Festival tolerancije, koji se ove godine, 8. studenoga, prvi put organizirao u Podgori na Makarskoj rivijeri, inicijativa je koja promiče multikulturalni dijalog, a nudi kulturno-edukativne programe s fokusom na teme poput holokausta, prava i potreba izbjeglica, pravca i potreba djece, položaja manjina poput nacionalnih, LGBTQ i drugih manjina, rodne ravnopravnosti…U Podgori se održao zahvaljujući suradnji organizacijskog odbora s Općinom i Turističkom zajednicom Podgora, a publika je imala priliku uživati u filmovima posvećenim temama solidarnosti, tolerancije i ljudskih prava. Priređene su i radionice za djecu, a među filmovima i radionicama bile su i one koje se tiču prevencije vršnjačkog nasilja.
Debitantsko izdanje festivala u malom mjestu na Rivijeri bilo nam je povod za razgovor s podgorskom načelnicom Petrom Radić koju smo pitali zašto baš ovakva vrsta festivala odnosno ova tema.
– Festival tolerancije je platforma koja kroz filmove i rasprave nakon filmova pridonosi tolerantnijem i solidarnijem društvu. Kroz umjetnost govoriti o poštivanju drugih i drugačijih je zapravo kruna stvaranja demokratskih vrijednosti, a nama toga nažalost trenutno nedostaje, kazat će Radić.
Dodaje kako bi bilo odlično da ne trebamo uopće progovarati o kršenju osnovnih ljudskih prava u kojem ovaj festival postaje suvišan.
– Ali dok postoji makar jedan čovjek koji se osjeća neprihvaćen zbog svojih različitosti naša je dužnost da Festival tolerancije bude tradicija, a uz njega da konstantno dodajemo i nove aktivnosti, odgovara načelnica na pitanje o planovima s manifestacijom.
Imamo li kao sredina puno “rupa” kad se radi o toleranciji, kulturi dijaloga…?
– Mi kao sredina nismo različiti od Zagreba, Splita ili pak nekih manjih mjesta. Svugdje postoje rupe u koje kao društvo zapinjemo. Dužnost nam je pokušavati navući „novi asfalt“ preko tih rupa da vožnja kroz život u našoj sredini svima bude ugodna i da svi jednako uživaju u svojim pravima, kazuje Radić.
Što po pitanju nekakvih programa koji promiču toleranciju može napraviti jedna jedinica lokalne samouprave?
– Pa zapravo jako puno i – ništa. To kažem jer nam je dužnost stalno servirati nova znanja i iskustva za naše sumještane, ali na njima je hoće li i koliko od toga uzeti i iskoristiti.
Nažalost, trenutno je prisutna jako velika nezainteresiranost i letargija u svim generacijama, ponajviše mladima, ali to nam nikada nije izgovor da odustanemo nego nas tjera da se trudimo još jače, odvraća načelnica Podgore.
Mislite li da škole imaju prostora za razvijanje odgojnog elementa ustanove? Posljednjih godina imamo neopravdanu inflaciju odlikaša, što školu nerijetko od strane roditelja stavlja u poziciju još jedne platforme za natjecanje, pokazivanje statusa…?
– Od 1. do 4. razreda škola je odgojno-obrazovni program, a od 5. do 8. obrazovno-odgojni. Mislim da treba one koji slijede program i, na neki način, svoj poziv, isticati i nagrađivati. Tada uspjeh u kapitalističkom društvu neće biti prioritet. Roditelji bi trebali biti zreli ljudi i odlučivati što žele djeci dati u naslijeđe: ocjene, statusne simbole i trku za novcem i uspjehom ili zadovoljstvo, poštenje, hrabrost, čast i naposljetku znanje, za kraj poručuje načelnica Podgore.
piše: Ivona Ćirak