Iza nas je mjesec borbe protiv ovisnosti, koji je trajao do 15. prosinca i kojeg je ujedno obilježila medijska rasprava po pitanju prisutnosti droga na području Makarske rivijere, markirane na karti kao carstva sintetskih droga. Iz toga nisu izuzeta male općine, naprotiv, mjesta u priobalju nerijetko se povezuju s problemima ovisnosti, pa smo na tu temu porazgovarali s dvoje mladih čelnika u susjednim općinama, podgorskom načelnicom Petrom Radić i gradačkim poteštatom Matkom Burićem. Njihove općine, za razliku od primjerice Brela, broje veći broj malih mjesta i obje se suočavaju s problemom iseljavanja koje prate ažurne demografske i socijalne politike. Izrazitu sezonalnost i izostanak sadržaja tijekom zime, kao i jednoličnu ponudu na tržištu rada, dvoje čelnika trudi se ublažiti kreativnim politikama koje ujedno ciljaju i na prevenciju.
Načelnica Radić će na pitanje o tomu čine li institucije dovoljno kazati kako je upravo ta prevencija presudna.
– Krenimo od temelja – čini li obitelj dovoljno, odgojno-obrazovne ustanove, pa tek onda institucije koje se ciljano tim i bave, jer je tada problem već nastao, a prevencija je ključ zdravog društva. Ono društvo koje se fokusira na ovisnike i dilere je već podbacilo, jer fokus treba biti na djeci, od samog rođenja ih u obitelji primjerom učiti što su ispravne vrijednosti, u vrtiću i kasnije školi kroz socijalizaciju ih učiti pripadnosti i poštovanju, međusobnom uvažavanju i kasnije pomoći da kroz rad dođu do samostalnosti i stabilnog samopoštovanja.
Onog trena kada imamo problem previše ovisnika na uskom području, očito je da nešto ne štima, da nečeg nedostaje. U našem slučaju je to većinom nedostatak odgovornosti kod mladih jer u startu imaju sve i nemaju potrebu sami stvarati, a kod starijih je to često obijest i statusna simbolika da si mogu priuštiti „skupe prahove“. Ima raznih slučajeva, ali je ovo nekakva općenita „dijagnoza“, a rezultat je povećana stopa psihičkih poremećaja kod konzumenata, odnosno naših prijatelja, susjeda, kolega. Problem je tu, ne događa se nekom drugom, nema smisla okretati glavu. Ono što bi moglo pomoći je konstantna edukacija, edukacija i edukacija. Sve ostalo jer čista kozmetika, mišljenja je podgorska načelnica.
Kolega Matko Burić pak misli da su manja mjesta nepravedno stigmatizirana.
– Da, postoji problem uzimanja droge u svim mjestima u Hrvatskoj, međutim u manjim mjestima je to očito jer se sve vidi i onda se to podvlači kao veliki problem samo tih mjesta. Siguran sam kad bi se provelo temeljito istraživanje da postotak konzumenata ne odskače previše ili čak nimalo od većih gradova u kojima se, radi sveg ostalog događanja i više kulisa, problem nekako u magli izgubi.
Institucije bi sigurno mogle učiniti i činiti više i na prevenciji, ali i na samoj represiji prema
distributerima opojnih droga. Činjenica da ne rade dovoljno je upravo novo istraživanje gdje je Hrvatska pri samom vrhu Europske unije u konzumiranju opojnih droga. Tu se prvenstveno treba proraditi na jačanju svijesti kod mlađih osoba i djece, prvenstveno putem alata uvođenja građanskog odgoja u škole koji je trebao biti uveden ima i 10 godina, kazat će Burić.
Na pitanje drže li da postoji korelacija između sezonalnog rada plus lijepe zarade i sklonosti koketiranju drogama Radić se slaže.
– Laka zarada uvijek je u korelaciji sa slobodnim vremenom. Ako slobodno vrijeme ne koristimo da idemo umjetničkim putem ili hobijima bilo koje vrste, lako se sklizne u drogu. Dostupnija je od kulturne ponude na našem području i upravo zato jako puno ulažemo u kulturna događanja, ali i infrastrukturu koja bi bila nukleus stvaranja i edukacije kao što je to uskoro revitalizirani Dom kulture, ističe podgorska načelnica, a potvrdit će i Burić.
– Sigurno je da nedostatak sadržaja na ovom području u zimskim mjesecima, pogotovo sadržaja za mlađu populaciju u vidu nekog urbanijeg sadržaja zabave, kulture i sporta utječe na višak vremena te ne pomaže da pojedinci ne eksperimentiraju s drogama u potrazi za zabavom ili ubijanjem dosade. Naravno, ukoliko još uz to imate i novca…, veli gradački načelnik.
Kroz poticanje izvrsnosti, programa i potpora za mlade, ulaganja u kulturnu infrastrukturu činite kao JLS svoj dio, što vas najviše koči u provedbi? Čime želite pokušati “ozdraviti” zajednicu, imate li nekakve ideje koje su realne s vaše pozicije, dakako kroz suradnju s ostalim institucijama?
– Ono što smatram najbitnijim je koristiti instituciju škole kao otvoren spektar znanja i vještina koje nudimo djeci kada su sposobna shvatiti malo teže teme, a još dovoljno zeleni da ih oblikujemo u „zdrave“ ljude. Smatram nužnim svake godine u svakom razredu pričati o drogama, alkoholu, kocki, zlostavljanju, siromaštvu, psihičkim bolestima, ma o svemu što se uporno izbjegava i spominje se strogo formalno i površno.
Djeci treba pružiti iskustvo da pričaju s bivšim ovisnikom, da saslušaju iskustvo djevojke koja je silovana, da pokušaju jedan dan izdržati bez slatkiša i raznih blagodati pa shvate kako je biti siromašan… Treba im doživljaj kojim stvaraju empatiju, kojim se educiraju koje su posljedice njihovih djela na njih same i na ljude oko njih kada se primjerice drogiraju ili kockaju.
Djeca ne znaju, nitko ih ne upozna s tim iskustvima pa sama istražuju – tu nastaje problem jer im nismo dali ta znanja i alate kako se ponašati u tim situacijama. Djeca ne znaju, a žarko žele znati. Na nama je da ih naučimo ili će se učiti sami, a tu su problemi, veli Radić dodajući kako nisu osnivači škole pa to čine kroz vlastite programe kao što je Festival tolerancije.
– No smatram nužnim te teme uvesti u obvezni školski program jer bi time zahvatili sve, roditelje i djecu, a ne samo onu nekolicinu koja dođe na naša događanja.
Osim prevencije, u višim razredima i srednjoj školi gdje je problem već prisutan, škole bi mogle imati programe testiranja učenika na droge i godišnje psihotestove. Nenajavljeno i u nepravilnim vremenskim intervalima kako bi se u formativnim godinama ipak spriječilo uzimanje ičega što bi im stvorilo probleme u školi ili obitelji i pružila pomoć na vrijeme. Nakon srednje škole su ipak punoljetne osobe koje moramo pustiti same u svijet nadajući se da smo ih dobro „potkovali“ i pustiti da sami preuzmu odgovornost za vlastiti život i postupke te ga grade od temelja. U suprotnom ponovno dolazimo na odgovor iz prethodnog pitanja i začarani krug se zatvara, objašnjava načelnica.
Kolega Burić veli kako ih najviše koči upravo – država.
– Možda neposredno nevezano uz ovu temu, ali mi u Republici Hrvatskoj imamo jako birokratski ustroj s kojim su potrebne godine borbe ukoliko želite nešto ostvariti. Naime, sami primjer Općine Gradac koja mora kupovati zemljište od privatnika da bi izgradila stanove za demografsku obnovu, a RH ima svoje zemljište u građevinskoj zoni u svakom mjestu mislim da je dovoljan argument za navedenu tvrdnju. Ta zemljišta već 6 godina tražimo i predmeti se ne miču s mrtve točke. Recimo da su te zgrade već izgrađene, bilo bi više ljudi, više ljudi generira više poslova i više sadržaja, koji pak generiraju manje dosade i osjećaja usamljenosti.
Nadalje, mora se provesti uistinu prava decentralizacija, a to je decentralizacija porezne politike, da jedinicama lokalne samouprave ostaje više novca u proračunu kako bi same mogle provoditi određene programe izgradnje sportske, kulturne i zabavne infrastrukture kao i poticati takve programe, obrazlaže Matko Burić koji misli da je neophodno jačanje svijesti već u osnovnoškolskoj dobi koje se, po njemu, mora raditi kroz alat predmeta građanskog odgoja u samoj školi.
Isto tako rješenje vidi kroz reformu poreznog sustava odnosno spuštanje više novca u lokalne proračune (prosječno ostane samo 16% nova u mjestu iz kojeg je porezni obveznik, 84% ide u središnju blagajnu) kako bi se uistinu mogle uhvatiti u koštac s mnogim problemima s kojima trenutno objektivno adekvatno ne mogu.
Mi se trudimo da zimu, zbog inih razloga, a jedan je naravno i ovaj o kojem pričamo, što manje napravimo neatraktivnom i bez sadržaja, pa smo tako otvorili i dvije teretane. Upravo radimo na programu treniranja pojedinih sportova na samom području općine, obnavljamo društvene domove i potičemo udruge na rad u istima, jačamo sve sektore civilnog društva gdje se mladi ljudi okupljaju, za kraj će Burić.
Piše Ivona Ćirak
