Prihvativši se ovog komentiranja, samom sebi sam zadao par zadataka odnosno ciljeva koje nikako ne bih želio prekršiti. Prvi je da ne komentiram ili ocjenjujem osobe već njihova djela. To je, mislim, posebno važno u politici gdje su riječi često najjači adut, ali i postignuće. Drugo je da ni u kom slučaju ne smijem napisati nešto što nije istina, što nisam provjerio ili se sam osvjedočio. Treći cilj je najteži, a to je biti objektivan. Objektivnost je teško postići jer svatko stvara svoj doživljaj objektivnosti kroz odgoj, odrastanje i razvoj, pa je to neki set vrijednosti i stavova koji su jedinstveni za svakoga. Postići konsenzus ili zajednički nazivnik onoga što je prihvaćeno, moralno i ispravno; e to bih mogao nazvati objektivnošću.
Trenutačna gradska vlast – a oni su tema ove kolumne – napravila je dosta dobrih stvari za grad. Obnova starih ulica u gradskoj jezgri je najbolje što su napravili – to sada izgleda uklopljeno u izvorni ambijent, a izvrsno je obnovljeno. Izlaz na magistralu kod Elektrodalmacije je među dobrim djelima, kao i pošumljavanje s 400 stabala.
Peškera je posebna tema i tu uistinu moram reći da je za uklanjanje Novakovog shopping centra trebala posebna, pogotovo politička hrabrost i na tome im svaka čast. Kako je to izgledalo, posebno poslije pandemije bilo je na sramotu grada – sigurno 30 % prostora je bilo napušteno, pa time i zapušteno, te je to korak koji nije bio popularan. Slažem li se sa svime što je poslije bilo s Peškerom, u ovom osvrtu nije bitno.
Dva glavna aduta odnosno postignuća koja gradska vlast komunicira prema svima, a najviše prema nacionalnim medijima su ‘zaustavili smo višestambenu izgradnju’ i ‘napravili smo zaokret u turizmu’. Ponekad se čini da je upravo nacionalna vidljivost glavni cilj, dakle ne sami rezultat već dojam koji te akcije imaju prema javnosti.
U ovoj kolumni bih se želio osvrnuti na izgradnju. Moram najprije reći da je ta inicijativa gradske vlasti za svaku pohvalu te uz Peškeru govori da je spremna na nepopularne mjere koje neće svima odgovarati. Ali već u sljedećem koraku vidimo problem. Gradonačelnik tada kaže da je, prema dotadašnjim zahtjevima koji se moraju ispoštovati, jer nema retrogradnog ukidanja dozvola, moguće legalno sagraditi još 10.000 stambenih jedinica.
Kako sam sumnjičav po prirodi, pođem na Državni zavod za statistiku i pronađem podatak da Makarska u ovom momentu ima ukupno 10.794 stambenih jedinice s Velikim Brdom. Znači li to da se legalno može sagraditi još jedna Makarska? Gdje? Ili još teže pitanje – zašto?
U ime objektivnosti i istine ponovno moram reći da je za ovakvu situaciju trenutačna gradska vlast najmanje kriva. Teret treba rasporediti kroz proteklih 30 godina, s najvećom krivnjom zadnjih par gradonačelnika iz HDZ-a koji su napravili nepopravljivu štetu za grad. Najtraženiji artikal te vlasti je bio žuti flomaster kojim su cijeli grad pretvorili u tvornicu novca za građevinske investitore.
Želim se pritom osvrnuti na jednu čestu primjedbu ‘sami ste krivi, tko je prodao tu zemlju na kojoj su izgrađene višestambene zgrade’ . Gradska vlast (koja god, nije važna stranka) tu je da omogući dugoročni razvoj, da bude brana kapitalu koji želi zaraditi novac na račun budućnosti naše djece, da spriječi nasipanje jedinstvenih sika koje tvore gradske plaže a ne da im u tome pomaže.
Ovdje bih htio dodati jedno moje razmišljanje – kad nešto ne razumijem (kao što je uništavanje prostora, plaža, turističke budućnosti…), odnosno kad ne vidim u tome smisao ili razlog, ne znači da taj razlog ne postoji, već je u nečemu što nije dio mog racionalnog svijeta. Tada bi trebalo primijeniti jednu latinsku izreku – CUI BONO – tko od toga ima korist! Eto da vam ja sve ne serviram, promislite i vi, znate li CUI BONO?
Došli smo i do onoga što zamjeram gradskoj vlasti. To je da – kad već nisu uspjeli u nakani da uistinu zaustave izgradnju (jer objektivno nisu ni mogli) – onda su uključili PR na najjače te su svi mediji u Hrvatskoj slavili Makarsku kako je zaustavila stambenu izgradnju. Taj potez se slavio kao pravi put tj. kao brana daljnjoj betonizaciji. I eto, Makarska ima snage i znanja učiniti taj korak, te ima vlast koja ima viziju. Uistinu je rijetko naći nekoga tko je pogledao što stoji iza velikih riječi, da li je to izvodljivo i koliko je to stvarno, a koliko puki politički PR. Zar Grad nema službe koje su trebale upozoriti da je to, pogotovo na način kako je komunicirano, neizvedivo?
Sam gradonačelnik kaže u jednom momentu prije dvije godine da je ‘studija pokazala da ima 1.000 stanova koji nisu potrošili ni kap vode’. Zamjenica na podcastu Kreše Macana prije nekoliko mjeseci kaže da ‘u Makarskoj ima 1.700 stanova koji nisu potrošili ni kap vode – sama ova činjenica traži duži osvrt no neću o tome sada. Zar je za pohvaliti se da je, usprkos zabrani višestambene izgradnje, u dvije godine nastalo 700 novih stanova koji ne troše vodu – nije to ukupan broj novoizgrađenih već samo ‘fantomskih’ koji čuvaju nečije pare od inflacije ili USKOKA. Samo u ovom momentu se u Makarskoj gradi 14 višestambenih zgrada, najvećim dijelom na Zelenki. Tri godine poslije zaustavljanja višestambene izgradnje!!! Koliko garaža ili parkinga se gradi ili planira?
Moj zaključak je da će se prije potrošiti sav građevni prostor ili kolabirati prodaja stanova, pa će to zaustaviti izgradnju jer neće biti kupaca, nego što će mjere gradske vlasti polučiti uspjeh da se grade samo obiteljske kuće. Plemenita ideja, ali u startu je trebalo biti jasno da je neizvedivo. No kao pravi političari odlučili su se na svoju verziju Potemkinovog sela. I da slavno završim sa Hegelom – ‘ako činjenice ne podupiru moju ideju, to gore po činjenice’.
Piše Tonči Andrijašević