Jučer smo objavili dio programa koji organizira Turistička zajednica Podgora; riječ je o bogatom i sadržajnom programu u kojem su jasno orijentirani na turiste, premda koncept nipošto ne isključuje kulturnu baštinu i kulturu općenito. Dapače, radi se o jasnom i dosljednom konceptu, a nešto slično, niz besplatne zabave za turiste, u posljednjih par godina njeguje i TZ Brela.
U Tučepima pak imamo ka Kulturu u tučepskim zaseocima, koji su kao svojevrsni kulturni fenomen zaintrigirali i HRT, pa je prije par dana u studiju Vijesti iz kulture gostovao umjetnički direktor kKutz-a Ivica Mijačika. Radi se o programu koji možda nije namijenjen stranim gostima, budući se dobrim dijelom radi o predstavama na hrvatskom jeziku, međutim, i ovaj je program i autentičan i koherentan, s jasnim zajedničkim nazivnikom – kvalitetna selekcija. Njegova posebnost zaslužuje i bolju promociju među turistima, osobito kad se radi o koncertima i izložbama, no to je već posebna tema.
Solidnim se programom, posebno za njihov budžet, mogu pohvaliti i neka manja mjesta na jugu Rivijere, poput Drvenika, a krajem srpnja imat ćemo i drugo izdanje KUK-a (Kultura u Krvavici) koji je lani doveo i teatar i izložbe i pjesmu u jednu malu Krvavicu. KUK je lani uspješno debitirao te traži svoj koncept, a po programu koji smo dobili reklo bi se da nalazi svoj put. Sve u svemu, toliko je puta rečeno kako je Makarska rivijera destinacija, kako treba zajdnički istupati na tržištu, i sasvim je logično da svako mjesto ima neku svoju prepoznatljivost.
No što je s Makarskom i njezinim manifestacijama Maestrale i Lito u gradu? Koliko su se ova dva koncepta kroz protekle tri godine “ispeglala” i dotjerala, koliko su međusobno usklađena i koliko odstupaju od dobro nam znanog i počesto kritiziranog pristupa “Kruha i igara uz prstohvat kulture”?
Samo srce Makarske rivijere ove se godine ne može podičiti upečatljivim programom, čiji su “highlight” po svemu sudeći koncerti nekoliko glazbenih imena poznatih na ovim prostorima, dakle, vraćamo se opet na “kruha i igara”.
Prije svega, dosta događanja zapravo se organizira preko agencija po čistom tržišnom principu kulturne ponude i potražnje. Tako nam, primjerice, Grad (ili partnerske agencije) dovode predstavu “Da sam ja neko” Enisa Bešlagića, no ista stoji 30 do 40 eura. Slična je cijena i predstave “Šta me opet snađe” od Anđelke (27 eura). Cijene su više od ulaznica za HNK, ali očito je riječ o tzv. hit predstavama koje su se više same nametnule nego što ih je netko probrao po kriteriju “želimo da ovo igra u Makarskoj”.
Osim ovih predstava, Makarska će ugostiti i Prljavo kazalište, Severinu, Željka Samardžića, Sergeja Ćetkovića, Pavel…Nastupit će i klape Muccurum i Berulia, Hojsak&Novosel…Od zvučnih imena svakako treba istaknuti Tommyja Emanuela, australskog gitarista, a ulaznica se također kupuje preko Eventima. Izbor Rančića dvora i glazbenih imena na ovoj lokaciji je Makaranima definitivno dopadljiv i blizak, moguće i turistima koji se snađu u moru informacija, no činjenica je da se iz kase TZ-a na koncu uglavnom plaća zabava za lokalce.
I nikako nije jasno zašto se uporno izbjegava centralni Kačićev trg, premda su se pretprošle i prošle godine koncerti tribute bendova na ovoj lokaciji pokazali dobrim izborom za jedan turistički grad. Na centralnom trgu nastupit će samo dva strana folklorna ansambla, a kao alternativa Kačiću gradska vlast izabrala je Hrpinu. Tamo će nastupiti Pavel, Hojsak&Novosel itd.
Sve u svemu, Maestrale ima neki svoj ritam događanja, no dosta manje intenzivan nego prošle godine. Srijedom su, standardno, besplatne ture s Agatom Ravlić, dok je četvrtkom filmski dan u suradnji s Kinom Mediteran, na ljetnoj pozornici. Petak je rezerviran za radionice u Malakološkom muzeju koje su zanimljive, no za svaku, osim posljednje, valja izdvojiti 25 eura. U subotu je ponovno film Kina Mediteran.
Svo je vrijeme, inače, istaknuta izložba Rivijerolucija kao stalni postav na Kačićevom trgu, a svaki drugi ponedjeljak je dan za ribarsku večer.
Gledajući program, može se, istina naći svega, od pjevača narodne glazbe Željka Samardžića, do gitarskog virtuoza Tommyja Emanuela, ali stječete dojam kao da ga je radilo pet različitih osoba s različitim preferencijama i k tome za posve različita događanja. Nema sumnje da dobar dio razloga leži u tome da makarska Turistička zajednica, čiji zadatak i jest organiziranje ovakvih događaja za naše goste, već pet mjeseci nema direktora. Tako izgleda i program – intimniji koncerti po izboru vlasti, ribarske večeri koje je uveo posljednji direktor TZ-a Jadran Puharić, događanja u Malakološkom muzeju koja su od prošle godine prilično srezana (što je šteta jer je TZ tamo očito imao tim voljan raditi), svega dva eventa na Kačiću u stilu negdašnjeg TZ-a pod vodstvom Tončija Lalića, predstave za široke mase…
Ivona Ćirak/ foto Goran Morović, O.Franić
