Mare je mjesecima poslije velike trešnje bila najcjenjenija persona u širem susjedstvu. Takav ugled osiguravala joj je sestrina pozicija u Zagrebu. Sestra je dobila namještenje čistačice, ali ne bilo gdje već drito na seizmološkom odjelu Geofizičkog zavoda. Svakog petka ujutro Mare bi se praćena strepnjom poredanih glava po ponistrama, uputila na poštu. Točno u 9 sati ušla bi u telefonsku kabinu odslušala sestrin izvještaj, te potom vraćala doma. -Je li šta rekla? Kad će? Oće bit velik?, već bi izdaleka čula uzbuđene glasove. -Navratite do mene pa ću van kazat!, odgovarala bi im službeno.
Kužina bi joj se petkom napunila kao na kino projekciji, a ona bi podnosila službeno izvješće -Moja sestra namištenica smantološkog zavoda poručuje van da se nemate čega bojat jer će nas u ovon stađunu trešnje zaobić! -Znači da mogu počet gradit novi fumar? Neće ga ništa sorit?, pitao bi kum Lovre. -Moreš bez mislit se! Potresi iđu put Afrike, a ti si na Vrpoju!, izrekla bi Mare ‘smantološku’ ekspertizu. -A mogu li ja za misec dana trajekton na Brač do tete?, interesirala se Marica -Oće se brod fundat? -Neće! U to vrime će se trešnje uputit put gornje Amerike na okean, a ti plutaš moren jadranskin! Plovi s mirom!
Za ‘smanotološke’ prognoze je u slučaju fumara Mare dobila litru ulja, a u slučaju trajekta, mažu planinskih krumpira. Takva i slična pouzdana predviđanja punila su joj špjazu zalihama u naturi, sve dok je netko nije prijavio, pa su joj dva druga u plavom došla na vrata. Zaprijetili su pržun-apartmanom ako nastavi smantavat narod sa ‘smantološkim’ prognozama. Seizmološka Marina karijera bila je zauvijek zaključena.
Posljedice trešnje promijenile su sudbinu grada. Razdijelile su se lokacije, podbiokovska sela i komšiluci spustila su se na more, a krediti se dijelili šakom i kapom. Potres je na posredan način izmijenio i Danicin životni put. Potres i jedna bunda. U prošlom smo điru Kamarina mogli zapaziti Danicu kako netom pred potres đelozo ošervaje krzneni kaput na mladoj drugarici Jagodi. Niti podrhtavanje majčice zemlje nije joj iz glave izbilo ljubomoru. Dok su drugi mislili kako će škapulat glavu i pokupit najnužnije iz kuće, Danica je skovala plan. Drugog dana po trešnji, kad je Jagoda kao član kriznog štaba dežurala u općinskoj zgradi, Danica joj se prikrala do kuće, popela preko niske ponistre i iz armeruna otuđila bundu. Pri tom nije osjećala grižnju savjesti. -I nako nije njezina! Lampnila je u kući šjore Nilde kad je stara pobigla s Talijanima! Oteto prokleto!, dumala je u sebi.
Tijekom evakuacija Danica je nestala. Pismom se javila oko svetog Ante: ‘Draga majko, brate i sestre. Ja san odlučila pobič od mog jadnog života s vama. Držali ste me ko sluškinju, niste mi dali u škole, niti se udat. Tražite sad ko će van šegijat po kući, kuvat i ić u masline. Sve van opraštan. Ako štogo steknen neću vas zaboravit. Ja san pobigla u Australiju. Iman se udat do malo vrimena za jednog našeg dobrostojećeg čovika. Pozdravite sve naše. Ljubeća van ćer i sestra Danica.’
Članovi familije su različito reagirali. Mater je plakala -Ko će mi sad lancune nako šesno šumprešavat! Svaka od sestara bijeg je doživjela na svoj način. Drine je rondala -Linguza, sad će cili posal past na mene! Pobožna Katica je plaćala mise za sestrin povratak u domovinu, a Mile s uhodanim švercom najlonki beštimala -Ben non Iruda! Je li mogla digo bliže uteć pa da mi šalje robu, a ne na kraj svita! Brat Lukiša je je bio relativno zadovoljan -Fala Bogu! Jedna usta manje za moju mižernu činovničku plaću! Bilo mu je samo krivo šta mu više neće tko imat luštravat onako umitno postole.
U Australiju je s Danicom stigla i bunda. Uz sav trud u bundu nije mogla stati, jer je oduvijek bila ‘dobro stavjena i u gornjem i donjem tratu’. Pozamašne obline su joj ipak donijele sreću. Stariji pečalbar s velikom farmom u okolici Pertha volio je baš takve. Čim ju je ugledao u Jugoslavenskom klubu zapela mu je za oko onako ‘debela pa lipa’. Brzo je zaprosio, pa oženio, onda još brže i umro. Danica je niti godinu nakon udaje postala bogatom udovicom. Prodala je farmu, kupila kuću za afitivanje i pokrenula biznis.
Biznis se temeljio na žarkoj želji koja joj je postala infišacijom. Kako smršaviti? Ne da bi izgledala bolje, nego da bi se uvukla u bundu prošvercanu u staroj valiži iz rodnog kraja.
Danica je otkupila prava na proizvodnju američkih novitadi za navodno mršavljenje; najprije hula-hopa, onda električne treskalice za skidanje sala, pa sumnjive pilule od meksičkih trava. Roba je kurila ko luda. Nijedan od ovih proizvoda Danica nije duperala, ali je nakon primjene dobrog starog posta na suvom kruvu i vodi, kalala kile. Konačno se uspjela uvući u ukradenu pelicu, pogledala se u zrcalo i kazala -E sad sam mirna! Bundu je već demodiranu i olinjalu, nosila na svim feštama dijaspore, primanjima po konzulatima i obljetnicama. Tako je poravnala račune s prošlošću.
Nastavila je jesti zdravo, postala opsjednuta makrobiotikom i izgledala ko puška. Nakon napada nostalgije za Makarskom odlučila je poslije četvrt stoljeća učinit vižitu svojima. Svo vrijeme slala im je dolare, pa su je dočekali ko kraljicu. Brata i sestre zatekla je pretile, zadrigle od sala i natečene od spize.
-Krepat ćete ol tugeder od puste spize! Od danas onli makrobiotiks!, najavila je energično novi prehrambeni režim. Nije im bilo drugo nego pokoriti se. Drine, Mile, Katica i Lukiša, izdurali su punu nedjelju dana striktnu ishranu algama, tofuom i zdravim žitaricama. Onda su debulani od zdrave spize shvatili da će krepat od gladi i krenuli u ilegalu.
Sve su češće navraćali u prizemlje stare kuće obnovljene izdašnim Danicinim donacijama. Čim bi otišla priko vrata šmugnuli bi u konobu.
-Da mi je ko reka da ću ovo doživit, ne bi virovala!, brontulala je Drine s tečom punom tingulića na koljenima. –Nisam pod ovakvim prilikama grabila ni iz talijanskog kazana u vrime okupacije, srkala je Mile iz terinice juhu s komadima mulama. –Di je odletio oni butić, a čuvala sam ga za osladit se, cendrala je Katica puzeći po tlevu u potrazi za bokunom domaće kokošice. –Vaja stavit jaču žarulju, ne vidi se ništa! Pari da smo u katakombama prvih kršćanskih mučenika!, negodovala je Mile –Ništa jače od 20 vati! Ako žešće iluminamo, otkrit će nas!, bila je rezolutna Drine. –Da je ovako drug Tito organizova ilegalu, šuperali bi Hitlera do Božića 1941., opisala je Mile strateško stanje na terenu.
Naše kamarinske-ilegalke krile su se kao da spremaju državni udar. Nisu bidne izrađivale nit’ Molotvoljev koktel, nit’ tiskale propagandni materijal za poziv na ustanak. Samo su jele meso. Namirnicu, stavljenu na crnu listu zbog novog režima ishrane kojeg je nametnula Danica.
–Ti si sve kriva!, špotala je Mile Katicu u tami konobe, posljednjoj oazi s artiklima životinjskog podrijetla. –Da nisi kukala kako ti krešiva tlak, a pilule ne pomažu, do ovoga ne bi došlo, nego bi nastavili trat po pohanoj piletini, brujetima, bečkim šnicelima…, redala je niz. –Muči!, prekinula je Drine, dok joj se niz bradu slijevala slina ingordece. –Šta više pijezdiš ja sam sve žejnija mesa! Ako nastaviš, osit ću ti komad buta i bacit da se toča za pašticadu, gledala je u Milinu pozadinu s kanibalističkim sjajem u očima.
-Nisan ja kriva!, rascmizdrila se Katica. –Kad je Danica kazala da mi može pomoć bez da pijen one pilule, nisan znala da će doć do ovoga! –Je, upetljala se ogorčeno Mile. –Onda te još zamantala s onon pričon o svetome Frani koji je zva životinje braćon i pala si ko zrila kruška! –Pa je! Sveti Frane je kaziva vako ‘Neka je hvaljen naš Stvoritelj, brate fazane!’, poučno je deklamirala pobožna Katica –Čovik je tako govorio, ali nigdi ne piše da nije digo pokusa koju fažananu tičicu ili mladog janjčića ili bokun ribe oborite, nabrajala je Drine sveudilj se oblizujući. Katica se zbunila, ali se nije dala.
–Pusti ti kraju! Otkad san pristala jist meso i počela kusat žentarice i alnge, tlak mi je ko u diteta! Drine je priznala -I nas je išempjala! Mene radi krostelora, a Milu zarad žlizde štitnjače, pa smo radi mira u kući počeli žderat te makrobitiko spirine. En non alnge njezine! Da vride al ih narod ne bi obra! Eno ih pun Pliščevac! –Meni je najgore gucat ona zrna od ječma. Ržem od njih ko konj. A di je kokosovo uje. Da volim kokos rodila bi se ko šimija u Afriku!, očajna je bila Mile. –Meni je najgori oni tonofu! Ko sapun je kad ga staviš u pešnje. Kroz grkjan će mi počet gogojat sapunica!, uzdisala je mesa gladna Drine.
Brat Lukiša je rezervnim tajnim ključem upravo otključavao vrata konobe, te je čuvši nabrajanje ražešćenih sestra ispravio Drinu. –Nije tonofu, nego tofu! On more zaminit svaki šnicel! –Može muda Marjanova, a ne šnicel! Dabogda da ti tonofu u pinjaticama na posteju donosili!, izgubila je Drine živce i počela kleti.–A vidi kako se ti dobro držiš moj Lukiša!, nadožuntala je Katica. – Rumen si ko ruža, ko da jideš mlade kozletine a ne one Danicine brapke! I još kažeš da ti je za prosto pomoglo! Lukiša nije odmah shvatio što mu je to moglo ‘za prosto pomoći’, dok se nije sjetio da je riječ o prostati. –A to je! Otkad pijen oni sok od cikle i selena, sve mi je ko u momka!, potvrdio je. –Pravo si ko mladić, pohvalila mu je Drine dobru formu. –Vidiš nije ni loša ota Danicina makrobiotiko-kura!
Taman je htjela ublažiti negativan stav spram nove ishrane, kad je primijetila papirić ispao iz Lukišinoga džepa. Brzo ga je zgrabila. Pokušao joj ga je oteti, no ugrizla ga je za prst, pa je jaukom ispustio dokaz grijeha. –A tu smo ga mujse!, slovkala je Drine s kompromitirajuće cedulje. –Juha goveđa 20, mješano meso 80, pita od oraha 15, po litre vina 30… Hebena izdajico! Zato si ti jutros iša na pregled prostate u Split! Koja prostata! Iša si ti u Mimice žderat. Evo tute piše: ‘Dobar tek želi van gostiona ‘Kod Mije’ Posjetite nas opet!’ Posjetit ćemo mi tebe s griznatemama u kanpu, kad te sad smirin!, uhvatila je stari kontra-piz s tleva, ali je odrebatio od vrata konobe kroz koje je Lukiša u strahu od osvete, šmugnuo poput mlade antilope.
– Šta ćemo sad?, uzdahnula je Mile –Ajmo gori ko per la finta izist za užinu te njene spirine. Srićom da smo uspili štogo prije žbrcnit! –Mmm, ovo lipo vonja, njušila je Drine penjući se uza skale –Ovo pari prava spiza, ko da je…
I bilo je! Na stolu su se u tinelu s velike pjatance pušila teleća prsa, stopro izašla iz loštere. –Šta je sad ovo?, zavikale su u glas –A di je tonofu? –No more tofu! Suprise! Od danas to eat only dr Atkins meat diet! Tofu is not zdravo! Only mesou! Najnovija istraživanija!, objasnila je Danica. –Blažena mater koja ga je na svit iznila, otoga dotura Atinokosa!, blagoslivljala je Katica. U slijedećem im je periodu govedina, svinjetina, junetina i ostala mesina, izašla na nos. Udebljali su se ko tuke šopane za Božić, a počele su im izostajati i aktivnosti na kondotu.
Za koji dan Drine je potajice tutnila Mili nešto u džep. -Tute ti je ključ od konobe, ubacila san kroz ponistru blitve, pa stavi na rešo da uzavre voda.Negdje po ponoći, spustile su se u konobu i navalile. –Blažena verdura, mumale su usta punih blitve. Onda je pokucao Lukiša. –Mogu li k vama! –Nećeš izdajice!, graknule su bijesno. –A vidi šta iman, pokazao im je mac šparoga, pa su odlučile primiti ga za trpezu u konobi.
–Ko će s ovon našon Danicon izdurat!, uzdahnula je Drine kad su se nakusali. –A šta ćeš, tješila je Mile -Bar nas je fudrala dolarima pa će nas imat ko pogledat da ne završimo u Bazanu. Nazočni su se složili.
Dragi čitatelji Kamarina, makarske štorije znaju biti toliko ‘na svoju ruku’ da uspijevaju spojiti nespojivo. Trešnju, bundu, Australiju i makrobiotiku. U istom nepredvidivom ritmu tancat ćemo i dalje po portalu Makarska danas… Pa dok dur-dur!
Piše Marino Srzić/ foto: privatni album
