Ponedjeljak, 20 svibnja, 2024
NaslovnicaAKTUALNOKOMENTAR Zašto gradska vlast ima tako čudan odnos prema strukovnom udruženju sa...

KOMENTAR Zašto gradska vlast ima tako čudan odnos prema strukovnom udruženju sa 700-tinjak makarskih obrta

Kada predsjednik Udruženja obrtnika Makarske rivijere kaže kako mu je jako teško doći do gradonačelnika, a nije da ga nema što pitati u ime 700-tinjak obrta registriranih u Makarskoj, pitate se koje su to preče stvari zbog kojih već tri tjedna čekaju na termin. Vjerujemo da ima posla, a opet, teško je shvatiti kako ne razumije da obrtnici zaista imaju dosta otvorenih pitanja i da bi gradonačelnik kao prvi čovjek grada, zajedno sa zamjenicom Antoniom Radić Brkan, morao dati neke odgovore.

Sezona je pred vratima, otvoren je natječaj za zakup prostora, objavljen je i model potpora koje Grad Makarska daje poduzetnicima, a pred nama je samo devet mjeseci u kojima bi se trebao razjasniti izgled urbane opreme. U rečenom bi periodu trebale iz centra grada “odletjeti” i nadstrešnice, i “plastenici”, i klima uređaji i sve ostalo što je po pravilniku nepoželjno.

Zamislite sad – u situaciji u kojoj je 60-ak obrta s Peškere ostalo bez posla – interes pojedinaca koji traže svoju novu poslovnu nišu, i već mjesecima ju “njuše” u staroj gradskoj jezgri koja se obećava oživjeti. Tek sredinom ožujka raspisuje se natječaj za zakup poslovnih prostora, a procedura će, s obzirom na propisane rokove i mogućnost žalbi, potrajati neko vrijeme.

U te prostore treba uložiti, a ako obrtnik i ostvari par tisuća eura potpore od Grada, naći meštre u ovo vrijeme nije baš jednostavna misija. Na koncu, čak i da mu se poklope sve puzzle i da uklopi svoj poslovni plan u gradsku viziju poslovanja u staroj gradskoj jezgri, opet nema odgovor na neka praktična, konkretna i neodgodiva pitanja – kakvu će tendu ili pak reklamu staviti. Kakve god da stavi, nemalo će ih platiti, a nitko ne jamči da neće biti neodgovarajući kada stigne dizajnersko rješenje.

Kako će izgledati urbana oprema ugostitelji ne znaju, a ne zna ni gradska vlast. Da je tomu tako, potvrdio nam je sam arhitekt Marko Murtić koji je rekao da je rok za završetak dizajnerskog rješenja listopad.

Sa svoje strane, Grad je odlučio podijeliti potpore i nedavno je organizirao tribinu Lokale u kale kojom je želio inspirirati poduzetnike ili pak neke buduće poduzetnike. To je načelno lijepo i ukazuje na dobru volju.

No s druge je strane i licemjerno kada poznajete širu sliku i “tajming” cijele ove priče. Naime, glavna arterija gospodarskog života grada najjače kola ljeti, a sezona samo što nije počela, osobito kada govorimo o staroj gradskoj jezgri gdje šušur, logično, krene ranije nego na plažama. Znajući sve to, Grad je najprije kasnio, a onda sadržajem natječaja pojedine sigurno zatekao i ostavio ih u dilemi.

Sve i da to što rade obrtnici u nečijem svemiru nije toliko važno niti hvale vrijedno, sve i da je podložno poboljšanju usluge i sve da brojke od 700 obrta u Makarskoj i 1400 na Rivijeri svedemo na puke brojke, opet imate kao sugovornika neku instituciju koja je upravo u finišu svoje kampanje Gastro rivijera. I koja je napravila veliki posao u promociji strukovnih zvanja, svojevrsnog apeliranja na mlade da sutra ostanu raditi i doprinositi u svom (turističkom) gradu.

Tu nema politike niti smije biti, mi tu vidimo dva partnera koji moraju razgovarati i tijesno surađivati, a ako prvi čovjek udruženja kaže kako je standardna stvar čekati po dva mjeseca na sastanak s gradonačelnikom, onda je to daleko od tijesne suradnje.

Prije bi se reklo da imamo sudar dvaju svjetova, realnog sektora i gradske vlasti. Umjesto da zaneseno kroji poslovnu politiku realnog sektora i traži odgovore u iskustvima svjetske tehnološke sile – Izraelu, ili pak mašta o pitoresknoj meditaranskoj tržnici tražeći ideje u Francuskoj, gradska bi vlast trebala prije tih vizionarskih avantura, ili još bolje paralelno s njima, krojiti kratkoročne konkretne uvjete za stvarno i srčano poticanje poduzetništva. I pritom uvažavati realitet sezonskog rada koju gradska politika, a još manje mali poduzetnici, ne mogu ni sami ni na silu mijenjati.

U situaciji u kojoj natječaj dobivamo sredinom ožujka, i to natječaj o kojem bi se dalo diskutirati, u situaciji u kojoj se poduzetnicima nema što reći na pitanje o urbanoj opremi, a obvezuje ih se na uklanjanje svega onoga što “stvara estetsku buku”, i sve to 5 do 12, uistinu nategnuto možemo govoriti o pomoći koja u ovom trenutku zbiljski nešto mijenja.

Ivona Ćirak

 

- Oglas -