Jučer je, u prostoru Društva arhitekata Split, održano drugo u nizu predavanja iz Ciklusa o baštini koje je održala splitska konzervatorica Anita Gamulin, a tema je vrlo zanimljiva za makarski kraj – fortifikacijska arhitektura na Makarskom primorju u razdoblju mletačko-turskih ratova – arhitektonski izazovi zaboravljene baštine.
Naime, kako nam je rekla Gamulin, koja u splitskom odjelu radi skoro 40 godina i koja je provela opsežno dugogodišnje istraživanje na ovom području, Primorje je nevjerojatno bogato utvrdama, no s druge ih je strane iznimno malo istraženo. Naša sugovornica, autorica više znanstvenih i stručnih radova, kazat će kako se radi o iznimno velikom potencijalu koji bi lokalna zajednica trebala prepoznati.
– Relativno se malo zna o tome, jer kulturna baština na Makarskom primorju nažalost baš nije u fokusu. Dovoljno je pogledati registar kulturnih dobara i uočiti debalans u odnosu na neke druge sredine u županiji. Fortifikacije na Primorju su dosta zapostavljene, veli Gamulin.
Ukupno je datirala 110 utvrda, no nisu sve prezentabilne. Dosta ih je nastradalo te su sačuvane tek u arheološkom sloju. Porazno je da su samo dvije obnovljene – kula u Podaci, koja povremeno služi kao vidikovac, i Zalina kula u Igranima.
Potonja je peterokatna građevina koja nikad nije zaživjela kao turistička atrakcija iako je prof. Marko Rimac s Filozofskog fakulteta, kako kaže splitska konzervatorica, pokušao osvijetliti Zalinu priču što kroz fakte, a što romantizirane priče.
Priča o Zali samo je jedna od brojnih priča o junacima koje bi, ističe Gamulin, trebalo oživjeti i prezentirati zajedno s utvrdama uz koje se vežu. – Makarsko je primorje premreženo velikim brojem junaka koje bi trebalo vaditi iz zaborava, a to su ljudi koji su puno napravili za opstojnost ovog kraja. Pali su u zaborav jer se kod nas potiskuje ta osmanska prošlost iako je Osmansko carstvo ovdje vladalo čak 200 godina, kaže Gamulin.
Koliko malo držimo do očito bogate baštine, pokazuje i slučaj Kačića dvora iznad Promajne. Ova je fortifikacija, kaže naša sugovornica, neistražena, a paradoksalno je da je netko sa strane trebao doći kako bi ona dobila na vidljivosti.
izvor: WIkipedia
– Trebalo se dogoditi snimanje serije Game of Thrones kako bi ovaj lokalitet dobio na vidljivosti. A on je samo jedan od brojnih neosporno vrijednih lokaliteta. Nažalost, svi oni nisu na listi kulturnih dobara i onda se ne mogu niti tražiti sredstva iz mnogobrojnih fondova, tumači splitska konzervatorica.
Na naše pitanje koji bi bio prvi korak odvraća kako bi se trebalo započeti s radom te kako to nije samo obveza Ministarstva kulture.
– Po meni bi lokalna zajednica trebala uvrštenje tih lokaliteta u registar kulturnih dobara staviti u fokus interesa što do sada nije bio slučaj. To jesu veća izdvajanja jer su i arheološka istraživanja prešla privatnicima u ruke, ali može se izdvojiti nekoliko najznačajnijih, kazuje Gamulin.
Po njoj to su svakako Bušelića kula u Tučepima, Lalića kula u centru Sride sela, Jurića kula u Čistoj i Roščića kula u Podgori.
TZ Tučepi su inicirali projekt Bušelića kule, ali obustavljeno je zbog imovinsko-pravnih odnosa. To je općenito problem dijela ovih lokaliteta.
Lokalitet Svetog Petra u Makarskoj je pak posebna priča. Anita Gamulin će podsjetiti kako se radi o lokalitetu od nacionalne vrijednosti. Sveti Petar je, upozorava, nevjerojatno slojevit lokalitet s utvrdom iz Justinijanovog doba (6. stoljeće), vjerojatno i ranokršćansku crkvu, perimetar samostana, novovjekovni obrambeni zid iz Kandijskog rata, a ispod su prapovijesni bedemi…
– Tome treba posvetiti pozornost jer Sveti Petar ima atribute da postane pravi arheološki park i da ne ostane samo prostor za puku rekreaciju. Treba prionuti izradi dokumentacije, a kasnije on može donositi i prihode, pomoći u produljenu sezone…, ističe Gamulin.
Osim velikog broja utvrda, lokalnih junaka i samog Svetog Petra, Primorje je bogato još nečim. To je splet špilja i pećina koji bi mogli služiti u planinarskim itinerarima.
I četvrto, Gamulin ističe kako je Makarsko primorje unikatno po kaštelima. Kaštel u Kotišini je obnovljen i dostupan, no po mišljenju konzervatorice trebalo bi obnoviti još neki koji bi služio za potrebe planinara i penjača.
– Dosta bi stranaca došlo kada bi postojali osmišljeni programi za tu nišu, a s time bi se poradilo i na produljenju sezone. Definitivno bi trebalo malo “proventilirati” zaboravljenu baštinu koja je u ovom kraju jako bogata. To i jest bio jedan od ciljeva predavanja – ukazati na specifične baštinske projekte koje bi trebalo staviti u fokus, kazuje Gamulin.
Pitali smo ju je li pogledala Strategiju razvoja kulturnog turizma grada Makarske i drži li da se dio o kojem govori mogao malo bolje obuhvatiti ovim dokumentom.
– Gospođe iz te agencije nisu došle na razgovor kod nas iako smo mi institucija koja se 150 godina bavi kulturnom baštinom i iako držim da su trebale, rekla je Gamulin.
Na pitanje koja je općina najbogatija utvrdama veli kako je to Podgora.
– Podgora je bila najveće naselje i najviše utvrđeno. U 17. stoljeću imala je dvaput više kuća nego Makarska i ima vrlik broj kula, špilja, kaštela…Međutim, bila je dosta izložena potresima od onog dubrovačkog u 17. stoljeću nadalje i što potresi, što promjena načina života doveli su do degradacije i propadanja fortifikacija. Danas nije svaka više niti pogodna za rekonstrukciju, kazuje naša sugovornica.
piše: Ivona Ćirak
Makarsko primorje je nakon kratkotrajne mletačke uprave krajem 15. stoljeća, gotovo dva stoljeća bilo u sastavu Osmanskog carstva, što je znatno utjecalo kako na ekonomske prilike, tako i na način života i obrane lokalnog stanovništva.
Osmanlije grade jedini utvrđeni grad na prostoru Srednje Dalmacije – Makarsku, a lokalno stanovništvo koje stanuje u manjim ruralnim cjelinama podno Biokova brani se i utvrđuje vlastitim snagama izgrađujući tvrđave, kaštele, kule i utvrđene kuće te kao refugije ograđuje i utvrđuje obližnje špilje.
Obrambene elemente dobivaju i sva tri franjevačka samostana na Primorju kao i sakralne građevine s grobljima. Oslobađanjem od Osmanlija i ponovnom uspostavom mletačke uprave ratna opasnost nje u potpunosti nestala, pa se na obalnom prostoru izgrađuju utvrđeni stambeno-gospodarski sklopovi i utvrđeni ljetnikovci.
