Publika koja je sinoć u Mravičićima imala priliku pogledati “Mala čuda” redateljice Sanje Milardović, ujedno i glumice u ovoj nagrađivanoj monodrami, bez sumnje je bila privilegirana i samom predstavom i ambijentom koji je unio dodatnu čaroliju u scenski jednostavnu, ali zapravo vrlo kompleksnu priču. Svojevrsni asketizam scenografije i kostimografije, te sama forma predstave oblikovane u monodramu, samo su dodatno naglasili nepreglednu dubinu, ali i dobronamjernu lepršavost “Malih čuda” koja su gledatelje odveli na jedan karusel emocija i unutarnjih svjetova autorice. Na karuselu su se brzo izmjenjivale impresije, osjećaji i misli, a priča se plela oko spisateljice Ane i njezina lika Flore, koji je u ponekim nadrealnim situacijama otkrivao svojoj “kreatorici” puno toga o njoj samoj.
No cijeli bi koncept bio krajnje nedostatan da Sanja Milardović nije sve to iznijela, odvažno, izražajno, snažno ali i beskrajno blago, bez moraliziranja, a upravo ta zaigranost i osjećaj da ste na vrtuljku koji se, baš poput života, naprosto vrti vrteći pritom i vas, čini ovu predstavu jedinstvenom i bliskom. Potvrdio je to i iskreni pljesak publike koja je sinoć napunila mali tučepski zaseok.
Predstavi Teatra Exit, kazališta koje svako ljeto gostuje s jednom svojom dramom na kKutz-u, prethodila su, kako ih je najavio umjetnički direktor Ivica Mijačika, dva mala čuda. To su Lisa Lalić na saksofonu i Roza Popović na mandolini, uz korepetitoricu prof. Silviju Anić. Lisa i Roza oduševile su publiku s nekoliko izvedbi, zaradivši pljesak, a izbor dviju djevojčica za glazbeno predjelo potvrdio je poticajni smjer ka kulture koja uvijek ohrabruje lokalne umjetnike, ne diskriminirajući pritom ni samu djecu, naprotiv.
Nakon predstave publika se imala priliku družiti uz tučepski bronzin i kKutz klapu.
Ivona Ćirak /foto
