Korištenje mobitela, modernih tehnologija i društvenih mreža među dječjom populacijom posljednjih je godina uvijek aktualna tema, ali ujedno i nekakva stvarnost koju smo prihvatili kao neizbježno, zapravo dominantno obilježje vremena u kojima živimo. Posljednjih mjesec dana utjecaj modernih tehnologija na mentalno zdravlje zbog tragedija u regiji dodatno je osvijetljen, a kako bismo ispitali kakve su navike na lokalnoj razini, obratili smo se Osnovnoj školi oca Petra Perice koja se u više navrata kroz posljednjih 20-ak godina, kroz obrađivanje raznih aktualnih tema, pokazala kao odličan suradnik lokalnim medijima.
Iako je ideja bila da podijelimo upitnik djeci, psihologinja Jelenka Mendeš Han predložila je i u ovaj proces aktivno uključiti djecu. Angažirala je osnovce iz Vijeća učenika, a rezultat njihova rada je dosta opsežno istraživanje koje ćemo podijeliti na tri zasebna članka. Istraživanje je provedeno na uzorku od 148 djece, među kojima su najviše obuhvaćeni šestaši i sedmaši. Upitnik je ispunilo 8 četvrtaša, 35 petaša, 38 učenika šestog i 49 učenika sedmog razreda, odnosno 18 osmaša. Među anketiranima je 80 djevojčica i 68 dječaka.
U ovom istraživanju zanimalo nas je, ukratko, koliko i za koje svrhe učenici koriste mobitele, koriste li njihovi roditeli roditeljski nadzor, drže li da su ovisno o mobitelima, jesu li doživjeli cyberbulling i slično. Učenici su zajedno sa psihologinjom odradili cijelu kampanju kako bi prikupili što veći broj iskrenih odgovora, a zanimljivo je da su se pritom služili suvremenim alatima poput google ankete i QR koda koji ih je s oglasne ploče vodio do ankete.
– Na sjednici Vijeća učenika razgovarali smo o međusobnim odnosima među učenicima te smo zaključili da današnje odrastanje i druženje neizostavno uključuje i svakodnevnu uporabu modernih tehnologija. Ponekad se više družimo na društvenim mrežama nego “uživo”. Zato nam je želja ispitati koliko učenici naše škole provode vremena na internetu i kako mobitel i moderne tehnologije utječu na život učenika, stoji, između ostaloga, u pozivu istaknutom na oglasnoj ploči škole.
U prvom dijelu zabavit ćemo se navikama učenika, u drugom ćemo obraditi cyberbulling, a trećem školsku inicijativu o kojoj ćemo detaljnije pisati.
Dakle, prvo što upada u oči jest da dulje od tri sata na mobitelu provodi čak 35 posto učenika, barem po njihovoj samoprocjeni. Njih 55 posto provede od jedan do tri sata dnevno, a napomenimo da je mahom riječ o 12-godišnjacima i 13-godišnjacima. Tek svaki deseti učenik spada u skupinu onih koji su na mobitelu manje od jednog sata.
Trećina učenika kaže kako njihovi roditelji uopće ne ograničavaju odnosno ne nadziru korištenje mobitela, a nešto manje od polovice kaže kako roditelji to čine ponekad. Samo 32 djece navodi kako roditelji kontroliraju koliko i kako koriste mobitele, dakle svaki peti učenik ima stalnu roditeljsku kontrolu.
Polovica učenika kaže kako roditelji ne koriste oduzimanje mobitela kao oblik kazne, a trećina odgovara kako im ponekad ograniče vrijeme na mobitelu. Svaki peti učenik kaže kako roditelji primjenjuju oduzimanje mobitela kao oblik kazne.
Zanimljivo je vidjeti do koliko su sati navečer na mobitelu. Tako osmaši navode kako ostaju uz mobitel do ponoći ili čak 1 poslije ponoći, neki do 23 ili rjeđe 22 sata, a ima i onih koji su naveli dva sata iza ponoći. Ni sedmaši nisu po tome bolji, pa i oni u prosjeku najčešće ostaju budni uz mobitel do ponoći, a ponoć se navodi i kod onih mlađih poput petaša. Neki učenici su uz mobitel do 22 sata, a neki su naveli i jutarnje sate poput 3:30 ili pak 5 sati.
Rijetki su učenici koji koriste mobitel do 20 ili 21 sat, a uglavnom je riječ o učenicima četvrtih razreda te su u velikoj manjini. Općenito se može zaključiti da velik broj djece ostaje u prosjeku do ponoći uz mobitel.
Što bi radili da nisu na mobitelu sljedeće je pitanje na koje je ogromna većina, njih 113 ili dvije trećine, navelo kako bi se igralo vani s prijateljima! Ovo je ohrabrujući podatak koji pokazuje da djeca i dalje itekako drže do obične igre s prijateljima. Njih svega 17 bi u tom slučaju gledalo TV, 7 bi ih čitalo knjige, a 6 učilo.
Najčešće koriste TikTok i Snapchat, naime, 43 učenika je navelo jednu, i 43 učenika drugu aplikaciju kao najpopularniju. Potom slijedi Youtube s 34 odgovora, Whatsapp s 14, svega 9 Instagram i jedan jedini istaknuo je očito staromodni Facebook.
Preferiraju ih uglavnom s argumentima da im koriste za dopisivanje s prijateljima (Snapchat), jer imaju smiješnih videa (TikTok), jer su zabavni (Snapchat i TikTok)…Glazba na Youtubeu daleko je manje važna, ali neki su naveli i to, ili pak gledanje nogometa…Ono što bi se moglo podvući pod zajedničku crtu i što je djeci očito podjednako na prvom mjestu su komunikacija s prijateljima i zabava. Velika većina je kao argument za izbor jedne aplikacije navela to da je – zabavna.
Većina je uključena u tri grupe na društvenoj mreži koju najčešće koriste, njih 37 u 3 do 5 grupa, a čak 28 djece je u 5 do 10 grupa. Njih 22 je uključeno u preko 10 grupa.
Sve u svemu, može se zaključiti kako djeca provedu priličan dio dana uz mobitel, i kako se roditeljska ograničenja svode na povremena, po svoj prilici kad djeca pretjeraju ili kad se to odrazi na ocjene. Mobuteli im najviše služe za korištenje društvenih mreža među kojima su najpopularnije TikTok i Snapchat. Poznato je da je TikTok izložen necenzuriranim sadržajima za razliku od staromodnog, ali strogog Facebooka, i da se dosta toga svodi na zabavu, što su djeca i istaknula kao prvi argument.
Porazno je i to da dosta kasno ostaju uz mobitele, ali ohrabrujući je podatak da bi velika većina, u nedostatku mobitela, jednostavno izašla vani i igrala se s prijateljima, što su mahom stavili kao prvu alternativu.
Ivona Ćirak /foto M.D./Pixabay
