Nacionalni mediji posljednjih dana ponovno objavljuju fotografije gužvi na makarskim plažama, premda takve slike početkom kolovoza nisu osobito iznenađenje. Upravo se ovih dana bilježi najveće vršno opterećenje u godini, pa krcate plaže nisu ni iznimka ni neočekivana pojava. Ironični komentar uz fotografije napučene glavne gradske plaže ipak je otvorio drugo pitanje – pitanje prostornih standarda i načina na koji gradska vlast namjerava tim standardima približiti Makarsku.
Masovnost se u vrhuncu sezone teško može izbjeći, ali politika turističkog zaokreta ipak bi trebala ponuditi određena rješenja. Koliko prostora kupači imaju kada je grad pun turista, koliko bi ga prema preporukama trebali imati i kako Grad planira doći do održivijeg modela, pitanja su obrađena u stručnim dokumentima – Planu upravljanja destinacijom Grada Makarske i Studiji turističkog nosivog kapaciteta.
U tim se dokumentima kao poželjan minimalni pokazatelj navodi približno pet četvornih metara prostora po kupaču. Takav standard dobro zvuči na papiru, ali ga tijekom najjačih tjedana sezone teško mogu dosegnuti brojne poznate jadranske destinacije. Prema gradskim analizama, Makarska raspolaže s približno 55.000 četvornih metara plaža i drugih površina pogodnih za kupanje. Kada bi se strogo primijenilo pravilo od pet četvornih metara po kupaču, na njima bi istovremeno moglo boraviti oko 11.000 ljudi.
Studija turističkog nosivog kapaciteta procjenjuje, međutim, da se tijekom vršnog razdoblja na makarskim kupalištima može nalaziti oko 35.500 kupača. Kada se raspoloživih 55.000 četvornih metara podijeli s tim brojem, dobiva se približno – 1,55 četvornih metara po osobi.
Jasno je da se idealan standard ne može ostvariti svakoga dana početkom kolovoza. To, međutim, otvara drugo pitanje: koristi li se ograničeni prostor kojim Makarska raspolaže na najbolji mogući način?
Jedan od problema na pojedinim dijelovima makarskih plaža nije samo broj kupača, nego i velika površina koju zauzimaju ležaljke i suncobrani. Poseban su problem unaprijed postavljene, praktički fiksne ležaljke koje ostaju raširene bez obzira na to jesu li iznajmljene. Takvi redovi stvaraju dojam privatiziranog prostora i smanjuju površinu na kojoj građani i gosti mogu slobodno postaviti ručnik.
Na uskoj plaži desetci ili stotine praznih ležaljki mogu znatno pojačati osjećaj gužve. Statistički se površina plaže nije smanjila, ali je stvarni prostor dostupan običnom kupaču osjetno manji. Plan upravljanja pomorskim dobrom Grada Makarske propisuje da ležaljke trebaju biti složene na predviđenom mjestu dok se ne iznajme. U praksi se, međutim, na dijelu plaža često može vidjeti suprotna slika. Problem zato nije postojanje ležaljki kao turističke usluge, nego njihova količina, raspored i zauzimanje javnog prostora čak i kada ih nitko ne koristi.
Drugi dio problema odnosi se na politiku upravljanja plažama. Prošlogodišnji problemi Makarske obale s osiguravanjem koncesija, kao i ovogodišnje naknadno dodavanje pojedinih lokacija u gradski Plan upravljanja pomorskim dobrom, nisu važni samo kao administrativni propusti. Oni pokazuju da se odluke o najvažnijem gradskom turističkom resursu donose kasno i bez dovoljno jasnog kontinuiteta. Grad je ove godine pokušao popuniti dio praznina izmjenama Plana i novim natječajima, ali su se pojedini postupci provodili i mijenjali duboko uoči turističke sezone.
Još je upečatljiviji primjer plaže ispred hotela Romana, odnosno hotela Aminess Khalani. Grad je u ožujku najavio uklanjanje nezakonitog nasipa koji se na toj lokaciji nalazi još od 2020. godine. U izmjene Plana upravljanja pomorskim dobrom uvršteno je njegovo uklanjanje, za što je predviđeno 100 tisuća eura, a izmjene su usvojene krajem travnja. Međutim, početkom kolovoza nasip je još uvijek ondje – neprikladan i za kupanje i za sunčanje.
Sve to ide u prilog zaključku da se postojeći prostor mora koristiti pažljivije. Obala se ne može neograničeno širiti, a posebno ne nekontrolirano i „divlje“, kako se pod krinkom stvaranja novih kupališnih površina događalo u pojedinim slučajevima tijekom posljednjih dvadesetak godina.
Uostalom, brojke jasno pokazuju koliko bi takav pokušaj bio nerealan. Za 35.500 kupača, uz standard od pet četvornih metara po osobi, trebalo bi osigurati oko 177.500 četvornih metara kupališnog prostora. To je više nego trostruko u odnosu na ono čime Makarska danas raspolaže.
Prema okvirnom izračunu, prihvatljivije opterećenje plaža bilo bi u razdobljima kada u gradu boravi oko deset tisuća gostiju, što se uglavnom odnosi na predsezonu i posezonu. No masovnost tijekom srpnja i kolovoza teško se može izbjeći. U ta se dva mjeseca ostvari oko 56 posto svih godišnjih noćenja u Makarskoj.
Zato se rješenje ne može tražiti u širenju plaža. Puno je realnije bolje upravljati pomorskim dobrom, osloboditi prostor koji zauzimaju prazne ležaljke, ponuditi više sadržaja koji će dio gostiju odvući s plaže tijekom najopterećenijih sati te nastaviti ulagati u produljenje turističke sezone.
Gužve početkom kolovoza očekivane su za popularnu turističku destinaciju kao što je Makarska. Ali način na koji se raspoloživim prostorom upravlja ipak je stvar izbora.
Ivona Ćirak /foto O.Franić