Do sada je agenciji Muze d.o.o. isplaćeno preko 36 tisuća eura. Dobar dio, gotovo 18 tisuća eura, isplaćen je za strategiju razvoja kulturnog turizma, a ostatak za muzejske koncepcije ili projekte vezane za objekte Villa Irena i prostor Metalplastike. Skoro jednak iznos, 35 tisuća eura, predviđen je u proračunu Grada Makarske za ovu godinu, ali i u projekcijama za 2025. i 2026. godinu.
Do sada isplaćeni novac je otprilike ekvivalent onome što Grad Makarska na godišnjoj razini za redovan rad isplati Gradskoj glazbi Makarska (20 tisuća eura) te Big bendu Makarska (10 tisuća eura) i FA Tempet (10 tisuća eura) za projekte koje provode. Primjerice, iznosom od 20 tisuća eura pokrivaju se godišnji iznosi jedne plaće, režija, te popravaka postojećih i nabavke starih instrumenata.
O koliko se važnoj instituciji za kulturu radi, dovoljno govori podatak od 80-ak članova, od čega preko polovicu čine maloljetnici, dakle djeca i mladi. Ništa manje nije respektabilan podatak da će 2026. godine Gradska glazba obilježavati punih 200 godina rada i postojanja. Iznosi za redovan rad na godišnjoj razini – koji su, nota bene, relativno pristojni i koje Gradska glazba uredno pojačava zaradom od komercijalnih nastupa – i dalje čine tek nešto više od pola iznosa koji je dan Muzama.
U analizi koju radimo nipošto ne stavljamo izradu kulturne strategije u isti kontekst s radom kulturnih institucija i udruga, niti obratno. Riječ je o posve drugim segmentima kulture, no isto je tako činjenica da je jedno strateški okvir koji definira kako bi nešto trebalo biti, a Gradska glazba, Big bend i Tempet su ono što čini kulturu grada.
Činjenicom da strategije i muzejske koncepcije koštaju koliko koštaju se ne bavimo niti ju dovodimo u pitanje. Zapravo pravo pitanje jest: što smo tom strategijom uopće dobili, što se realiziralo i u kojem roku ćemo vidjeti bar neke rezultate, ako već do sada nismo.
Šetnja kroz strategiju
Detaljnom “šetnjom” kroz akcijski plan ovog dokumenta, kojeg gradska vlast predstavlja kao jedan od osnovnih strateških dokumenata, analizirali smo cilj po cilj i ostali ponešto zatečeni koliko je toga stavljeno “na kartu”.
– Vizija bez strategije i ideje o tome kako stvorenim upravljati poput potoka je koji je poželio doći do oceana, no zaboravio je da najprije mora postati rijeka i izdubiti korito, navodi se ponešto poetično već na trećoj stranici ciljeva i aktivnosti ove strategije.
Kako bilo, isti taj akcijski plan na samom početku kaže kako se treba imenovati koordinator razvoja kulturnog turizma duha mjesta. Terminski plan bio je od jedne do tri godine, no najesen ćemo već ući u treću godinu. Jednako je i s Odborom za razvoj kulturnog turizma i Uredom festivala. Od svega toga nema ništa; da li zato jer se nije nitko stigao baviti time, ili su procijenili da nemaju nikoga za to mjesto (pa nisu raspisivali ni natječaj!), ne znamo.
No kako god, Grad je uložio novac, a Muze vrijeme da bi došli do ovakvih ideja koje se, bar za sada, nisu realizirale. A ako upravljanje i provedba strategijom nije temelj strategije, onda ne znamo što jest.
Nadalje strategija predlaže osnivanje Udruge turističkih vodiča Makarske rivijere, što se ostvarilo. No udruga je rezultat entuzijazma, znanja i inicijative osnivačica, premda je dobro i pohvalno da imaju kvalitetnu suradnju i zajednički jezik s Gradom i TZ-om.
U planu je i suradnja s Cehom ugostitelja Makarske. TZ i Grad Makarska trebali bi zajedno s cehom raditi na “umrežavanju ugostiteljske scene s prestižnim ugostiteljskim i gastronomskim mrežama poput Chaine de Rotisseurs, Jeunes Restaurateurs – JRE i Micheline”. Suradnja s cehom zamalo se, međutim, slomila već na pragmatičnom pregovaranju oko nadstrešnica i podesta koje je bilo prilično kruto komunicirano sa strane Grada, barem kad se radi o gradskoj rivi. Članovima istog tog ceha Grad je nabio cijene za poreze kako bi bili primorani, zbog ekonomske neisplativosti, ukloniti nadstrešnice i nabaviti nove.
Od Muzeja u Kalalargi do Ville Irene
Dalje se navodi provođenje edukacija za turističke vodiče, za interpretaciju baštine, u području storytellinga, marketinga, kulturnog menadžmenta, za održivi razvoj i digitalnu transformaciju te za organizaciju studijskih putovanja. Osim odličnog Storytelling vikenda “More (i planina) priča” koji je pokrenula Udruga turističkih vodiča Makarske rivijere, ostalo nam se doimaju kao aktivnosti s kojima se nismo susretali protekle dvije godine.
U planu je bilo i pokretanje međunarodnog mastera za inovacije u gastronomiji te aktiviranje Instituta Planina i more. Ni to se nije zbilo.
Ono na što je od 2021. godine, i prije izrade strategije, bilo u fokusu javnosti jest kulturna infrastruktura. Dosta toga je strategija iznjedrila, uglavnom rošade, ali nažalost, još uvijek smo manje-više na početku. Planirano je uređenje Gradskog muzeja na adresi Kalalarga 3, Centra za vizualne umjetnosti u Merkuru 5, uređenje prizemlja i vrta Stare škole, prenamjena i uređenje Ville Irena te uređenje prostora za umjetničke rezidencije u Palači Tonoli.
Od svega toga izrađena je muzejska koncepcija za Merkur 5, a Villa Irena još uvijek nije završena, niti je javnosti prezentirano što će uopće biti u objektu za koji je konačno završena energetska obnova. Villa Irena je, inače, priča koja je započela još 2021. godine, u mandatu Jure Brkana.
Strategija nadalje govori o Kulturnom centru na Živkinom dvoru, uređenju gastronomskog centra (za što je izabrano idejno rješenje), uređenju Franjevačkog samostana s Malakološkim muzejom, knjižnicom i arhivom, osnaživanju rada makarske zvjezdarnice, osnaživanju doživljaja u rodnoj kući Petra Perice…Ne tvrdimo da se na svemu ovome ne radi, ali javnosti nikad nije prezentirano što se radi, osim u slučaju tržnice.
Festivalska priča
Na otvorenom su planirane tematske staze i šetnice, arheološkog parka Sveti Petar te “mini” arheo parkova Makarske, interpretacija ruralnih cjelina, uređenje vidikovaca Makarske, opremanje pozornica na otvorenom. Sve su to hvalevrijedne ideje, no nije nam poznato da su negdje poduzeti koraci na realizaciji, ili pak da ima pomaka kad je riječ o zacrtanom projektu arheološkog parka.
Što se tiče razvoja festivala i događaja, strategija je sugerirala pokretanje Festivala Makarske te produkciju Festivala Makarske Lito, Jesen, Zima i Proljeće. Kao ideje su uz postojeće festivale predloženi i Festival ulične umjetnosti, Festival Barok u susretu s Makarskom, Storytelling festival, Festival arheologije, Makarski maritimni festival, Festival hrane, Festival Planina i more, Makarski astro festival…Pregršt zabavnih ideja, međutim, opet se vraćamo na pitanje tko bi to trebao raditi.
Nadalje, uz razvoj hotela baštine i difuznih hotela spominje se i tematski kamp, tematski barovi; mahom poduzetnički projekti.
Sve u svemu, akcijski plan je bez sumnje sadržajan i nudi puno kreativnih ideja, od kojih je zbilja tek minorni dio realiziran. I dok provedba ozbiljno zapinje, vrijeme za makarsku kulturu – teče. Kultura se svakodnevno događa, bilo u segmentu institucija i udruga, ili gastronomije, turizma doživljaja, kulturne baštine…Kulturi s druge strane nikad nije dosta novca, ali od kulture se, posebno u užem smislu, to i očekuje. I iako su dionici u kulturi formalno zadovoljni komadom kolača koji dobivaju, s druge je strane kristalno jasno da su upravo oni ti koji čine meso kulturnog života grada i da je novac koji dobivaju samo ono što im i pripada.
Velikodušnost mecena
Udruge kreiraju sadržaje i nude radionice, organiziraju festivale i manifestacije, institucije rade svoj posao u okvirima mogućeg (i Gradska knjižnica i Galerija Gojak su vrlo aktivne, op.a.), poduzetnici, bilo ugostitelji ili obrtnici, traže svoje mjesto pod suncem kako znaju; ukratko, bez njih bi svaka ideja, koliko god bila dobra, ostala tek ideja. S druge pak strane Grad i TZ, oni koji bi svim tim trebali koordinirati, ne pokazuju posve jasan sustav vrijednosti i prioriteta, niti su do sada pokazali veću ozbiljnost u primjeni usvojene strategije.
Katkad se, naprotiv, ponašaju kao mecene koji imaju pravo biti maksimalno velikodušni ili stisnuti kesu ako u datom trenutku ne prepoznaju vrijednost, u čemu zapravo leži njihova najveća moć.
Koliko god načelno ova vlast pokazivala naklonost kulturi i umjetnosti, koliko god se vidjelo da grad nešto drugačije diše po tom pitanju i koliko god bilo lijepo na svakom kulturnom događanju vidjeti predstavnike Grada, činjenica je da trenutno uglavnom, uz izuzetke poput lanjske umjetničke rezidencije, služe kao logistika i nekakvo, katkad prilično labavo vezivno tkivo.
Po kulturnoj strategiji, za koju su i u naredne dvije godine predvidjeli 70 tisuća eura, oni bi, naprotiv, trebali biti provoditelj i pokretač. No ni nakon dvije godine nemamo odgovor ni na temeljno pitanje koje smo direktorici Muza postavili nakon predstavljanja strategije u rujnu 2022. – tko će sve to uopće provoditi?
Ivona Ćirak /foto MD
