Da se radi o malo intrigantnijoj temi, makarska tržnica i nekadašnja nadstrešnica prodana u staro željezo mogle bi biti okosnica kakvog trilera zbog tolikog niza nepoznatih elemenata, aktera i obrata. Međutim, radi se o suviše banalnoj i prizemnoj temi, trbuhu grada koji upućuje tek na osnovne, elementarne potrebe, pa nije nikoga osobito zaintrigirala.
Nas je na ovakav uvod ponukalo izvješće gradonačelnika u koje je unio opet neke nove, neočekivane elemente.
Podsjetit ćemo prije svega da je najprije kao problem bila detektirana nadstrešnica koja je nelegalna i zbog nje tržnica navodno nije imala uvjete za rad. Tako je bar govorio gradonačelnik.
Onda je rečeno da je građevinska inspekcija ne teren izašla zbog naših upita; dakle nadstrešnica nije bila uvjet za minimalno tehničke uvjete, zaključili smo. Nitko tada još nije spominjao sanitarni čvor kao iole važnu stvar.
Bio je tu još cijeli niz kontradiktornih informacija, a nakon rješenja tržišnih inspekcija uočili smo da nadstrešnicu u istima nitko nije spominjao i zaključili smo da je, što se tiče minimalno tehničkih uvjeta, slobodno mogla ostati.
U posljednjem pak izvješću gradonačelnika Zorana Paunovića nailazimo na nove informacije…
– U svrhu legalizacije i ishođenja građevinske dozvole izrađen je idejni projekt tržnice kojim je između ostaloga predviđeno zadržavanje postojeće konstrukcije nadstrešnice, s novim pokrovom, navodi se.
Dakle, htjeli su legalizirati konstrukciju, međutim, spriječilo ih je to što je taj zahvat ispao – preskup.
– Kako se izvedba takvog prijedloga pokazala financijski neprihvatljiva, odlučeno je da se, sukladno Rješenju građevinske inspekcije, ukloni nadstrešnica te da se izradi glavni projekt samo za proširenje sanitarija, što je preduvjet za utvrđivanje minimalno tehničkih uvjeta tržnice, zaključuje se na kraju.
Da zaključimo, tek nakon što se novo rješenje pokazalo preskupim, odlučili su da će ipak postupiti po rješenju građevinske inspekcije, a ne zato jer je inspekcija tako naložila.
Drugo, ako se namjeravao staviti drugi pokrov, nama to zvuči kao estetski element, a ne uvjet za legalizaciju tende. I treće, napokon se jasno i glasno navodi kako je izgradnja sanitarija bila uvjet za minimalno tehničke uvjete, zbog kojih je gradonačelnik i Grad plaćao kazne. Trebalo je napraviti WC.
Da tržnica ne živi gotovo nikako kroz hladnije dane studenog, dovoljno je proći i pogledati koliko je tola “otvoreno”. Prije nekoliko smo dana naišli na oglas u kojem se prodaje kiosk u kojemu su se godinama prodavali pilići. Sve u svemu, nikad tužnije.
Ivona Ćirak /foto M.D.
