“Napredak nacije ne može biti brži od napretka u obrazovanju. Ljudski um naše je temeljno bogatstvo.” Na ovaj citat 35. predsjednika SAD-a Johna F. Kennedyja nije se pozvao nekakav profesor, prosvjetni radnik ili pak znanstvenik. Da je ljudski um temeljno bogatstvo istaknuo je Tomislav Đonlić, županijski pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu Splitsko-dalmatinske županije, na prvoj stranici izvješća o nimalo blistavom stanju u osnovnim i srednjim školama na području županije koje će se naći na skorašnjoj sjednici Skupštine.
Isti odjel koji je odlučio da se sanacija klizišta na školskom igralištu područne škole u Drašnicama neće staviti u proračun, iako se radi o vrijednosti od svega 60 tisuća eura i iako je to javno obećano i iako se radi o pitanju sigurnosti djece i iako je Županija osnivač. Nije uvršteno u proračun zato jer navodno nemaju suglasnost Crkve na čijem se zemljištu nalazi igralište. Župnik kaže drugačije; rekao je ravnatelju da nema ništa protiv radova na sanaciji. Zeleno svjetlo je dao, kako veli, prilično davno.
Ali očito je da Županija nije prstom makla kako bi, kao osnivač, osigurala suglasnost i krenula u očito neodgodive radove. Zašto nas to ni najmanje ne čudi? Odnos prema igralištu u malim Drašnicama nije ništa drugačiji nego je to odnos prema školskoj dvorani osnovne škole u Podgori, čija je Općina spremno izdvojila novac za otkup zemljišta, dobila lokacijsku dozvolu i od ljeta čekala da se obično proceduralno pitanje uvrsti na županijsku Skupštinu. Umjesto da je to učinio resorni županijski odjel i ubrzao time prijavu škole na otvorene EU fondove, napravio je županijski vijećnik iz oporbe, Matejas Jozipović, zajedno s kolegicom Dašom Dragnić.
Pasivnost Županije najbolje se ipak vidi u slučaju makarske Srednje škole. Unatoč tomu što je u više navrata u nacionalnim medijima dobila etiketu derutne škole i unatoč tome što je posljednji natječaj bio sjajna prilika za obnoviti ju, nije uspjela proći među 30 škola u Hrvatskoj koje su dobile bespovratna sredstva. Makarski gradonačelnik Zoran Paunović rekao je da je Županija loše pripremila projekt te da pročelnik Đonlić nije trebao odbiti ponudu da posao odradi MARA, agencija koja ima iskustvo i kojoj je nesumnjivo stalo. Predložio je i lobiranje prema Ministarstvu, ali pročelnik je rekao kako to nije potrebno. Od tada je prošla gotovo godina dana, a obnova srednje škole se nigdje ne spominje. Nažalost niti u proračunu za 2025. godinu. Još 2021. godine je dožupan Ante Šošić na svečanoj sjednici povodom Dana grada obećavao skorašnju obnovu srednje škole, no kako nam se bliže sljedeći lokalni izbori, obnovu više nitko ne spominje. U međuvremenu su iz srednje škole izašle tri generacije maturanata, a uskoro će i četvrta.
Inače, da je stanje u školstvu na području županije otužno i da se sporo rješava, vidi se, uostalom i iz izvješća o stanju u osnovnim i srednjim školama. Od 185 objekata svega 44 škole imaju školsku dvoranu u kojoj izvode nastavu tjelesne kulture, no svega 31 je u vlasništvu škola, dok ostali dijele ili sa srednjom školom ili gradskom odnosno općinskom. To znači da niti 17 posto škola nema svoju dvoranu. Tim više čudi činjenica da Županija odugovlači s projektima za koje je jedinica lokalne samouprave, kao što je slučaj s Podgorom, dogovorila i osigurala otkup zemljišta za jednu takvu dvoranu.
Stoga, kad tvrde kako je ljudski um temeljno bogatstvo, pitate se jesu li u Županiji ipak mogli zaobići takve neprimjerene jezične konstrukcije. Stvarnost nas svakodnevno podsjeća da ne zaboravimo kakva su pravila igre za umove koji imaju šansu “postati temeljno bogatstvo”.
Ivona Ćirak /foo O.Franić