Na zaravni Svetog Petra tijekom proljeća bi se konačno trebalo započeti s radovima na konzerviranju arheološkog nalazišta, što je prva faza prema uređenju arheološkog parka. Rečeno je to na jučerašnjem predstavljanju projekta revitalizacije poluotoka na kojemu su o zaštiti i predstavljanju kulturne baštine govorili dogradonačelnica Antonia Radić Brkan, Josip Karamatić, ravnatelj Gradskog muzeja, nadležna konzervatorica Silva Kukoč, Ivo Vojnović arhitekt zadužen za projektnu dokumentaciju, dr. sc. Silvija Bekavac sa Sveučilišta u Zadru, te Mirna Vulin i Marko Barišić iz tvrtke angažirane za brending tematske staze na poluotoku. Riječ je o stazi “Čovik i pas” na koju je stavljen fokus u brendiranju poluotoka bogate povijesti.
Za ovu priču izrađeno je tek idejno rješenje i projekt nije uvršten u proračun za ovu godinu, pa je zato bilo pravo iznenađenje da se uz najavu konzerviranja arheološkog nalazišta, što je u ovom trenutku konkretan i realan korak prema arheoparku, predstavila ideja “Čovik i pas”. Light motiv se rodio na osnovu crijepa s otiskom pseće šape iz vremena kasne antike, jednog od eksponata sa Svetog Petra, koji je predstavljen kao popularni motiv za koji će se lako “zakačiti” i turisti, ali i domaće stanovništvo među kojim je puno vlasnika i ljubitelja pasa.
Na pitanje kako se od arheoparka došlo do teme “Čovik i pas” pojasnila je Silvija Bekavac, dr. znanosti sa Sveučilišta u Zadru čiji odsjek već neko vrijeme uspješno surađuje s Gradom Makarska. Njezini su studenti, naime, napravili digitalnu bazu gdje su dokumentirali sav arheološki materijal s platoa, klasificirali ga, datirali i odredili njegovu funkciju. Tražili su motiv s kojim će se lokalitet ne samo prezentirati nego i interpretirati baština, a rješenje su našli u crijepu s otiskom šape. (Vjerojatno je u pitanju ovaj crijep, o kojem smo pisali 2020. op.a.)
– Na temelju toga se rodila ideja da se uz arheološko nalazište na širem prostoru može napraviti dobra priča i ciljati pritom ne samo na znanstvenu javnost nego prije svega lokalnu zajednicu i turiste. Šape s tengule su poslužile za priču koja spaja arheologiju i širu zainteresiranu javnost. Bio je poseban izazov takav lokalitet zaštititi i prezentirati, rekla je istaknuvši kako je najbolja zaštita baštine davanje prilike da ona živi.
Mirna Vulin i Marko Barišić iz tvrtke Republic napravili su, po narudžbi Grada, idejno rješenje opremanja tematske šetnice. Tegulu s otiskom šape povezali su s freskom iz zaostroškog samostana gdje je prikazan dalmatinski pas kao jedna od šest autohtonih hrvatskih pasmina. Pri osmišljavanju staze i funkcionanih cjelina interpretacijsku podlogu proširili su na cijeli poluotok, pa je Sveti Petar pretvoren u priču o čovjeku i psu. Od česmi za ljude i pse, preko selfie pointa za pse, pa do interpretacijskih tabli o suživotu čovjeka i psa kroz povijest, poluotok u ovom za sada tek idejnom rješenju postaje oaza za ljubimce.
No prije ideja, vratimo se realizaciji. Kako su istaknuli arhitekt Ivo Vojnović i konzervatorica Silva Kukoč, važno je da će se konačno sačuvati iskopine od propadanja. Iskapanja su, podsjetimo, završena još 2021. godine te se sve od tada čeka projekt konzerviranja nalazišta i djelomičnog privođenja svrsi za posjetitelje. Poput brojnih tema od interesa za zajednicu i ovo je bila jedna od onih koje smo povremeno otvarali tražeći odgovore. Ni tadašnji ravnatelj Gradskog muzeja, pok. Marinko Tomasović, ni aktualni ravnatelj Josip Karamatić međutim nisu imali odgovore o planovima oko arheološkog parka, a karte do jučer nije otvarao ni Grad Makarska.
Priča, naravno, nije započela s ovom vlašću. Arhitekt Ivo Vojnović 1992. godine je angažiran na obnovi crkve Sv. Petra stradale u potresu 1962., kada su započela i prva istraživanja. Silva Kukoč istaknula je kako su istraživanja u najvećem opsegu napravljena u periodu od 2010. do 2021. od strane Tomasovića, dok ga je ona kao nadležni konzervator pratila u tome. Njegova uloga i strast su, kako se iz rečenoga da zaključiti, bili presudni i da nije bilo njega, jedna od lokacija koja će Makarsku ucrtati na kartu kulturno-povijesnih atrakcija i dalje bi čekala nekog entuzijasta. Bez Tomasevićeva otkrivanja bogate povijesti makarskog poluotoka ne bi izronila ni priča o čovjeku i psu, ili bi se s jednakom lakoćom i bez problema vezala uz neki drugi lokalitet, kao što je Osejava. U svakom slučaju, konzervatorica Kukoč podvukla je značaj arheološkog nalazišta.
– Istraživanja Marinka Tomasovića pokazala su ono što se sumnjalo od početka – da je Sv. Petar imao iznimno važan strateški položaj s kojeg se kontrolirao ulaz u luku, ali i akvatorij sve do splitskih vrata, rekla je. Kako je naglasila, razvoj fortifikacijske arhitekture na ovom lokalitetu može se pratiti od neolitika, kada je na Sv. Petru nastalo naselje opasano masivnim bedemom, preko bedema kojima se antički Mukrum štitio od barbara, pa do Justinijana u 6. stoljeću iz kojeg su razdoblja istočni, zapadni i sjeverni bedem. Riječ je o jedinoj kasnoantičkoj utvrdi iz perioda cara Justinijana s područja srednje Dalmacije koja je sustavno istražena. Fortifikacije se kroz povijest nastavljaju, pa imamo venecijanski bedem iz 16. stoljeća, a od gradnje benediktinskog samostana Sv. Petar postaje krovni prostor sve do 19. stoljeća kada se napušta.
Što dalje s nalazištem?
Arhitekt Ivo Vojnović s kojim je rješenje objedinjavanja priče o poluotoku bogate povijesti tražila i bivša vlast naglasio je kako naprosto treba što prije prići sanaciji i konzervaciji. To je urgentno, a o drugome se, istaknuo je, da raspravljati. Budući nije poanta samo u tome da se nalazište sačuva nego i prezentira, objasnio je viziju nadgradnje kako bi lokalitet zaista postao biser kulturne baštine.
Predložio je tako jednu manju pozornicu bez veće arhitekture, te još dva manja scenska prostora, a na pod bi išao ukrasni šljunak. Ovaj dio išao bi u prvoj fazi projekta.
– Riječ je o šljunku adaptilnom za kolica, po njemu se može suvereno hodati i pokazao se kao odlično rješenje za ovakve prostore koje nimalo ne devastira, objasnio je dodajući kako je u prvoj fazi plan spasiti arheološke ostatke i prezentirati ostatke, dok bi se u drugoj fazi osmislio prostor u jednom kompletnijem arhitektonskom segmentu. To bi uključivalo rasvjetu, scenu, klupe te hortikulturu. Za sada je ova faza na čekanju.
– Nadam se da ćemo i dalje nastaviti raditi s Makarskom po tom pitanju. Dodao bih da je jedan mali dio na istoku ostao neistražen te molim Grad Makarsku da se nastavi s istraživanjima, naglasio je Vojnović.
Nesumnjivo zabavna i maštovita priča otvara nekoliko pitanja. Kao što je riječ i s drugim idejnim rješenjima koje smo do sada imali priliku vidjeti, od Buroline, preko gradske rive pa do tržnice, postavlja se pitanje – financiranja projekta.
– Za jedan dio financije su osigurane (sanacija i konzervacija, bez sanacije zidova oko poluotoka, op.a.), a za drugi dio ćemo osigurati kroz proračun dogodine. Nadam se da ćemo sljedeću sezonu dočekati s kompletnim arheološkim parkom i šetnicom, obećala je dogradonačelnica.
Drugo pitanje je nametnuo sam arhitekt Vojnović. Osim što treba pronaći prostor za skladište i svlačionice, rekao je kako uz temu psa nedostaje spoj onoga što lokalitet povijesno jest. – Nedostaje povijesna dimenzija koja bi dala tumačenje ovoga što će biti na terenu, možda neke digitalne prikaze i makete. No za sada je ipak najvažnije dovesti lokalitet u fazu sprječavanja devastacije, upozorio je Vojnović.
Temu “Čovik i pas” splitski arhitekt specijaliziran za ovakve zahvate u prostoru ocijenio je kao zgodnu, no dodao je kako smatra da bi se mogla širiti te da u eksponatima ne nedostaje motiva.
Što se samog nalazišta i nalaza tiče, u srpnju Gradski muzej priprema izložbu eksponata i publikacije. Tamo će ostati pola godine.
No što poslije s izlošcima i planira li se uopće ikako prezentirati kulturno-povijesna priča o životu na Sv. Petru starom nekoliko tisućljeća? Za sada nema odgovora. Naime, Gradski muzej, kako je pojasnio ravnatelj Josip Karamatić, još uvijek nema prostor gdje bi trajno izložio eksponate, a što se tiče interaktivne prezentacije arheološkog nalazišta, očito je i to za sada u drugom planu.
Cjelovita prezentacija arheološkog nalazišta traži odgovore i na pitanja o Villi Ireni koja je i sama na čekanju od 2021. godine i koja je u ove četiri godine doživjela tek energetsku obnovu. Gradska vlast zauzela je stav da se u Villi Ireni ne bi trebao “udomiti” stalni postav, pa je jasno da tamo nije u planu ni izlaganje eksponata ni neka interaktivna izložba na temu povijesti poluotoka. Dobra okolnost je da se iz jučerašnje prezentacije da zaključiti kako su ideje o tematskoj stazi i kulturno-povijesnoj valorizaciji Sv. Petra još uvijek otvorene za “peglanje”.
Ivona Ćirak
