Ekstremova zimska tura na Biokovo održana je proteklog vikenda, 8. i 9. veljače. Tradicionalno drugi vikend u veljači rezerviran je za penjanje i druženje po biokovskim padinama sa sudionicima iz svih krajeva Hrvatske. Kako se već mjesec dana izmjenjuju ciklona za ciklonom tako prognoza i za ovaj vikend nije izgledala dobro. Tura nije zamišljena s odgađanjem već se trasa prilagođava vremenskim uvjetima. Budući da je ove godine dvadeseta obljetnička tura, želja je bila obilježiti je nešto atraktivnijim usponom.
Kroz prosinac išlo se u više izvidničkih uspona da bi se pronašla što izazovnija ruta, a nakon toga tijekom siječnja planirana ruta je osigurana sa preko 800 metara konopa. Uspon je zamišljen s polazištem u podbiokovskom selu Kotišina, ispod Velikog Kaštela kroz biokovski botanički vrt do Proslapa i odatle usponom kroz strmu stjenovitu padinu koja je osigurana sa skoro 400 metara konopa sve do izlaza na zelenom pasu. Smjer tu ide blago udesno pod greben Sinjala i zatim prati njegovu vertikalu sve do litica vršnog dijela. Tu kreće osiguranje s novim konopima koji prate greben da bi konačno sve završilo na vrhu Sinjala, na predjelu gdje je uređen vidikovac.
U petak, dan prije polaska na uspon, puno je poziva kojim putem će se ići te hoće li se vrijeme popraviti. Neke naznake u simulacijskim radarskim kartama prognostičkih modela pružale su mali postotak vjerojatnosti da bi kiša mogla prestati i pustiti nas na penjačku turu osiguranu konopima. Tu vjerojatnost prenosimo u odgovoru na pozive, ali svi znamo da nam šanse nisu velike. Nažalost tokom noći kiša je sve češća, pred jutro još je jedan snažan pljusak. Okupljamo se u 7 sati na makarskom autobusnom kolodvoru gdje se konzultiramo s našim meteorologom Matkom Jurčevićem što kažu najnovije prognostičke karte.
Dobivamo odgovor da bi tek nešto bolji uvjeti mogli biti malo prije podne. Odlazimo prema Kotišini sa zebnjom da prvi dio planirane rute s konopima otpada. Dio sudionika nas čeka na polaznoj točki tako da još nemamo informaciju koliko se njih odazvalo a koliko odustalo u zadnji čas. Lijepo je bilo vidjeti da se skoro pedesetak planinara okupilo i da su stigli gosti od Međimurja, Zagreba, Samobora, Pule, Šibenika, Splita, Dubrovnika te da uz domaćine čine pravu moćnu skupinu spremnu na sve izazove koje donosi ovaj uspon.
Spremamo opremu u ruksake, a kako svako malo rosi kiša i tamni oblaci su posve nisko dok je stijena potpuno mokra odlučujemo preskočiti prvu dionicu iznad Proslapa i novu šansu za drugi dio rute s konopima potražiti na odvojku koji vodi prema izvoru Vela. Krećemo svi zajedno B trasom, to jest markiranim planinarskim putem prema Pržinovcu i dalje do doma pod Vošcem koju smo također u planiranju ture ponudili za one koji vole mirnije uspone. Počinjemo penjanje uz lijepo građene serpentine iznad sela koje su kotiški seljaci mukotrpnim radom ugradili u strmu padinu i podzidama napravili prohodnim. Izvijamo se kao jedna duga zmijolika skupina čekajući da prvi grašci znoja dozvole skidanje gornjih slojeva odjeće. Kiša je prestala ali svuda oko nas horizont ne obećava ništa dobro.
Najprije kišni oblaci zatvaraju od Hvara, ali Matko još drži otvorenim nadu s tvrdnjom da to nije strujanje koje bi trebalo ići na nas. Izlazimo na veliki plato odakle se otvara pogled na Makarsku i brački kanal. Vijećamo o mogućnosti da tu razdvojimo turu i da krenemo prema grebenu Sinjala. Nove kišne kapi otklanjaju tu opciju. Niti tu ne odustajemo posve, jer kad bi se u sljedećih sat vremena nešto bitno promijenilo i oblaci se počeli razilaziti mogli bi se spustiti sa zelenog pasa i završiti u penjačkom grebenu. Kako se uspinjemo pratimo kako se nad Bračem zapodjenula nova kišna zavjesa koja se razvija prema nama.
Valja se već polako pripremiti za izrazitiju kišnu epizodu. Ruta osigurana konopima više nije opcija. Vade se kabanice, navlače gorotex jakne, ruksaci zaštićuju jer je jača kiša iznad nas. Sve više ulazimo u oblake koji su nas posve zaogrnuli, cure kapi sa svih strana. Optimizam ipak drži hrabru skupinu koja stoički podnosi sve mokriju odjeću. Izlazimo na Pržinovac,veliki goli vršni plato koji je pod gustom maglom. Treba biti koncentriran da se ostane na putu i u pravom smjeru.
Konačno se počinjemo spuštati prema domu Vošac na 1300 mnm gdje znamo da nas čeka toplo i ugodno ozračje. Već s ulaza vidimo da je sve spremno za ručak, domaćinski osmijeh Matka Šabića i njegova vesela narav djeluju umirujuće, a dobar ručak te pivo i vrhunsko vino otvaraju sve više zadovoljstva kod svih. Sam ambijent doma Vošac od svog otvorenja i od trenutka kad ga prvi put posjetite svakim detaljem u interijeru koji je dobro promišljen vas opušta, smiruje tako da se ugodno osjećate i vrijeme tu brzo prolazi. Dio ekipe nije se odlučio za spavanje u domu i polako odlazi dok ostatak ostaje na druženju i noćenju.
Večeri u planini uvijek imaju neku posebnu magiju. Valjda lagani umor i rjeđi zrak stvaraju taj neki zen moment u kojem komunikacija i druženje sve relaksira i potiče izrazito prijateljsku atmosferu. U nedjelju je povratak u Kotišinu odakle se razilazimo uz pozdrave i iščekivanje druženja na sljedećoj Ekstremovoj zimskoj turi.
tekst: Ivan Rakić, fotografije: Album SAK Ekstrem Makarska
