Prosvjedi, štrajkovi, demonstracije i slična organizirana okupljanja, vratila su se u modu i po svemu sudeći postaju hitom sezone. -Živio!, -Dolje!, -Naprijed!, -Nećemo!, -Hoćemo!… samo su neki od uzvika kojima demonstranti izražavaju nezadovoljstvo i traže ispunjenje neispunjenih obećanja.
Ni pod makarskim nebom demonštracjuna nije nedostajalo. U svakoj od njih sudjelovao i neko od predaka Kate Borbene. Katin šukundide Špiro Fulmina bio je jedan od vođa prosvjednika kontra Napoleonovih pristalica, ‘kapelinaša’. Pradide Ante Vatreni predvodio je prosvjed protiv ‘kurbe Auštrije’. Prababa Mile Kubura organizirala je mljekarice u štrajku radi niske cijene proizvoda iz latenih gambela. Mater Antica Varnica razbijala je u ‘Kraljevini Jugovini’ veltrine trgovaca zelenaša. Brat Joze Moskva stupao je s crvenim barjakom. Ni Kate nije bila pasivni promatrač društvenih nepravdi, te se rano uključila u sve akcije protiv fašista i domaćih izdajnika. Onda je naglo pala u letargiju.
-Ustani sestro, eno zovu vanka na demonštracije!, budila je Katu najmlađa sestra Marica s kojom je ostala sama u roditeljskom domu. Znala ja kako joj sestru iz dišperanosti može trgnuti samo dišpet. Kate se hitro razmantala –Je li kontra države?, žvelto se trgla iz postelje. –Ma di će kontra države kad vlast zove da izađemo isprid Komiteta. Ovo ti je protiv povampirenih talijanskih pretenzija!, objasnila je Marica sestri. –Hebeš onda to!, deprimirala se na mah Kate –Neš’ ti takvih demonštracija kad ih je naredila vlast! Neka se te taljanske pretenžije prpaju i bez mene!, razočarano je zaključila i pokrila lancunom preko glave.
Kate nije voljela prosvjede organizirane od vlasti. Takvi su joj bili bez šuga. –Šta ću ja vikat –Doli Amerika!, kad je Amerika daleko, pa ti ne može odvratit. Vikni ti kume -Doli drug Mate i njegova fotelja!, pa da te onda vidim, objašnjavala je odlike pravog revolucionarnog duha. -Di su ona lipa vrimena kad su nam nad glavama policjoti mavali sabjama, a žandari nas badali bajunetama, žalila je Kate za adrenalinom revolucije. Sestra Marica pokušavala je kalmati Katinu borbenost. –Sad nam više ne triba činit demonštracije! Milicioneri mogu slobodno uzest u ruke ventule umisto pendreka. Šta će nam sila kad je sve da ne može bit bolje!
Kate je vremenom kapitulirala, jer bez prosvjeda nije mogla. Počela je hodočastiti i novovjeke demonštracjune u organizaciji vlasti. Ovako je kontala –Nema veze šta od toga nema ništa. Bar mogu vikat –Doli! Naglas vičem –Doli truli kapitalizam!, a u sebi nadožuntan –I doli guda Ane šta je ušla u Partiju za avancat iz čistačice u činovnicu! To mi dođe ko jedan šošpir za ispuvat se! Neki bi stručnjak psiholog ovakvu aktivnost protumačio kao terapiju za nadomjestak adrenalina, no takvu dijagnozu Kate Borbena sigurno ne bi razumjela.
Katina nerazdvojna prijateljica Bepe Lemozina, nije bila tako borbenog duha. Doduše sudjelovala je posredno u jednom prosvjedu. Ne kao demonstrantica, nego kao subverzivna razbijačica ‘spontano’ organiziranog prosvjeda pri vizitaciji biskupa Franića. I dok su vikači častili pogrdama Uzoritog, Bepe se uvukla u masu, izvukla iz boršina oštru iglu za štramce i svom je forcom zabila u debelu pozadinu aktivistice Luce. Ova je taman uzvikivala -Doli Vatikan! Živila Partija!, no prekinuta oštrom boli zajaukala je -Da joj hebem mater, probolo me!. Kasnije je imala problema objasniti drugovima milicajcima da je Partija nije probola, niti je ona spominjala majku ne daj Bože Partiji, nego nekom klerofašisti koji joj je s leđa izvršio atentat na donji dio leđa poznat u narodu kao guzica.
Svi su se čudili prisnosti Kate Borbene i Bepe Lemozine, uvjerene socijalistice i tvrdokorne klerikalke, no prijateljstvo je prijateljstvo. U poznim godinama, sredinom 80-ih prošlog stoljeća, odlučiše se prijateljice nakon dugogodišnjeg šparanja, uz veliki popust za umirovljenike, na vijađ u Grčku. -Nek’ i mi štogo prije kapsela vidimo daje od Krvavice!, odlučno zaključiše i krenuše.
Put do Grčke prošao je relativno mirno. No samo relativno. Već pred ukrcaj upale su u skandal s carinskom službenicom pri provjeri prtljage. Kad je počela provjera pipanjem, dalo im je u glavu. –Gudo da li gudo, napale su carinarku –Znamo mi takve! Sodoma i Gomora! Ostavi nas se jer ćemo te bacit priko mula fundo u more! Drečale su se naizmjenično, pa je preplašena službenica odustala od pretrage, riskirajući unos sumnjivog sadržaja. Što se tiče sadržaja, u boršama su imale dovoljno za odlazak na arktičku ekspediciju.
Nabijeni u velike valiže bili su stivani pletovi, faculeti, vuneni kombinei, tri prsta debele bičve. Kao da ih u Grčkoj čeka prodor ledenog vala, a ne mediteranska klima. Naravno fudrale su se i spizom. Uz poslovičnu pohanu kokoš, valjalo je ponijeti i nešto za ‘na kašku’. Tako se u kompletu gambela našao cijeli meni, leši fažolet, falsa juva, šalša. Brodskom se restoranu nisu približavale komentirajući –Ne daj Bože štogo tamo izist. Još da dobijemo proliv ili se infetamo! Osoblju je prekipjelo nakon inzistiranja upotrebe kuhinje za friganje jaja, uzetih drito iz kapunjere pred odlazak na put. Izolirali su ih u kabinu i zakleli se pustiti samo u slučaju brodoloma.
Ipak su se probile do salona. Tamo je Bepe Lemozina oboružana krunicama i svetim sličicama poput pokretnog oltara, pokušala obratiti srpskog pravoslavnog kaluđera na svetu vjeru katoličku. –Ajde bona šta će ti to brade. Lipo se obrij i priđi k nami. Do koju godinu možeš u Makarsku bit župnik. Možeš se i okupat liti pod Osejavu, a ne se tako patit po bilom svitu! Kad je kaluđer alarmirao kapetana i zaprijetio tužbom, konačno su ih zakveštali, pa im nije bilo izlaza do luke u Pireju.
Kad su se iskrcale na mul pirejskog porta, Kate Borbena je u ariji odmah namirisala uzbuđenje. Početak turističke đite već je na prvom koraku krenuo drugim pravcem. Poslije neprilika na brodu, zbog kojih su počele upadati u stanje depresije, živnule su čim su vidjele veliku grupu lučkih radnika okupljenih oko porta-voća s kojeg je treštala Internacionala. Vodič je na brzinu okupio smantane turiste i krenuo do autobusa. Vidjevši da njih dvije zaostaju podviknuo je –Brže, što prije u hotel, zar ne vidite da su demonstracije! Kati je srce zatitralo u ritmu revolucije. Odmah je smislila plan. –Evo sad ćemo mi! Moramo minut na stranu, uvatit ćemo vas!, Fingirajući hitnu fiziološku potrebu, sakrile su se iza barake. Za kvarat od ure autobus je partio bez njih.–E sad naprid drugarice Bepe Lemozina!, buntovnički je Kate pozvala prijateljicu u akciju.
Što se sve događalo poslije priključenja dviju prijateljica štrajkašima, Katina sestra Marica doznala je tek po povratku s ekskurzije. –Jeste li morale učinit takvi škandal?, ljutito ih je špotala. –Bilo mi je za poludit. Zvala me agencija, milicija, ambasada. U novine je pisalo ‘Dvije starice nestale u grčkim nemirima’. Vidili su vas na televiziji kako orjate po Grčkoj. Šta ste vi anarhistice ili dvi poštene žene? Šutjele su pognute glave. Kate s velikim tajom preko ćunke, a Bepe s imobiliziranim gnjatom.
–Kako vas nije sram, nastavljala je Marica dok Kati nije dalo u glavu. –Niti riči više! Pari da me ispituje udbaš Mile! Mi smo dale ovim svojim činom više za revoluciju nego drug Tito zajedno s Jovankom. Oni su samo mavali iz auta i primali štafete, a ja i Bepe smo bile na barikadama! Marica se poplašila da bi moglo doći do vraga, pa je skočila i zakveštala ponistre da ih netko ne čuje pri spominjanju maršala. –Ajde dobro, pomirljivo je kazala –Pričajte mi kako je to bilo? Bepe je činila kuco i samo bi se povremeno javila hvatajući se za ranjenu nogu –En ti revoluciju, nastrada je moj gnjat!
Riječ je preuzela Kate. Zauzevši stav Rose Luxemburg, isprsila se i krenula s opisom burne epizode. –Vidile smo da je velika barufa, pa smo se ponudile za pomoć. Nismo zaludu završile kurs Crvenoga križa. Lučki radnici su nas lipo primili i pozdravili nas –Kalimera! Uplela se Bepe –A ja sam mislila da je to oni Kalimero iz crtanoga i pitala di ga ima kupit! Puno mi je drag oti mali pilić, uvik ga gledam na televiziju! –Bleko!, sticala se Kate –Kazala sam ti da je to pozdrav. Ko da u nas kažeš –Evala! Živili! –Živila moja Kate! Evala!, zbunjeno se referirala Bepe, pa opet umukla.
–Onda smo se uputili put grada. To je bilo malo daleko i ruvinjala sam take od postola, ali sve valja izdržat za viši cilj! Bepe nije mogla prešutjeti –Lako je tebi, ja sam upala u kunetu i žgingala gnjat, eto ti tute višeg cilja! Sad mi je cilj jedno misec dana gipsa! –Šta ti znaš primitivko, oplela je Kate –A vidi meni taje priko ćunke, napukla mi je dentijera i krv mi je nasila na livo oko. Ali neka! Nisam puno razumila grčki. Jedna mi je radnica rekla na taljanski –Non že pane kara šinjora! Šono povera!, to oće reć da je glad velika i da nemaju ni kruva. Onda sam čula kako svi viču -Káto apó tin astynomía! To bi značilo –Doli policija!, pa sam počela i ja. Kad me čuo jedan policjot, smirio me pendrekom priko pešanja, da sam sve zvizde vidila!
Marici je dalo u glavu slušat o borbi grčkog radništva i pokušala je štoriju usmjeriti drugačije –A jesu vam dali štogo za izist? –Fažola!, uplela se Bepe, rutavalo mi se dva dana. Kate je prostrijelila pogledom –Nego kako! Koja si ti fijena ćunka! Ko da doma jideš bolje? Lipo su nas judi doveli na kazan i u latu dali porciju fažola. Svi gušti u njemu. Samo je ova bleka opet zahebala stvar! Počela je brljat –Gravče na tavče! Živila Makedonija!, a kako oni ne vole baš puno Makedonce, malo su nas popriko gledali!
–I kako je završilo?, pokušala je privesti kraju epopeju Marica. –A tako da nas je za pegulu vidio naš vodič s ponistre hotela i brzo nas utra u kamare. Meni je bilo ža jer je kasnije bilo najboje. Kažu da je plamcalo i pucalo! Bepe se ispod glasa javila –Ništa nismo vidile, ni palace, ni štatue. Nismo ni razbijali pijate u restoranu, šta je tamo običaj, a ja sam baš tila koji itnit od pod. –Muči šta ti fali! Mi smo zato razbijale veltrine od butiga. Još si ti berekinice i lampnila jednu veštu iz izloga! –A šta ću kad mi je bila prilika, slegla je Bepe ramenima.
–Bože dragi umisto da ste guštale vi ste deboto izgubile glavu!, vrtjela je glavom Marica –E da jesan!, isprsila se Kate Borbena–Barem bi mi ime bilo zapisano u povijest radničkog pokreta, a ovako ću do kraja života šufigavat kapulu nad špaheron! Pogledala je u reloj. -Evo 7 i kvarat, sad će Kalimero! –Kalimero, živili, adio van ga!, zbunila se Bepe misleći da je grčkim pozdravom tjeraju doma. –Ma Kalimero na televiziju, oni pilić! Uz popularni crtić završio se i putopisni izvještaj.
Katu Borbenu i Bepu Lemozinu su godinama na kali pozdravljali s –Kalimero! -Neka zafrkavaju, mislila je Kate -Ja san bar dokazala da san junak. Jer ko u straju žive, prdeć mu nad grobom zvone! I bila je u pravu.
Potpisnik Kamarina cijeni napore aktualnih domaćih demonstranata da se izbore za pravednije stanje u društvu. Samo što je razočaran što na TV ekranu među okupljenima nikako primijetiti nekoga tko bi mu oživio uspomenu na Katu Borbenu. Ona je demonstrirala do kraja života. Neki novi organizatori demonstracija mogli bi možda prosvjedovati samo do trenutka dok i kontra njih ne krenu demonštracjuni. Možda i ne bi bilo tako, no sumnja je vražji osjećaj. To se Kati Borbenoj ne bi svidjelo, a kad ne bi Kati ne bi ni autoru redaka.
Piše: Marino Srzić/foto: privatni album
