NaslovnicaKOLUMNEKamarin Marina SrzićaKAMARIN MARINA SRZIĆA Vjenčanje Paška i Karabinke

KAMARIN MARINA SRZIĆA Vjenčanje Paška i Karabinke

-Sve je rješuto! Marta je uspila privoltat Mandinu Karabinku, ali se naša se matičarka ominje. Pripala se socijale. Zato ćemo angažovat matičnu činovnicu izvanka! Anka neće da svidoči jer to nije po krščanski! Bi li ti kumova? Vinka je sve navedeno izrekla u jednom dahu, pa nervozno nastavila -Šta mučiš? Jesi li ti mene razumio šta ti govorim? Alo Mali!! Malome se učinilo da sluša konzumenta kakvog opijata žešćeg djelovanja. I naravno da je nije ništa razumio. Vinkinu tiradu ne bi dešifrirali ni najobučeniji šifranti, a kamoli Mali. Nešto je ipak sigurno znao! U produkciji kumpanije šjore Vinke započinje još jedna arlekinada idealna za Kamarin.

-Šjora Vinka, jedno po jedno! Ne razumim vas ništa! – Kako ne razumiš?, zabrundala je i počela s dešifriranjem -Mandinu Karabinku poznaš! To je Paškina susida šta je prišla stotu, rebambivena je, a oštrofic ko sabja Muratova. -I šta s njome? -Paško je iša prodat stan jer mu je Mandina dušu na pašabrodu iscidila. Cile noći orja i sprema se u napad na neprijateje. -Žena je dementna. -Pusti ti kraju šta je rebambituš-kronikuš, ali je stara lija! -A zašto je zovu Karabinka? -Jer je u vrime onoga rata opskrbjivala partizane u Biokovo taljasnkim puškama karabinkama. Kasnije su joj dodilili lipu pemziju. -Kako je uspila doć do pušaka? -Tako da se bavila da ne govorin s kojin zanatom. I onda kad bi sa Talijancima učinila posal, nalokala bi ih i pušku dostavila na Biokovo. Posli su se neki borci bunili, pa in je odgovorila.

-Moje su rane psikičke, a bome san i fizički izranjavanja od cile divizije. Eto! Zato je zovu Karabinka. -Ajde malo ubrzajte, nestat će nam mista u Kamarinu. Nije se dala smest -Paško je proda, pa opet vratio stan nazad. E sad je Marti palo napamet da se ona i Paško priuzmu ašestit Mandinu koja in je susida. Spojili bi tri stana u jedno, afitavali i živili ko bubrig u loju! -Kako će to izvest? – Najprije su joj tili bit škrbnici, ali Socijalno ne da, jer da će i njima brzo tribat škrbništvo. Onda je meni palo napamet da Paško oženi Karabinku. Bilo bi red da otegne prije njega i bit će jedini naslidnik! I oće je ženit?

-I tute ima komplikacija. Matičarka neće da se priuzme posla, jer vidi da su halucinacije u pitanju! -Kakve sad halucinacije? Mislite makinacije? -E to! -I šta ćete sad? -Mere je našla gospođu Ljerku šta iđe brzo u pemziju, a matičarka je. Bila joj je prijatejica s rodicon. Žena je iz Požeze! -Požege! -E! Požeze. Platit ćemo je da ih vinča. -Kad je vinčanje? -Bilo bi najboje kitno, ali ne mo’š nać kumove. Anka neće, jer nije po crkovnome! Bi li ti? -Ne bi! -Ne bi ni ja! Najboje da Rodrigo i Mizera kumuju! Aj dođi da vidmo kako ćemo! Autor je hitro krenuo u štab.

-Je li to jedna sramota da on stari kenjac ženi onu antikristicu! Kaži ti Mali, ti si pobožan!, spopala ga je odmah s vrata Anka. -Pa malo je čudno! -Nije čudno nego je Sodoma i Gomora! -Ništa to nije kontra zakona!, uplela se Marta -Karabinka će bit pod nadzoron i neće je ufikat u Bazanu. Priuzelo bi je Socijalno i država bi agvantala stan!

Mere se obratila ‘mladoženji’ Paški -A znaš li ti Paško da ćeš ako uzmeš Mandinu za supružnicu, morat obavjat i bračne dužnosti. Paško se stresao od gađenja -Pu! Ne bi je ni moleton taka! -Zašto? Žensko je žensko!, nacerila se lascivno Mere. -Dosta pijezdit!, otresla se Vinka -Ovo je veliki posal. Marta je staru uspila privoltat i ako ih vinčamo puna šaka brade. Svima po procenat. Indeja je moja, Mizera i Rodrigo kumuju, Anka će učinit slatko, a Mere je našla matičarku. Paško snosi najveći teret. A i ti Mali nećeš ostat kratkih rukava!

-Jel’ ima mlada vjenčanicu?, zabrinula se Mizera. -Šta mi kupiti veding gift vinčen poklon za Karabin vumen Mandina?, zapitao se Rodrigo. -Šta se tiče vinčanice rekla je da se ona pristaje vinčat samo sa titovkon na glavi!, izvijestila je Marta. -A šta se tiče poklona, najboje da joj uzmeš jednu veliku škatulu pilula kontra štitikece! -Vot iz stitikecou? -To ti je kad ti se zatvori donji trat, pa ne možeš na kondot!, objasnila je Mere. -Obstipejšn!, preveo je autor zbunjenom Rodrigu. -Jadna vumen! -Jadan ja u koju ste me kašetu brokava bacili!, uzdahnuo je Paško.

Netko je zazvonio na vratima. Ušla je Ljerka, matičarka iz ‘Požeze’. Odmah je prešla na stvar. -Ovo je delikatna situacija. Ne bih sad pred mirovinu htjela imati komplikacija! Vinka je izvadila iz traverse komadić karte i olovku, nešto napisala, te predala Ljerki. Matičarka je pružila šefici ruku. Nije bilo teško zaključiti da je na karti bila ispisana cifra. Posao je bio zaključen.

Slijedeće dane radilo se ne pripremama oko sklapanja ženidbenog ugovora. Kao što je i red, krenulo se ‘mladoj’ u prošnju.

Za Mandinu kao samca stan je bio neobično velik. Vinka je autoru objasnila -Kad je imala dobit borački stan platila je jednu iz Bazane da joj dođe doma, a rođak Franiša šta je vozio na Kitnu pomoć dotra je jednu staru Čekinju koja je slomila nogu, pa su je unili na portatntin. Štambenoj komisiji je lagala da su joj to dvi tete koje uzdržava i da ako joj ne daju veliki stan, mogu spavat jedino obišene na tiramol. Povukla je drugarske veze i stan joj dodiljen.

Interijer stana nalikovao je Muzeju revolucije. Regal s metrima sabranih djela druga Kardelja. Police napunjene replikama štafeta mladosti i suvenira s hodočašća Putevima revolucije. Na počasnom mjestu u pozamašna bista Maršala okružena figurama svih sedam sekretara SKOJ-a. Mjesta je u interijeru našla i karabinka, trofejni primjerak otet u Mandininoj akciji zamantavanja talijanskog fašiste.

-Misusovo!, prekrstila se Anka -Ovo ili je rat počeo ili nije završio! -Helou lejdi Karabin, pozdravio je srdačno Rodrigo. -Smrt fašizmu!, zaorjala je Mandina. -Mi te došli isprosit!, promucala je Marta -Evo i ženika!, pokazala je na Pašku. Ženik se zarumenio kao mlada pred oltarom. -A tute je i drugarica matičarka iz Požeze! Karabinka je odmjerila od glave do pete -Zdravo drugarice Ljerka. Kako stoje naše snage na ključnim točkama oko Požeze. -Vrlo dobro!, snašla se matičarka -Uspješno odolijevamo neprijatelju! -Prinesite borcima moje drugarske pozdrave i kažite im da san spremna za akciju! Koji je ovo? Drugog je kolura, da nije špijun?, uprla je prstom u Rodriga. -Kakav bolan špijun. On je delegat filipinskih antifašista, kazala je Mizera. -Neka ga! Nek’ se širi naša fronta!, odobrila je mladenka.

Onda je po ubrzanom scenariju slijedila vjeridba. Zapeškereni mladoženja predao je svojoj budućoj zaručnički prsten. Karabinka ga je opizala, zagrizla ga dentijerom za provjeriti radi li se o pravom zlatu i rekla -Nije falšo, a ima i crveni kamen. Pa iz petnih žila zapjevala -Naš barjak crveniiii…!

-Hoćemo li pristupit činu? Meni autobus polazi za sat vremena, pokušala je ubrzati matičarka. -Polako drugarice, fermala je Karabinka -Prvo ja moran iznit uvjete! Prvo i prvo, prešla je pogledom preko nazočnih bez trunke demencije u bistrim očima -Morate mi osigurat boravak u Tuhejskin toplicama za rehabilitovanje tri puta na godinu. -More li digo bliže? -Jok!, odbila je -Nigdi nego tamo, jer je to najbliže Kumrovecu di se rodio On, bacila je pobožan pogled na Maršalovu bistu. -Može!, složila se Vinka. -Nadaje nema slavit Božić nego činimo bor na 29.novembra, Dan repuplike. Umisto jaslica ispod bora moraju bit figure delegata zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu. Jesi čuo Paško! Na spomen Jajca mladoženja se preplašeno uhvatio za međunožje, a onda shvativši da nije u opasnosti ispalio -Razumem drugarice Mandina!

Daljnji uvjeti bili su osiguranje cjelodnevnog TV programa s filmovima s tematikom iz NOB-a i zabranu prilaska vjerskih službenika na udaljenosti manjoj od 100 metara. Anka se rasplakala.

Nakon što je navukla crvenu majicu s likom Che Guevare, nabila titovku na čivericu, te naredila da se s gramofona marke Trubadur pusti ploča s koje je zaorjalo ‘Po šumama i gorama’, svečani čin je mogao početi. Gospođa Ljerka je brzinski izbiflala tekst i mladenci su izrekli sudbonosno -Da!

Anka je poslužila gvantijeru sa slatkim, ali ih se Karabinka nije htjela dotaknuti. -Nisan manita to labat! Klerofašistica me oće otrovat! Na Mizerine baklave je pristala. Anka se opet rasplakala.

Onda se dogodilo nešto čudno. Mandina je naglo trgla glavom, zabilila očima i zaškripala kosiricama. -Sad će te vidit kako će se u čas promnit! To je denmencija i Alzohajmero! Reka mi je njezin likar. Činite fintu ko da se nije ništa dogodilo, jer bi mogla postat agresivna, objasnila je Marta. I zaista sve se iznenada privoltalo.

Karabinka je kao trgnuta iz sna pobožno kazala -A sad ćemo izmolit krunicu za čistoću braka po zagovoru svetoga Luiđa i svete Marije Goreti zaštitnice nevinosti. Krunicu će pridvodit sestra Anka. -Aleluja! Priokrenila se iz antikrsta u blaženu!, konstatirala je Anka oduševljeno. -Priokrenili su se njoj na jedno vrime možđani!, ubacila se Mere -Sutra će opet jurišat na neprijateljske bunkere! Paško je odahnuo odgovarajući pobožno na krunicu kako nije od Prve svete pričesti.

Mladenka je iza molitve prigovorila što jedu pršut na petak kad se ne mrsi i svima redom udijelila blagoslov.

-Eto sad ste vinčani! Mi iđemo ča, a ti ostani s mladom i dogovorite se di će ko večeras spavat, nacerila se Mere. Mladoženja je osokoljen zadovoljno konstatirao kako će sve bit u redu sad kad mu je novopečena supruga iznenada postala ćudoredna, te nije u opasnosti da ga ruvinja.

Svatovi nisu došli ni do portuna, a iz stana se čuo poklik- Juriš na neprijateja druže Paško! Mladoženja ih je s balkona panično dozivao -Pomagajte! Vratila se na stare postavke! Salamaštrat će me! Iz pozadine se čulo gromko -Druže Paško tvoju karabinku na pregled! -Bacit ću se s balkona, ne ostavljajte me!, očajnički je zapomagao mladoženja, dok su svatovi zamicali iza kantuna. -Eto mu tamo! Ko ne plati kurbu, plati likara!, kazala je zlobno Mere, te se cijela kumpanija udaljila s fronta u Vinkin štab.

Kako će se friško vjenčani par snaći u bračnim vodama, doznati ćemo u novim nastavcima. Dotada, ukoliko je netko pred sudbonosnom odlukom odlaska pred oltar neka dobro provjeri krije li se iza svega neka nepredviđena trapula!

Piše Marino Srzić/ foto privatni album