Nedjelja, 16 lipnja, 2024
NaslovnicaKOLUMNEKamarin Marina SrzićaKAMARIN MARINA SRZIĆA Evangelizacija

KAMARIN MARINA SRZIĆA Evangelizacija

‘Konvertit; osoba koja je prešla na drugu vjeru ili se odrekla ateizma. Netko tko je iz uvjerenja prihvatio novi politički nauk’, tako stoji u Općem leksikonu.

Mali puk cijelu definiciju stavlja u antiki izraz; šetebandjera! Riječ je o onom koji jednakim žarom maše novim bandirama, a stare ostavlja ispod skala na milost i nemilost moljcima i gangricama. Ali i stara bandira može opet doći u modu. Zato oprezniji šetebandijeristi čuvaju stari stijeg u naftalini da se ne bi izobao. Nikad se ne zna koji će vjetrovi opet zapuhati, a nije red vijoriti s aktualnom bandirom u nepriličnom stanju. Zastava nije kanavaca!

Konvertitstvu se izruguju ‘tvrdo-linijaši’. No, tko smo da sudimo? Čovjek ima pravo mijenjati ideologije sve dok pri tom ne škodi drugome.Događaji u osvit 90-ih godina prošlog stoljeća pokrenuli su masovni povratak pod svodove crkvi. Oštrica kritike bila je ubojitija spram onih koji su pohrlili u bogomolje, nego kontra brzopoteznih zamjenitelja stare u nove partijske knjižice. Je li tamjan katkad kadio nove sinekure procijenite sami, dok povijest ne progovori dokazima. O tome zasada nećemo. Po već ustaljenom ‘kamarinskom’ običaju nastavimo ćemo s fjabama koje izrode i najdramatičnije prilike. Danas o ‘repriziranom pokrštenju’ Hrvata…

Sve je krenulo stidljivo, no ne zadugo. Najprije su se u TV kalendaru učestalo počeli pojavljivati prilozi vezani za povijest papine garde. Radnim je ljudima ubrzo ponuđeno ne raditi na Svisvete, a cvjećarice su počele praviti aranžmane u obliku križa sa šahovnicom. Kada je i drug Račan čestitao građanima SR Hrvatske Božić, nestalo je straha. Vrata novog pokatoličenja Hrvata širom su se otvorila. Kao kad netko nenaviknut bumbit surga u sebe litru rakije pa ne zna što čini, tako su i nenaviknuti na mise počeli pretjerivati u bogoljubnosti. Unca hrabrosti je ipak trebala iz čiste predostrožnosti. Komunistički se imperij već nepovratno urušavao, ali je višestranačje imalo uskrsnuti tek za par mjeseci.

–Vrag ne spava!, dumala je Marija Virna, čvrsto odana Kaptolu tijekom duge ateističke ere –Možda falso mame narod, pa će onda svima dat po bubrizima! Po bubrizima nitko nije dobio, ali je Marija postala opreznija u izražavanju vjernosti Vatikanu. Opreznija nego u doba maršalove vladavine. –Di ćeš?, isprsila se pred nju Neve Bombašica, koja je s ‘opijumom za narod’, raskrstila već 1945. –Evo iđem u spizu, oprezno je odgovorila, taman pred ulazak u Svetoga Marka. –Pa di priko šimatorja? –Ma to radi cirkulacije. Gnjati mi otrnu ako ne učinim đir, nije dala gušta zadrtoj drugarici. –A ja iđen u crkvu činit novenu svetome Josipu!, rekla je do pred neki dan ateistična Neve i ostavila je ko monu na šimatorju.

Marija se nije radovala sveopćoj pobožnosti. Staro joj je mjesto pod oltarom svetoga Klementa, zauzeo umirovljeni nastavnik ‘obrane i zaštite’, posebno slab na nagazne mine, zbog kojih su oplakale generacije učenika. Kad se pokušala inabrakat livo od Svetohraništa, okorjela je beštimadurka upozorila kako je mjesto zauzeto. U Mariji je uzavrilo –Rezervisano? A za koga? Za Milku Planinc ili dugaricu Jovanku? Izletjela je iz crkve i toga dana nije imao tko povesti pričesnu pjesmu ‘Veselo braćo kliknimo’.

Crkovne aktivnosti preoteli su joj novi ljudi i sve je rjeđe pohađala mise. Bila je ljuta na papu, kardinala Kuharića, nadbiskupa Jurića, župnika i ostatak crkve u Hrvata. –Sad begenaju ove nove, a ja nemam di kleknit u crkvi!, ogorčeno je dumala. Uzalud joj je velečasni tješio prispodobom: ‘Sinko ti si uvijek sa mnom, a tvoj brat bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’ Odgovorila mu je –Prvo ja nisam sin nego ćer, a drugo nije se Neve Bombašica izgubila, nego je udarala po crkvi kad je bilo najteže!

Uskoro se počela baviti katehističkom podukom. Odazvala se na molbe rado. Na instrukcije je dolazila mularija koja je odnedavno pohađala župni vjeronauk, ali im je nedostajalo predznanja.

Tako je Marija postala predavačicom vjeronaučne dopunske nastave. Prethodno je izvršila pripreme. Smjestila je banak u tinelić i priportala dasku za fregat robu u školsku ploču. Istrigla je od aluminij-folije natpis ‘Pustite k meni malene’ i prilipetala povrh ulaza. Falilo joj je pedagoške prakse, jer je cijeli život samo prala teče u Mornara, ali je imala urođeni dar. Prvi učenici su joj bili unučad Neve Bombašice. Nisu još dobili sakramente, pa je valjalo ubrzano proći tečaj.

-Ajde ti meni reci kako se zvala Majka Božja i di je rodila ditića i kako mu se zva ćaća?, postavila je zadatak Nevinom unuku.–Rekla mi je baba kako ću to upamtit. To je slično ko sa drugon Titon. Ditićev ćaća se zva Josip, a tako se zva i maršal. Mater se obojici zvala Marija. Obadva su bila siromašna, ali ditić je bio siromašniji. Drug Tito se rodio u kućicu u Kumrovcu, a mali Isus u štalici u Betlemu. I za jednoga i drugoga je bila važna zvizda. Za Tita petokraka, a ditiću je sjajila zvizda za kojom su išla tri kralja, ali je baba rekla da tu nije bio izdajnik kralj Petar. Jedan se zva Gašpar, ko naš gost iz Mađarske šta dođe liti i donese kobasice, a drugi Baltazar, ko i profesor Baltazar iz crtanoga. Trećega ne znam! Tita su vaćali Nijemci, a Isusa Židovi!, izbifla je ko od šuba.

Mariji Virnoj su od iznenađenja ostala širom otvorena usta i skoro joj je ispala dentijera. Nije htjela demoralizirati učenika –Dobro, može proč. Samo nemoj puno spominjat petokraku i kobasice iz Mađarske. –Ajde sad ti malešna, obratila se Nevinoj unučici – Čula sam da lipo pivaš? –Jesam! Nastupan na Dan republike. Zadnji put sam pivala ‘Jugoslavijo borba te rodila’ i učitejica mi je kazala –Pivaj lipo, ovo je sigurno zadnji put! –Neka je zadnji put, revalo se isto 45 godina. Je li znaš koju crkovnu? –Znan! Evo vako! Mala je tuta forca opalila –Carska djevooo, kraljicee Havajaa! Mariji je došlo slabo–Isuse za koga si kvasinu pio! Koja carska koji Havaji! Rajska djevo kraljice Hrvata! Tako se piva! Malešna se rasplakala –Krivo san upamtila, ovo mi se više slagalo! Marija je izvadila iz frižidera terinice i kazala –Ajde lipo pojidite buding, brže ćete naučit! Dok su mumali, počela ih je ispitivati –A je li se baba prikrsti prid ručak? –Je, rekao je mali –Tata se najidio jer moli cilu krunicu, pa se kokoš oladi!–A je li još drži kvadar sa Titon u tinelu? –Nije! U stvari drži, ali na drugu bandu. Priokrenila ga je i digla kartun pa se ukazala Gospe! –A ko će vam bit kumovi na krštenje?–Triba je bit neki barba šta se vratio iz Argentine, ali nije tio. Reka je da neka nam sad kumuje Komitet! Onda su se odlučili da nama kumuju šjor Marko i žena mu Anka, a materi i ocu dvi sestre Milica i Dragica!–Bravo!, bila je zadovoljna Marija–Hebe van se! Bogato će vas darovat!

Marija Virna je provela žurno vjeronaučni kurs. Za to vrijeme su predviđeni kumovi šjor Marko i supružnica Anka, te susjede im, sestre usidjelice Milica i Dragica na teraci uz kavu brojali kome te sezone kumuju. –Kumstvo se ne smi odbit!, rekla je Anka –Bit će nama kume izgore ti kesa!, zaključila je praktična Dragica. Broj je premašio dvoznamenkastu cifru. Kao na tvorničkoj traci redali su se pozivi za svekolika kumovanja. Ova četvorka slovila je za najkurentnije kumove iz više razloga. Oduvijek su bili vjerni crkvi, ali ne i križarski nastrojeni kontra ateista, osim Milice, te neskloni izdavanju tajni s izuzetkom Dragice. Uživali su ugled poput šjor Marka i bili utjecajni, posebno Anka s pustom rodbinom u kleru. Trend masovne podjele svetih sakramenata je bio na vrhuncu, pa su morali podijeliti angažmane. Dragica se preuzela dojučerašnjih najžešćih partijaša, Milica preuzela kumstva okorjelih beštimadaura, Anka odrađivala kumovanja fijenijem svitu koji je na 50 godina zamrznuo odnose s crkvom, a Marko djelovao u posebno delikatnim situacijama o kojima nije htio govoriti. Samo se jednom požalio –Na kraju će me potvorit da sam ih prikrštava, a ja ih škapulajem! Završit ću ko blagopokojni Stepinac!

Kumska četvorka štovala je stare uzance, a to je pretpostavljalo bogata darivanja –Otić ćemo na inkanat!, priopćila je Anka –Ja sam u zadnja dva miseca podilila 14 zlatnih križića, 5 kadinelica i tri bračoleta s pločicama. Uz to sam i ko krizmana kuma bila obligatna častit. Mesar me pita je li kuvan za kasarnu. 12 kila govedine za pašticadu, 9 kila mulama za lešadu i pajer liganja! Gladnu Afriku bi naranila! –A ja sam, požalio se Marko -Ispraznio cilu zalihu Biblija s Kaptola. I to sam naručiva one najluksuznije! Adio penzija! Zakukala je i Milica. Njeni troškovi nisu bili visoki, ali se odrekla sentimentalnih vrijednosti. –3 kvadra Svete obitelji, 5 kipića Svetoga Ante, 2 duzine krunica s hodočašća, nabrajala je. –Vi ste svi blekasti, uskočila je Dragica –Prvo ti Anka! Kumuješ samim izdiguzicama! Ti Marko darivaš Biblije onima šta će ih držat po regalima da se vide, a kad prođe moda bacit će ih na šufit. A ti Milice, misliš da će dugo držat tvoje kvadre po kamarama?

Šjori Mariji je palo napamet –A šta ti Dragice poklanjaš? –Ništa, ko da sam manita! Poklanjali su oni meni šta im činim uslugu. Je da bi digo rekla kako u župni dvor fali kave ili Bajadera ili su željni bojega sira, ali to bi bilo ritko! Sami bi se sitili i donili. Ni dinara nisam potrošila!, pohvalila se.

Iznenada se na teracu prizentala susjeda Danica. –Dobar dan. Ja bi vas molila…, nije dovršila, a Anka je prosiktala. –Niti čut! Neću bit nikome kuma! Bijaste ste činit sakramente kad je bilo vrime! Niko vam nije branio! –Tila sam samo pitat imate li posudit čikaricu Vegete, zbunjeno je promucala susjeda. Anka joj je dodala iz špajze cijelu teglu i kazala –Skužaj, malo sam nervožna. –Jugo je, prihvatila je Danica i nastavila –Nego ja znam da ste dobra srca, a velečasni neće moju malu krizmat, jer nema prvu svetu pričest, pa ako bi mogli reč dvi riči… -A tu smo!, usfulminala se Marija –Nema! Rasprodano! Sad je Sveti otac javio na Radio Vatikan da se ukida krizma za ovi stađun i priporučuje upis u izviđače! Potjerala je Danicu s terace. Pokajala se. –Bože oprosti, šta sam bidnoj ženi izgovorila! Milica je uzela krunicu u ruke, Marko se povukao učinit pižolet, a Dragica izašla na kalu ne bi li je usput zateklo neko friško kumstvo. Dobro bi joj došlo. Do Trsta se nije moglo, a i ponestale su joj zalihe njene omiljene čokoladne gulozarije ‘Baci Perugina’.

Dragi pratitelji Kamarina… I vi šta vas je krstilo sa misec dana i vas šta ste dicom Božjom postali od 516 miseci i vi bez sakramenata. Šta je ostalo od svega? Je li prošla moda? Jedno je još uvijek ostalo moderno. Griji! Lopovluk, falsost, oholost, laž… Sa sakramentima ili bez njih, ostanite poštena obraza i čiste duše. Onaj ‘gori’, znati će to cijeniti više od svih kumovanja i zlatnih križa. Tako bar misli vaš čuvar Kamarina.

Piše Marino Srzić / foto: privatni album

- Oglas -