pason“ (dokumentarni) – 1. nagrada stručnog žirija; „91“ (dokumentarni) – 1. nagrada dječjeg žirija; „Petra“ (dokumentarni) – 2. nagrada dječjeg žirija.
Uz ove nagrađene, ovo su filmovi koji su dospjeli na državnu razinu Smotre hrvatskog školskog filma AZOO-a: „Ja, poluotok“, „Igračka vjetrova“, Pedalam i uspjehe stvaram“, „Petra, stina“ i „Nadalina“.
