Dobitnik prvonagrađenog rada na natječaju za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja uređenja i urbane opreme gradske rive, predstavljene prije dva dana u Galeriji Gojak, jest Emur studio d.o.o., a kao autori navedeni su, podsjetimo, Marko Murtić, Nada Milišić, Mak Murtić i Viktor Vidović.
Marko Murtić, inače sin slavnog slikara Ede Murtića, o projektu je više rekao na samoj izložbi, a za naš je portal pojasnio neke detalje ideje.
Kazat će da je cilj bio stvoriti ambijent jednog velikog vrta. – No s druge strane smo morali ostaviti prostor za komercijalni dio, za štekate i za servisnu zonu koja je nužna. Naime, 700 dužnih metara je preveliki prostor da bi ga se ostavilo bez mogućnosti dolaska žurnih službi i dostave. Zadovoljan sam međutim jer se ta servisna zona i ne primjećuje i ne osjeća ovim rješenjem, nemate dojam da je to prometnica. Postavljeni su stupići koji se dižu i spuštaju, veli Murtić.
Što se tiče popločavanja rive, nemaju namjeru mijenjati kamen nego reciklirati postojeće.
– Reciklirat ćemo kamen koji postoji i koji je raznovrsnih oblikovanja, jer je u raznim fazama postavljan. Stoga će ipak ostati dojam povijesnog slijeda, a i financijski, ne bacaš sve nego koristiš postojeće, kazuje.
Sama riva je po njemu dosta kaotično rađena. Kroz projekt objedinjavaju razne “stilove” i provlače isti rukopis koji povezuje i ostavlja dojam cjeline, uvažavajući pritom postojeće.
Pitanje o fazama realizacije definitivno je više za gradonačelnika, no Murtić je i o tome razgovarao jer uvelike utječe na projektiranja.
– Razgovarali smo s gradonačelnikom o tome…Ideja je bila da se natječajem rješava obvezni i anketni dio. Ali u ovom slučaju to ne funkcionira jer tako ne možete rješavati infrastrukturu. Nju morate rješavati kroz cijeli prostor, i širinu i dubinu…Stoga se nude dvije opcije: raditi sve odjednom ili ići na tzv.osvajanje prostora na način da se krene s jedne strane po, primjerice, 200 metara godišnje. To može funkcionirati i financijski to također ne bi bio problem, tumači Murtić.
Struja se, primjerice, mora dovesti i za obvezni i anketni dio, stoga je prije konačnog projekta važno znati i postaje li anketni dio obvezni. Ukratko, zatvara li se ili ne zatvara riva.
– A zapravo je došlo do toga da anketni dio praktički nosi cijeli projekt, svi su gotovo projekti to obuhvatili i stoga je logično da se promet zaista makne s rive. Upoznat sam i s natječajem za Peškeru, budući se tamo gradi velika garaža, taj bi dio onda mogao iznijeti ovaj dio parkinga s rive, veli arhitekt.
Na naše pitanje bi li onda izgradnja garaže na Peškeri trebala prethoditi realizaciji projekta uređenja rive koji podrazumijeva zatvaranje rive, odvratio je da bi svakako trebalo ići paralelno. Dodat će i kako vjeruje da projekt izgradnje garaže ne bi trebao biti financijski sporan jer je za pretpostaviti da nije teško naći investitora s legitimnim interesom od kojega bi i Grad imao koristi.
Zanimalo nas je vjeruje li da su riva i Peškera dva ogromna zalogaja koja je teško paralelno realizirati, iako je očito da su potpuno međuzavisna.
– Istina je, Peškera je jedan jako veliki zalogaj i uistinu želim da to postane javni prostor. Trenutno je tamo kaos iznajmljenih prostora, i stvara jedan loš imidž grada. Garaža će biti jako bitan element projekta, veli Murtić.
Što se same rive tićče, kazat će kako se dosta novih javnih sadržaja, što je zanimalo posjetitelje izložbe, može naknadno ubaciti kroz projektiranje. – Nama je bio omogućen samo parter, ali definitivno se može proučiti i vidjeti što može biti od novih javnih sadržaja koji ne bi bili komercijalni, tumači.
Uvjeren je da je velika mana makarske rive to što je otvorena za promet te kao primjer navodi splitsku rivu. – Zatvaranje će samo dodatno oživjeti ionako dosta živu makarsku rivu koja ni zimi nipošto nije mrtva. Čim je vrijeme lijepo, uvijek ima ljudi i mislim da će to jako dobro funkcionirati, za kraj će jedan od autora prvonagrađenog rada.
Ivona Ćirak /foto O.Franić
