-Šta me nisi aviza za novo prestavjanje koje će bit u petak u Staru školu?! Je li mali pokojnoga likara iz sela dičjeg napisa štogo smišno? Znaš da volin prestavjanja! Kako mi nisi javio?
Zaorilo je s greškom upaljenog mikrofona na mobitelu nasred kale i usred iscrpljujuće ćakule s jednom osvjedočenom čimavicom. Valja priznati da je nenadani poziv dobro došao kao alibi za riješiti se iscrpljujućeg tarmanja i uz skužu kako je stvar hitna, hitro odmaknuti od spomenute morine. Rečena je uz kurijože upite -Ko zove? Jel je znan?, ostala daleko iza ‘bjegunca’, dišperana što nije uspjela doznati o kakvom se to ‘prestvajanju’ radi.
Neupućenima u preživjeli leksik gerijatrijskog lokalnog puka, poruku izbiflanu s mobitela svakako treba rastumačiti. Ono što sigurno ne treba otkrivati je identitet pozivatelja. Naravno, bila je to šjora Vinka. A što je u stvari htjela reći? Prevedeno na standardni jezik zbunjujuća replika glasila bi ovako -Zašto me nisi pozvao na predstavu koja će u petak biti izvedena u dvorani Arte i je li to opet sin pokojnog dugogodišnjeg pedijatra iz lječilišta Dječje selo napisao komediju za amatersku glumačku družinu Zlatoustih!
Takav bi bio razumljiv prijevod konfuznog telefonskog monologa šjore Vinke. -Iruda ti nevirnoga, dok bi ja sve to izgovorila kokoš bi se iz loštere učinila u garbun, vjerojatno će komentirati kad pročita današnji napis.
Iz poštovanja prema već stalnoj honorarnoj suradnici kolumne, bilo jer red posjetiti je i objasniti kako je informaciju krivo protumačila. Najprije se moralo popiti nešto okrepljujuće. Srećom, ovaj put ne oravaču koja autoru redaka zbog sve češćih čašćenja kod domaćice prijeti da prijeđe granicu prihvatljivog alkoholnog konzumiranja u neprihvatljivo. Ovaj je put počašćen s ‘Četroviton’ -Aj molin te popij koliko god moreš nikako je potrošit. Ovo san kupila jedno 12 kila dok je bila ona kurba-korona u điru. Ističe rok, pa je grijota bacit! Sugovornik je pravu ‘grijotu’ osjetio pri povratku kući u vidu neugodnih orjanja u probavnim organima. Ali, ajde ti odbij Viknkinu ‘Četrovitu’!
Punih usta, srećom friških napolitanki, nabavljenih dan pred bojkot uz furbasta sniženja, Vinki je protumačena situacija -U petak nije nova predstava Zlatoustih, nego je promocija knjige u koju su sakupljene stare predstave! -A tako!, razočarano je komentirala, mrmljajući potiho -Hebeš promovisanje!, pa onda pristojno nastavila -A dobro i to je lipo. A ja san mislila prestavjanje!, uzdahnula je -Znaš ti da san ja od race glumaca!, iznenada je konstatirala. -Glumaca?! -Je! Sad ću ti sve ispripovidit! Samo da metnen na se plet. Ko da me vaća nika prilada!, ogrnula se, tri puta kihnula ravno put terinice s napolitankama, obogaćujući ih kapljičnim infetima, te krenula sa štorijom.
-Još je moj pokojni dide glumio. U Filipinaca u dvoranu di je potla bio Kino Partizan kaživala se prestava ‘Mučenici iz katakomba’. To ono kad su kršćane Rimjani bacali lavovin i tigrovin. Dide je ima pegulu glumit rimskog soldata koji bada kopjen jednu kršćansku mučenicu šta su je lavovi već načeli. I šta će bidan! Počeo je per la finta badat, kad se skočila iz puplike stara Lele Zane Talijančevog i počela klet -Izdajice! Proda si viru za neviru! Šta je badaš bidnu, ali su je malo lavi i tigri dešvali! Dide se išempja i zavapio -Nisan ja to zapravo šjora Lele, to je gluma! -Nije izdajniče!, uspinila se stara. -Zlikovac si ko svi tvoji! Tako je mene tvoja baba ošinila bijon priko livoga uva, kad san sa cabla ubrala jednu smokvu! Još danas na to uvo ne čujen! I tako je prestava otišla u prdec i koltrina se spustila!, opisala je kazališni debakl darovitog dida, kojemu se možda smiješila karijera u svijetu teatra, a završio je radni vijek šolavajući postole sugrađanima. -A šta ćete, kad je ima pegulu da glumi negativca!, pokušao je utješiti sugovornik. –Rimjane su glumili oni siromašniji, a mučenike boji svit!, ogorčeno je zaključila.
-Ko je još od vaših glumio?, hvatao je autor redaka nit priče za Kamarin. -Teta! Glumila Hasanaginicu u prestavi Hasanaginica. To se davalo u Sokolani di je potla bila pošta, pa unda banka. -Kako je ona prošla na pozornici? -Hebeno! Hasanaga je bio jedan veliki kršni momak, zaboravila san kako se zva. I onda ti se oni u prestavi posvađaju, a on je oće izbacit iz kuće sa dicon!, obrisala je suzu ganuća. -Hasanaga je mora odglumit kako kidiše na nju i taman joj je triba dat degenek per la finta, ali je krivo odmirio i zalopatio ručetinom posrid nosa. Krv poteče na sve strane! Teta moja Tereža je afanala i složila se ko vrića kunpira po tlevu. Baba se raskrivila -Ubi Turčin moje dite!, skočila se na pozornicu i očenprjala Hasanagu priko ćunke. Cila se puplika razbižala. I opet se koltrina spustila! -Baš niste imali sriće ko glumci! -Nikako! Nisan ni ja! Slijedila je epizoda iz Vinkine glumačke karijere…
-To ti je bilo koju godinu potla onoga rata. Još su se davale prestave o narodnoj borbi kontra dušmana. Ja i susida Anka bile smo mlade ko kapja, u školu išle. Govori nama meštrovica -Uvježbavat ćemo jednu prestavu na koju će doć i drug Milan iz Splita. Darovat će nam novu ploču i klupe. Vi ste dvi pametne i dobro pamtite. Igrat ćete u predstavu ‘Stan fašisto gdje di pošo, upamtit ćeš kud si došo’. -Pa šta je krenulo po zlu? -Podila uloga! Jedna je tribala glumit mladu ilegalku partizanku, a druga negativku u fašističku monturu koja je izda redarstvu. Meštrovica nan je naredila -Ja se neću mišat! Vi odredite ko će koju glumit!
Ja i Anka se skoro nismo počupale. Onda smo se mrvu primirile i dogovorile. Igrale smo na par-dišpar i ko dobije bira. Ja ispala hebena stranka i dopalo me bit negativka. Prestava išla lipo, svit gleda s pomijom, ali kad je došlo do toga da san imala kazat -Razbojnice komunistička, imam dokaze protiv tebe, završit ćeš u pržun!, svit poludio. -Šta je bilo? -Vikali na me -Vinka izdajnice, pojist će te mrak! Ostavi se naše ilegalke fašistice jedna! -Kako ste se izvukli? -Vidila san da je vrag odnio šalu i da bi mogla dobit priko kostiju, pa san lipo izminila šta iman po tekstu reč i odrecitovala -Drugarice ilegalko! Vidin da sam na krivon putu! I ja se pridružujen borbi protiv fašizma! Daj mi pušku da pucan do Berlina! Svit počeo aplaudirat i vikat -Bravo Vinka, jesi čovik! Meštrovica se uvatila za glavu, a drug Milan bio oduševljen. Nije zna kako je zapravo tribalo bit u prestavi, a i nije bio ni vele pametan. Eto tako ti je bilo s glumon u mojoj familji. Sve propalo, a bili talentovani!, ispustila je uzdah razočaranja. -Zato se uvik veselin kad činite prestave, pa san mislila da je petak štogo novo!
-Nije, nego izlazi libar sa predstavama! -Je li i ti štogo govoriš? -Jesam, ja sam napisa predgovor. -Aj mi ga pročitaj! Autor je sjeo za Vinkin laptop, kojega uporno naziva ‘antilop’. Ušao je u mail-poštu i našao pohranjen tekst. -Ajde čitaj mi, pa ćeš tako učinit reklamu za libar priko Kamarina.
I eto po Vinkinoj naredbi pred vama je predgovor libra ‘Zlatousti, predstave II’. Ako i nije po etičkim pravilima reklamiranja, naša suradnica zaslužuje da je se posluša, ako ni zbog čega drugog onda zbog novih detalja iz makarskog kazališnog života koje nam je poklonila u današnjem Kamarinu.
PREDGOVOR:
– Makarani su oduvijek voljeli daske koje život znače. Doduše daske nisu uvijek bile daske, jer je sve počelo na kalama. Glavne zvijezde koje u trenu smišljaju uprizorenja puk je posprdno okrstio redikulima. Bez obzira je li glumački tih prvih izvođača potjecao od mentalne nestabilnosti ili urođene nadarenosti, pučanstvo je s nestrpljenjem očekivalo nove kreativne ‘arlekinade’.
Anonimni autor, a vjerojatno opat Grubišić, u komediji ‘Buzdo’, situacije s makarskih kala i kantuna premješta u salone. Tekst je namijenjen za čitanje u krugovima otmjenog građanstva. Tema međutim nije otmjena. ‘Buzdo’ vrvi skandalima, lascivnostima i otrovnim kritikama na račun vlasti i društva.
Prpošnog i prostačkog Buzdu, na domaćim pozornicama zamjenjuju akteri diletantskih glumačkih grupa. Izvođači su amateri organizirani u grupe pod ideološkim, političkim i crkvenim patronatom. Stoga ni nema prilike za izrugivanje aktualne svakodnevnice.
Poslijeratni tekstovi za pozornicu, uz obavezne ideološke sadržaje, hvataju ritam komičnog i smještaju u predstave lokalne teme s blagim provokacijama.
U jeku protestnih 70-ih, makarski srednjoškolci postižu uspjehe s univerzalnim i antiratnim temama. A onda je, gotovo na tri decenije, muza Talija otkazala angažman u Makarskoj. Tako sve do milenijske 2000-te godine kada je grupa entuzijasta pristala krenuti u avanturu zvanu gluma. Rađaju se Zlatousti…
Katkad pod blagotvornoj, a katkad pod pedagoški furioznom dirigentskom palicom ‘maestra’ Davora Šegote, novopečeni glumci se polako oslobađaju treme. Nastaju originalni uradci voditelja, pokoji prilagođeni poznati tekst, te prerađeni predlošci. Friške izvedbe vjerna publika iščekuje s nestrpljenjem.
Pod umješno niveliranom krinkom univerzalnog probijaju ‘pecete’ na račun vlasti, politike, deformacija u društvu. Takvu berekinsku formulu publika posebno cijeni. Kroz predstave Zlatoustih naziru se lokalne makinacije, neimenovano, ali jasno ciljano ističu se akteri domaćih grijeha. Zlatousti postaju ‘vox populijem’ onoga što se pučanstvo libi javno izreći.U 25 godina svog katkad kontroverznog djelovanja, Zlatousti još nisu zaslužili zlato. Glumci još ne gube nadu da će doseći i zlatnu, 50-tu godišnjicu.
Vrlo ih je lako zamisliti kako pod paskom dirigenta vježbaju novu predstavu u Bazani, makarskom domu za stare. Potom razvesele ostale korisnike najnovijom predstavom s donekle pobrkanim rolama i gužvom oko mizanscene, te konačno zajedno pušu u 50 zlatnih svjećica na zlatnoj torti, zlatnih Zlatoustih.
-Puno lipo mali!, komentirala je odslušano Vinka. Ovo je bila čestitka srebrenim Zlatoustima. Nastavak je u libru kojeg možete lako nabaviti. Šjora Vinka je dobila svoj primjerak. Jučer je nazvala. – Ža mi je šta nisam bila, ali me uvatila nemila prilada. Nego čujen da snimate film, pa smo ja i Anka mislile ako bi mogle uskočit, taman da van kave kuvamo! Mi smo talentovane! -Šjora Vinka nije do mene, ali ću vas priporučit šefu!
Eto, dvije nove članice makarskog glumačkog zdruga ovim putem Upravi Zlatoustih toplo se preporučuju.Kako je šjora Vinka prošla s prehladom biti će ti izvješteni u novom điru, čim redar Kamarina učini vižitu!
Piše Marino Srzić/ foto: privatni album
