-Mali di si? Mi smo tute na štekatu! Ajde k nami popit kavu!, javila se Vinka. -Ne mogu radim! -Pusti bona rađu, može posal čekat! Inako ćeš brzo u pemziju. Drlijaš po tin librima ima četrdeset godina. -Dobro evo me, nije bilo druge nego pristati na poziv -Di ste? Na kojem štekatu? -Ne smin reč. Kaza si da je zabranjeno reklamisat ako se ne plati! Ti se uputi, pa ćeš nas trefit! Prije nego što ih je trefio Mali ih je vidio.
Cijela kumpanija zbila se oko stola. Dovukli su i Mandu Karabinku u invalidskoj karoceti. -Baš si sad mora doć! Ne znan di san stala!, obrecnula se s notesom u ruci prekinuta pri nekom bilježenju. -Šta to kontate? Vinka je nastavila pisat, a Anka objasnila -Čini računicu koliko će nas sve skupa zapadat troškovi oko Svisvetih i Mrtvog dana. Dogovorili smo se podilit na jednake dilove.
Marta se zagrcnula čajem i počela kašljati. -Možeš kašjat i revat ko kenjac, al ćeš platit i ti!, napala je Mere. -Ja ne pojiden niti pet deka makaruna, za meso me nije briga, a od bobića me para jutina i proradi gaštritis. -Proradi tebi žlizda ingordača! Prošle godine si izila varićak makaruna i mašur fave di morte- bobića, nije joj dala gušta Mere. -To san iz običaja i za činit van društvo!, pokušavala se izvući. -Sad ćeš iz običaja platit i činit na društvo kad budemo otvarali takujin!, nastavila je špotat Mere -Ili ćeš se pokesat ili jidi za Svisvete mesni doručak i juvu iz karte.
Marta je pokunjeno procijedila -Dobro, platit ću. Vinka je objavila inventuru i konačni izračun troškova za potrebe blagdana. Počela je nabrajati -Govedina i sve drugo za pašticadu, makaruni, materijal za bobiće, prošek za zalit slatko, demežana vina za omućat usta ko šta je i red na Svisvete. Unda imamo za Mrtvi dan nosit u kanap grizanteme, eranžmane, lanterine, ferale, lumine za zajedničke pokojne prijateje. Triba još kupit i Sidol za isvitlat križe i slova po grebima, Demestos za sve dezinfekovat, zemju za prominit u pitare, gipsa i mrvu cimenta za zakrpit ako se koji grob ruvinja, platit mise za duše od purgatorija, dat koji euro picigamortu -grobaru za pogledat na grebe i prominit vodu. Sve van to skupa dođe…Izrekla je cifru od koje se nazočnima zamantalo.
Karabinka se trgnula iz dubokog sna, te u strahu da ne isklizne iz kolica uhvatila za stol. Sa stola su poletjele čikare, bićerini i ostali inventar. -Jeste li uračunali i garifule za odnit maršalu u Kuću cvića u Beograd, sjetila se voljenog pokojnika. -Ne možemo sad njemu na greb. Gori je promina vlasti, vaja čekat da se situvacija stabilzuje, umirio je Paško. -Onda ćemo kad bude Dan mladosti! -Oćemo! Ako triba i na noge! Zadovoljno je rastegla dentijeru u široki osmijeh, zapjevušila neku melodiju iz doba svijetlog socijalizma i u istom ritmu ponovno zahrkala.
-Ja poštujem vaše adete, ali rahmetli mi babe i nane, nemam para za to sve platit, referirala se na cifru troškova Mizera. -Maj pipl na Filipin nositi na greblje delišs spiza za ded pipl i singing pivati na karaoke. -Oslobodi nas Gospodine!, prekrstila se Anka. -To vi ko oni šta su počeli u nas bužat tikve i nabijat ih po lingjerama, za oni Alovin. Pu, pu, pu… Iskazala je duboki prijezir prema uvezenoj Halloween modi. -Pravi kršćani za Svisvete probavaju novo vino!, istakao je ‘najbitniju vjersku’ odliku blagdana Paško. -Ako ćete se držat naših običaja, unda se izjasnite jeste li voljni iz bušte izvadit eura koliko sam van rekla, prekinula je Vinka raspravu. Nevoljko su se složili.
-Mali imamo ti svašta pričat šta nan se izdogađalo ovih dana, ali nije red danas na Svisvete. Reć će puplika šta čita Kamarin da smo antikristi. Zato ćeš danas objavit štogo prigodno. Evo sitila san se Bratovštine dobre smrti! Moj je dide bio u njoj i uvik govorio da su bili organizovani boje nego koja stranka ili umanitarna organizacija. -Onda ovi Kamarin bez kumpanije? -Tako je! Neka oni koji ne znaju štogo nauče o historiji naše Makarske, a ne samo pisat o našin zvizdarijama, edukativno je zaključila. -I još kako je prikosutra Mrtvi dan objavit ćeš jedan ekštra Kamarin o šonetama i pokojnicima. Naručila je sadržaj kolumni i naredila ekipi pokret za blagdansku provištu. Autor je požurio sjesti za tastaturu kako bi na vrijeme isporučio portalu naručeni sadržaj. Dakle danas o makarskoj Bratovštini Dobre smrti…
Bratovština Dobre smrti
Pokušajte zamisliti kako bi bilo dobro stupiti u kontakt s precima i zatražiti od njih savjet. Svojim bi nasljednicima sigurno imali što za reći. Posebno o onim svakodnevnim problemima poput propuha u takujinu dok računi čekaju, jer su dugovi, bili oni u cekinima ili eurima, morili pretke kao i nas. O hitno potrebnom novcu za neku izvanrednu priliku; liječenje ili ne daj Bože, kupnju grobnice, da i ne govorimo.
Makarski bi predak svome nasljedniku kazao -Ja se ne bojim! Naši će sve sredit! Tristo godina kasnije rođeni unuk, prokomentirao bi -Ti ko da si u nekoj stranci, pa ti ‘tvoji’ pomažu! Ili imaš koga na banku ili debele veze na općini! No, u vrijeme sirotog pretka, ničeg od navedenog u gradu nije postojalo. Zato bi mu odgovorio -Ma nije to. Meni pomogne kad triba Dobra smrt!
Onda bi tek nasljednik bio u nedoumici misleći da mu je šukundjed bio mračni fanatik koji govori o smrti kao dobroj. I bio bi u krivu. Jesu li vam se upalile lampice? Ako i nisu, pokušat će ih užgat naredni redci.
Riječ je o Bratovštini Dobre smrti, osnovanoj zalaganjem biskupa Bijankovića 1723. godine. Bratovštine se osnivaju i prije diljem Dalmacije. Vezane su uz lokalne crkve, a njeni članovi pomažu u vjerskom i karitativnom radu. Nose imena prema svecu, mjesnom zaštitniku, svecu zaštitniku struke (sv. Nikola oko kojeg su okupljeni pomorci) ili zaštitniku od bolesti (sv. Roko, čuvar od kuge). Makarska Bratovština Dobre smrti posvećena je posebno dušama iz čistilišta (dušama od purgatorija).
Bratovština je funkcionirala po strogim pravilima, zapisanim u matrikuli. U samom su početku njeni osnivači domaći plemići (Ivanišević, Nikolić-Dujmović, Kačić, Lučić-Pavlović…), ali brzo članovima postaju i pučani (Srzić Lučin, Batošić, Dugaš…). Ulaznica za primanje u bratovštinu su poštenje i ugled, no dobrodošla je i materijalna potkoženost.
Svi članovi uplaćuju jednak novčani iznos, a zabilježeni su i darovi u naturi: ulje, vuna, srdele, srebrnina i nakit. Neki od bratima oporučno ostavljaju Dobroj smrti maslinike i vinograde, te se imovina uspješno množi. Od prodanog se kupuju predmeti potrebni kod obreda i ukrašavanja oltara. Jedan od njih, onaj Svetog Križa, bratimi su dali izgraditi o svom trošku.
Novcem potpomažu potrebite, a daje se i na posudbu. Uprava, župan i gastaldi, štedljivo raspolažu sredstvima i rijetko nasjedaju na prevare, no ima i toga. Tako se, nakon dugog okapanja, tek uz pomoć providura Pizzimana, iz bratovštine izbacuje Stipe Glasović Buzdek, poznat i kao glavni junak komedije „Buzdo“. Taj rodom Makaranin hercegovačkih korijena, na glasu je kao spletkar i berekin. Uz sve opomene dug ne isplaćuje blateći usput bratime i ogovarajući ih po gradu.
Štujući duše od čistilišta bratimi se zalažu, dosljedno imenu, da sprovodi članova bratovštine, ali i ostalih građana, budu dostojni.
Daju izgraditi i grobnice unutar katedrale, u kasnijim preinakama prekrivene novim pločama. Nijedan pogreb ne prolazi bez njihove organizacije. Takva praksa zadržava se dugo, a Dobra smrt uspijeva preživjeti turbulencije francuske okupacije. O dugoj tradiciji svjedoči i na pisaćem stroju don Nike Delića otipkan tekst o složenim ceremonijama i običajima bratima tijekom crkvene godine.
Dakle, Bratovština djeluje i pred Drugi svjetski rat. Članovi odjeveni u halje s kukuljicama, paljenje svijećnjaka s propisanim brojem krakova na oltarima za posebne prigode, sudjelovanje u procesijama s torcima i prikupljanje lemozina na misama zadušnicama, daju bratovštini mističan ‘štih’.
Uloga joj je duboko religiozno utemeljena, ali i praktična. Svojim djelovanjem pomaže mnogima za života, kao i u pripremama za vječni odlazak. Imovina, zemlje, zgrade i zaklade, činila je Bratovštinu Dobre smrti moćnom udrugom, čijim je članom bilo biti časno i dobrodošlo. Na koncu dijeli sudbinu sličnih crkvenih-laičkih udruženja. U poraću njeno djelovanje prestaje, a glavnina imovine prelazi u ruke ‘narodne vlasti’.
Onaj naš suvremenik s početka priče svakako bi se snalazio bolje u nedaćama svakodnevice da je kao njegov predak bio članom duhovne, ali i efikasne bratovštine. Uostalom, nije nemoguće obnoviti njeno djelovanje. Samo da nije makarskog komoda koji nam ne da naprijed, a i kad se pokrenemo, sve pokvare đelozija i skandali. Duše od purgatorija molite za nas!
Na koncu prigodničarskog Kamarina, računajte i na sutrašnji još prigodniji.
Ako ste ostali dosljednima adetima predaka, pa se danas na Svisvete osladite makarunima, bobićima i kušate vino, niste u grijehu. Ako i pretjerate za oprost će se pobrinuti svi sveti, jer grijeh je iz usta, a nije u usta! Što se tiče Halloween bundeva i štringa, autor će se suzdržati od komentara.
Piše: Marino Srzić