Jučer, 10 kolovoza na dan svetoga Lovre i 294.-tu godišnjicu smrti najpoznatijeg makarskog biskupa, svečanom svetom misom, molitvama i privatnim pobožnostima. obilježeno je Bijankovićevo. I Kamarin daje svoj obol abecedarijem s poznatim i manje poznatim činjenicama vezanim za život Sluge Božjega Nikole Bijankovića. Pa krenimo redom…
A – Ave sancte, esto nobis propitius et clemens!, (Zdravo sveče, budi milosrdan i milostiv prema nama!). Od lat. ‘clemens’, nastalo je ime anonimnog sveca. 1725. bosonog i s pokorničkim užetom oko vrata, ovim uzvikom biskup na obali dočekuje brod s kostima nepoznatog kršćanskog mučenika iz rimskih katakombi koje je dugim nastojanjima pribavio od pape. Tako je kršten Klemento, već 299 godina svetac-zaštitnik grada.
B -Bor
Bor u Brelima prozvan Bijankovićevim. Nepažnjom je uništen 1983. pri izgradnji hotela. Zapisana legenda kaže: ‘Za bor kažu da ga je sam usadio. Na samoj je stijeni, a njegove žile stoje pod vodom, pa živi bez zemlje. Ovo stablo koje ima oblik kišobrana držano je s velikim poštovanjem.’
Č -Čudesna izlječenja
Za čudesna izlječenja po zagovoru Bijankovića prikupio se velik broj svjedočanstava. ‘Slijepa koludrica opet progleda, a usahla ruka težaka postade u času zdravom, otac gradonačelnika Klarića ozdravlja od padavice’. 1881. sazvan je skup građana koji mogu posvjedočiti o Bijankovićevim čudima prema vlastitom iskustvu ili po čuvenju. U svemu je ispitan i popisan 51 svjedok. Osim Makarana i Primoraca, svjedoče i vjernici iz Splita, Omiša, Korčule, Studenaca, Bosne… Jedno ozdravljene zabilježeno je i u posljednjim decenijama prošlog stoljeća.
D- Dobra smrt
Osnivač je više bratovština. Posebno je poznata ona Dobre smrti. Osim religiozne, bratovštine imaju i praktičnu funkciju; daju na posudbu novac, osiguravaju siromašnima dostojne pogrebe i potiču privredu.
E -Egzorcizam
Narod je vjerovao da se polijeganjem na biskupov grob istjeruju zli duhovi iz opsjednutog. Nejasan pojam ‘šufajice’ sadržan je u rečenici -Uša đava u šufajice! Istirat će ga Bijanković!
F – Flagelanti
Potičući aktivnost flagelanata (samobičavalaca) u procesiji Velikog petka, biskup je zaradio epitet ekstremno strogog.
G -Grob
Tijelo biskupa počiva ispod ploče s urezanim natpisom PVLVIS. CINIS. ET. NIHIL (prah, pepeo i ništa). Nasljednik, Fabijan Blašković, pri prijenosu zemnih ostataka u dovršenu katedralu, dao je grob osigurati željeznim okovima i rastaljenim olovom. Grob je kultno mjesto na kojeg vjernici liježu na dan Bijankovićeve smrti. Vjerovanje da lijeganje na grob ozdravlja još uvijek živi.
H -Humanitarno djelovanje
Bijanković redovito daruje milostinju ženama palog morala, isluženim vojnicima, skitnicama. U vrijeme neimaštine zalaže vlastitu srebrninu za nabavku kruha.
I -Isposništvo
Biskup se odriče i najskromnijih tjelesnih ugoda. Živi pokornički hraneći se lećom, u korizmene dane posute pepelom. Trapi tijelo i bičuje se u čast Kristove muke.
J -Jusuf
Postoji predaja o mladiću Jusufu iz čitlučke begovske obitelji. Pri jednom od pohoda biskup ga ozdravlja od teške bolesti. Jusuf se malo nakon toga preobraćuje na kršćanstvo, krsti kao Josip i postaje redovnikom.
K -Kavalkina
U razdoblju korizme Bijanković ima razumijevanja za ‘švogavanjr’ puka. Pretposljednjeg tjedna pred Uskrs dozvoljava kratki predah od pokore, nazvan po popularnom plesu ‘kavalkina’. Mladost je spočitavala strogost roditeljima –Kad je moga Bijanković pustit kavalkinu možeš i ti!
L -Lovre, sveti
Bijankovićeva smrt 10. kolovoza na Svetog Lovru 1725., donijela je i ekonomski zamah gradu. Okupljajući se na spomendan, hodočasnici su usput i trgovali na trgu pred katedralom donoseći svake godine sve veći asortiman robe. Fijera Svetog Lovre postala je važnim gospodarskim događajem u kalendaru godišnjih zbivanja.
M -Marko, sveti
Početkom biskupovanja gradi skromnu crkvicu sv. Marka, koja kasnije prerasta u katedralu biskupije.
N- Nadalin
Nadalin je djevojačko prezime biskupove majke rodom iz patricijske mletačke obitelji. Udaje se za Šoltanina Dominika, trgovca nastanjenog u Splitu. Sve naslijeđene dragocjenosti iz majčine dote Bijanković rasprodaje i koristi za pomoć potrebitima.
O -Oratorij sv Filipa Nerija.
Troši veliki vlastiti imutak za osnutak kongregacije oratorijanaca i izgradnju crkve sv Filipa Nerija u Splitu. Propagira filipinski red za vrijeme biskupovanja i uspostavlja oratorij. Pripadnicima reda pokušava povjeriti duhovnu pastvu u biskupiji, koja je do tada bila povjerena franjevcima.
P -Papuča
Priča o ukradenoj biskupovoj papuči, najpoznatija je u nizu predaja vezanih za Bijankovića. Sastavljeni popis osobnih biskupovih predmeta osim druge papuče preostale iz para, sadrži još i sedlo, mitre, prsten i dijelove ruha. Popisani su i biskupovi predmeti na čuvanju kod građana: košulja (kod Gardunovih), zvonce (kod Raffanellija), legendarna papuča (kod Ivaniševića), klecalo u Brelima, te više komadića tkanine kod vjernika iz Makra i Kotišine.
R -Remeta
Vjerni i vrijedni remeta sv. Marka, V.A., bio je žarki poštovatelj Bijankovića. Svaki dan mu je luštravao grob, polijegao i na najmanju bolećicu na hladnu ploču i bez rezerve vjerovao u biskupove mirakule. Vremenom je njegova pobožnost spram Sluge Božjega prerasla u opsesiju, pa se župniku jednog jutra povjerio. -Velečasni, ja van moran reč da svake nedije kad zatvaran crkvu posli večernje iman viđenje biskupa Bijankovića kako služi misu. Ja mislin da bi to tribali javit popu Vužiju šta piše libre Sveton Ocu za posvećenje našega Bijankovića! -Misusovo!, začudio se župnik -I to baš nedijon? -Uvik u nediju! -A šta ti nedijon za ručak jideš?, sjetio se svećenik. -Meni moja Marijeta spremi najboje bokune mesa. Cilu šetimanu jidemo pure da bi na dan Gospodnji imali boje za blagovat!, objasnio je remeta. -A čime zaliješ? -Sa litron do dva ciloga! Obične dane samo golu bevandu! -Ajde ti ovu subotu pojidi šta jideš nedijon, a u nediju izidi šta ideš suboton!, naložio mu je velečasni. Prošao je tjedan. Remeta je svećeniku predao izvještaj. – Sad ga nisan vidio u nediju, nego u subotu! Kako to? Eto novog mirakula! -Nije mirakul u Slugi Božjem, mirakul je u onoj litri ciloga, šta si ga popio u subotu umisto u nediju!, nasmijao se župnik. Remeta se postidio i o svojim viđenjima je do daljnjega činio kuco.
S -Samostan franjevački
Samostan fratara je u krajnje napetim odnosima s biskupom. Glavni se sukob odnosi na prigradske župe. Fratar ljetopisac bilježi: ‘Dobiše popi sela Makar i Kotišinu. Primismo pismo da odemo i morasmo tako učiniti. To bi na 22.ljulja 1729.’ Narod naviknut na fratre reagira burno i na Novu godinu ne dozvoljava pristup crkvi svećeniku kojeg šalje biskup. Stanje se smiruje i uskoro župnik normalno obnaša funkcije, a Makar i Kotišina do daljnjeg ostaju ‘popovskima’. Upravo su vjernici iz tih župa, kasnije najgorljiviji štovatelji Bijankovića. Nešto boljim poznavateljima odnosa biskupa i franjevaca jasno je da se neki repovi davnih nesuglasica vuku i do naših dana.
Š -Školstvo
Uspostavljajući u vlastitoj kući elementarnu školu, Bijanković slovi kao pionir početaka organiziranog obrazovanja u Makarskoj.
T -Talijan
U vrijeme Drugog svjetskog rata u Makarsku je raspoređen i okupacijski časnik Gianni. Za grad u koji je sada došao kao okupator vezivala ga je krv. Mater mu je bila Makarka, udata za Talijana, u vrijeme Austro-Ugarske carinika u gradskom portu. Gianni je kao malen obolio od tuberkuloze i liječnici su predviđali najgore. Mater se u očaju zavjetovala Bijankoviću za djetetovo ozdravljenje i malešni se uskoro naglo oporavio. Gianni je u Makarskoj korteđavao Anetu, domaću curu. Aneta je pak surađivala s partizanima i izvlačila od Giannija informacije. -Koga večeras hapse?, pokušala je doznati nakon jednog ljubakanja. Gianniju je nešto palo napamet, pa joj je odgovorio. -Reć ću ti ako mi nešto učiniš! Mene je Bijanković makarski ko maloga škapula od smrti. Materi sam obeća da ću dat veliku lemozinu i pomolit mu se na grobu. To sam i učinio! Kad bi joj još donio neku relikviju od biskupa, mirna bi umrla! Aneta je promislila i rekla -Ima moja steta Mandina komadić njegove košuje! Nije ga htjela prevariti i podvalti mu falšu relikviju. Kriomice od tete odrezala je komadić od komadića košulje Sluge Božjega i predala je Gianniju. Dao joj je popis spremanih za uhićenje. Pobjegli su u Biokovo i škapulali se. Bijanković je tako postao i suradnikom NOB-a.
U -Ulica
Uspostavom Republike Hrvatske Bijankovićevo ime je ‘počašćeno’ zajedno s ostalim makarskim biskupima imenovanjem uličice koja spaja Kačićev trg s Ulicom dr Jakova Dudana. Kalica ima tri kućna broja, duga je 50, a široka 3,5 prosječna koraka. Na tako malom prostoru stiješnjena je uspomena na sve makarske biskupe. Nedopustiv propust kasnije je ispravljen krštenjem ulice po Bijankovićevom imenu na predjelu Zelenke. Ne poričući jednaku važnost novijeg dijela grada, ime biskupa na uličnoj tabli svakako bi logičnije bilo vidjeti negdje u najužem centru. To zaslužuje svakako on, koji je Makarskoj dao konture i kulturu grada.
V -Vusio
Don Eugenio Maria Vusio, svećenik. Makaranin iz roda nekoć utjecajnih Vusijevih. Autor je ‘Rasprave o posvećenju’, zagovaratelj za beatifikaciju Bijankovića i uporni promicatelj nastojanja da proces dovede do štovanja biskupa na nivo oltara. Proces za beatifikaciju krenuo je uspješno, ali je naglo zastao. Poštovatelji ga i dalje nazivaju blaženim.
Zbog starih nesuglasica franjevac kroničar 1905. komentira proces ovako: ‘Od Bijankovićeva brašna neće biti svete pogače!’ Ismijava usput i mirakule u koje puk vjeruje. 1930. na obilježavanju 200-te godišnjice smrti, franjevci se ne odazivaju. Isusovac O. Petar Perica, ubijen od partizana na Daksi, tom prilikom u nadahnutoj propovijedi ističe biskupove vrline. Dojam kvari nezgoda pri kojoj pred vratima izložena Bijankovićeva slika, pada pred naletom vjetra. Samostan komentira događaj: ‘Bura je bacila sliku, te su je morali vratiti u crkvu. Kao da i nebo pokaza da Bijanković nije svet!’
Z -Zazivi
Postoji službena molitva i zaziv biskupu na glasu svetosti, izricana i jučer povodom spomendana. No, jedan od zaziva, nekoć najčešće korišten, a do danas izbrisan iz grupne memorije pastve glasio je ovako: ‘Na glasu svetosti biskupe, liberaj me od svake zle prigode! Kako si nevjeru na krst priveo, škapulaj da me sotona ne bi odveo!’ Vrijedno za zabilježiti i pokušati otrgnuti od zaborava.
Ž -Živio!
-Majko kad izađemo glasovat vikni da te svi čuju živila Komunistička partija Jugoslavije! Neka svit vidi da si mater pravog komuniste!, naredio je sin Ante materi Niki. -Neću!, kazala je Nike -Komuništi su kontra crkve! Vidiš šta rade Stepincu! -Ako vikneš, dat ću ti dinara za platit cilu duzinu misa za Bijankovića! -Onda oću!, prihvatila je spremno. Rečeno-učinjeno! Izašavši s glasanja Nike je tuta-forca zaorjala. -Živila KPJ-u! I drug biskup Bijanković kojemu je KPJ-u uplatio cilu duzinu misa!
Eto, Kamarin ne bi bio Kamarin da se ne začini kakvom fjabom. Nije baš dostojno teme, no kako su govorili stari -Dok je šala i Bogu je draga! Vjerni čitatelji kolumne čuvao vas naš biskup Nikola! I vas i naš Kamarin, do daljnjega!
Piše Marino Srzić/ foto privatni album
