-Skandali su nemili! Od jutros se karaju gore nego u Saboru!, čuo se drhtavi Ankin šapat s druge bande mobitela. -Zašto tako tiho govorite? -Ovo te zoven potajice iz kondota da te upozorin u kakvu ćeš kašetu brokava upast ako dođeš u Vinke, kazala je konspirativno -Ne dolazi! -Šta se događa? Anka je krenula s nesuvislim nabrajanjem kojeg bi i iskusni psihoanalitičar teško dešifrirao -Hongkoški tisnac, krešimenat nafte, sezonci Nepalci, Trump popijezdio, rezervacije otakazane, griza ekonomska… -Dajte mi Vinku, ništa ne razumim! -Zvat će te ona kasnije dočim se situvacija primiri. Morali smo joj dat duplu dozu ampaurina i pilulu za kalavanje tlaka da je ne ošine! -Pa recite mi šta je…?! Prekinula je vezu ne objasnivši ništa.
Vinka je zvala za debele dvi ure. Javila se usporeno i isprekidano bez uobičajene energije. -Šta vam je? Oćemo zvat Hitnu? -Kitno će mene i bez kitne kolpat. -Šta vas je uzrujalo? -Zahebala se sezona! Furešti otkazali rezervacije! Od čega ćemo živit? -Pa nije sve tako crno! Ministar je da izjavu da su rezultati solidni! -Palamudi! Solidno će mene sprovest u kanap u kapselu! -Ajde smirite se! Oću li doć do vas da napravim izvještaj za Kamarin?
-Zato te i zovem. Ne dolazi! Ništa od nastavka! Neka čekaju drugu nedilju kad se situvacija razaputi. Onda ćeš in sve priznetat u novon Kamarinu. Imat će itekako šta doznat. Do tada ni riči! -Pa šta ću objavit? -Čekaj! Evo me opet tira na kondot. Nemilo iz mene toči i orja. Gore nego da je garbinada u portu! Odbacila je mobitel pri žurnoj evakuaciji put sanitarnog čvora ostavljajući zabrinutog autora s druge strane linije.
Nanovo se javila donekle pribranija. -Sad mi je mrvu lašnje! Di smo stali? -Šta ćemo s Kamarinom? -Najboje je nadožuntat nešto staro da puplika ne ostane kratkih rukava. Nađi štogo iz arkive! -A šta?, uhvatila je panika Maloga. -Nešto lagano! Šta ne pada teško na štumak! -Vi ko da naručujete spizu u restoran! Na tren je zamukla pa izrekla spasonosnu ideju. -Tako je! Spiza! -Sićaš se onih riceta šta si ih obvjavjiva još dok si pisa u novine? -Sićam! -E pa lipo dvi ricete i dvi štorijice uz njih i eto ti friškog Kamarina. -Ali to nije friško štivo!
-Nisan ni ja friška a punin ti portun već dvi godine! -Koji portun? -Makraska danas! -Portal, a ne portun! -Vrag isti! -Onda šta ćemo?, nervozno je požurivao autor. -Metni one dvi štorijice s pivon i torton! Kako se zvala? -Ban Jelačić torta! -E bravo! Puno enteresanto i smišno. Ajde! Piši! Šalji! Nećeš prispit!
I eto… Prema šeficinim inštrukcijama danas ćemo prezentirati dvije stare ricete i zanimljive okolnosti koje su ih pratile. Krenimo…
Ban Jelačić torta
Rado kušana, često spremana, jednu od onih koju svi vole. Zašto je nazvana baš po slavnom banu s isukanom sabljom, nemoguće je detektirati. Poslužiti desert takvog imena 1949.godine, nije bilo preporučljivo. Dvije godine prije komunistički je režim skinuo Jelačića s njegovog trga, a zbog budnice ‘Ustani bane’ već se privodilo pjevače na informativne razgovore.
Ponuditi banovu slasticu politički riskantnim gostima bilo je u najmanje ruku nepromišljeno. Međutim to je bila najuspješnija torta s repertoara, a teško nabavljive namirnice već su čekale u kuhinji. U posjetu je imala doći nedavno formirana komisija za umjetnine. Na brzinu sklepana pritiskom saveznika, trebala je detektirati u ratu ukradene stvari. Takvih u kući makarske domaćice sa starim obiteljskim pedigreom nije bilo. Iza prave svrhe komisije krila se berekinada. Dragocjenosti bi se uzimale na posudbu za tobožnju ekspertizu i pomoć pri traženju otetih umjetnina. Posuđeni kvadar, vrijedni libar ili statuu, pravi vlasnik uglavnom više ne bi vidio. Jedino u slučaju ako je imao prilike zaviriti u stan kojeg partijskog glavešine ili ured državne institucije.
Na vrata ih je stiglo dvoje. Robusni dvometraš i otmjena gospođa. On očito nije imao nikakve veze s kunst-historijom, a ona je odmah odala stručnost, prilijepivši pogled za barokni svijećnjak. -Ovo je sve od naše starine nema ništa tuđeg! Oteto-prokleto!, počela je gazdarica. –Znamo drugarice, samo smo čuli za vaš inventar, pa smo došli pogledati. Neki od vaših predmeta dobro bi nam došli u otkrivanju ukradenih umjetnina. Da možemo usporediti! -A jeste li za štogo slatko, evo Mare će donit! Mare koja je u novom režimu iz sluškinje prekrštena u kućnu pomoćnicu svečano je najavila.
-Imamo lipu tortu šta se zove; bana Josipa… Nije uspjela izgovoriti inkriminirajući nastavak, kad je gospodarica prekinula –Broza! Josipa Broza! –A ja čuo bana, kakvog bana, da nije onog ustaše Jelačića?, mrko je pogledao dvometraš. –Ma koji ban, Mare se smela -Broz!, izvukla se domaćica. Torta Josipa Broza! –Ajde kad je od maršala Broza, daj da probam! Mare je dugo stala u kužini, a onda se prizentala s gvantijerom. Preko cijele banove torte širila se na brzinu dekorirana petokraka, iscrtana crvenom marmeladom od šipka. –Jes’ dobra, zadovoljno je mumao grmalj –Prava maršalka! Gospođa iz pratnje pristojno je probala i rekla –Komplimenti! I moja je mama pravi Josipovu tortu, ali ne ovako dobru.
Na koncu su uzeli svijećnjak i dali potvrdu o posudbi. Na svijećnjak se više ni nije računalo dok nije stiglo pismo: ‘Štovana, sve sam učinila da drug Brko ne prisvoji svijećnjak. Na sreću nije mu bio po volji zbog ugraviranog lika Blažene Djevice. Predmet će vam biti brzo dostavljen. P.S. Molim za recept Vaše ‘Ban Jelačić torte’. Bolje nikad nisam jela!’ U potpisu je bila gospođa iz pratnje. Svijećnjak se vratio, a torta se još godinama u zafrkanciji nazivala ‘Maršalkom’.
Danas znamo za Barbika, Pokemon i Lego torte. I to je dobro. Poučeni iskustvom, slatkarije nazvane po glavešinama sigurno nam ne bi više bile po guštu.
Ban Jelačić torta – recept
18 dkg maslaca, 10 žutanjaka, 18 dkg šećera miješati pola sata. Dodati 3 rebra čokolade, 18 dkg mljevenih bajama i snijeg od 10 bjelanjaka. Peći u četiri dijela zatim puniti slijedećim nadjevom: 4 cijela jaja, 15 dkg masla, 1 žlica brašna. Kuha se na pari dok ne zgusne. Zatim se doda 5 dkg mljevenih broštulanih bajama. Kad se ohladi umiješaj još 20 dkg pjenasto mješanog masla. Obično se na vrhu dekorira slikom banove sablje.
Eto, najprije smo se osladili tortom, u nastavku ćemo se rasfriškati s domaćom birom. Piva baš ne paše uz slatko. Bolje bi bilo zaliti s prošekom, ali Vinka je tako naredila, a kad ta nešto naredi mjesta prigovoru nema. Dakle domaća bira!
Pivo domaće
Pored recepta za pivo u staroj kuharici naznačeno je kako je prepisana od gđe Weiner, supruge veterinara sa službom u Makarskoj. Ona ga je navodno dobila od službenika Dioničke pivare iz Sarajeva. Riceta je godinama čamila neokušana na jednoj od stranica. Prvi je put isprobana 1946. god. Hrabar korak za tadašnje prilike! Vlada velika nestašica. Dijeli se UNRRA-ina pomoć. ‘Trumanova jaja’, mlijeko u prahu i rezana marmelada. Sve je na balanci i striktno podijeljeno na bonove, ‘deke’ i ‘točkice’. Tražiti pivo u sveopćoj mižeriji bilo bi jednako ludo kao i naručiti šampanjac u pučkoj kuhinji. Zašto baš pivo? Priča je slijedeća…
Narodni odbor kotara Makarska, organizira ‘informativne časove’. Riječ je okupljanjima građana u manjim skupinama, kojima o aktualnoj situaciji ‘propovijeda’ neki obrazovaniji drug. Posebna se pažnja pridaje ideološki problematičnima, buržujima, klerikalcima i onima pod sumnjom zbog držanja u ratu. U domu vlasnice kuharice s receptima, šjore Ređinete, skuplja se zanimljivo društvo, stariji svećenik, ruska ‘belogardejka’, bivša talijanska optantica, nekad istaknuti HSS-ovac i crkvena donatorica. Pridružuje im se i mlada supruga poreznog činovnika, tek pristigla u grad. Makarska je porušena i nedostaje stanova, te se par smješta kod muževljeve tete. Ideološki ih preodgaja mladi domaći čovjek, istaknuti partizan, kojemu rat prekida studij. Zadatak mu je okupljene poučiti komunističkoj doktrini i informirati ih o uspjesima narodne vlasti. Odjek je porazan. Okupljeni drijemaju i smrtno se dosađuju.
Zbog nesimpatiziranja sistema strah ih je progovoriti, pa vlada mučna atmosfera. Ljutit što mu je dodijeljena najkompliciranija grupa slušatelja, predavač odustaje od zadatka i domišlja se kako učiniti sastanke zanimljivijima. Posve različite, sve ih povezuje jedna osobina; svi su dobri kartaši osim tete. I dok gazdarica kibicira i blagosljiva karte što ne mora slušati citate iz Marxovog ‘Kapitala’, ostali broje karike i lišine na trešetama i briškuli. Ubrzo su im dosadile znane igre, te ih belogardejka uči do tada nepoznatu i zaraznu kanastu. Informativni časovi traju do zore, a kartaška ih strast povezuje čvršće od ijedne konspirativne ćelije. Želeći se odužiti predavaču, domaćica vadi iz zaliha preostale boce maraskina i nudi ih društvu. Vođa pristojno prihvaća, a u razgovoru spominje kako bi sve dao za pivo. Ali, zlatnožutog pjenušavog napitka, niotkud! Najmlađa članica ekipe uzima stvar u svoje ruke. Pronalazi ricetu i nabavlja namirnice. Teško joj je doći do hmelja. Njega pronalazi preko veze u apotekara Barbijerija, kojem služi u pripravi praška za spavanje.
Družina je guštala u pivu sve dok je trajalo ideološko ribanje. I nakon svega nastavili su se kanastaški dvoboji s novim igračima i pivima iz butige.
Ako vam netko kaže da je priča o pomodnim craft-pivima novijeg vijeka, samo mu prezentajte ovaj recept. Nastalo za ‘informativnih časova’ u porušenoj Makarskoj, usred poratne mižerije, pravi je dokaz da i mi svoga ‘crafta’ za trku imamo!
Pivo – recept
Stavi u lonac 1/ 2 l hladne vode i pola čaše Kneippova žita poprženog, 1/ 2 čaše sirova ječma, 10 dkg šećera i jednu malu čašu hmelja. Stavi na vatru i pusti da kuha 2 h, zatim pusti da se ohladi od večeri do jutra. Procijedi, napuni bocu i dobro zatvori, veži sa špagom i spremi na hladno. Upotrebljavaj poslije dvi sedmice. Šta dulje to bolje! Prije stavi na led.
I tako smo današnji Kamarin spasili od prekida kontinuiteta. Sljedeći đir nas vraća u aktualna stvarnost. Netom pred slanje kolumne uredniku, ‘Mali’ je primio dva poziva. Prva se oglasila Anka. -Mali slušaj! Ja ti kažen da je ona sve zakuvala! -Ko? -Slovenka! Da je prava žena privoltala bi muža da ferma sa bumbižavanjem. -Kojim bumbižavanjem?-Hongkoškog tisnaca! -Biće mislite na Hormuški tjesnac! A koja Slovenka? -Melanija Slovenka od Trumpa žena! Čudi me da nije upravila. Slovenke su mudre žene! Autor je na rubu živaca prekinuo vezu.
Vinkin poziv nije od straha mogao ignorirati. -Jesi napisa? -Jesan! -Dođi popodne. Ja činin Jelačić tortu, a Paško se uvatio spravit pivo po onoj riceti. Zovi jude šta prate Kamarin da ih počastimo!, spustila je slušalicu.
Dragi pratitelji, toliko vas je da je nemoguće sve smjestiti na degustaciju u Vinkin tinel. Zato isprobajte sami ricete, pa javite rezultate. U slast!
Piše MArino Srzić / foto: privatni album
