Veliko vijeće Sindikata hrvatskih učitelja i Središnji odbor NSZSSH danas (utorak) su jednoglasno odlučili o akcijama koje će u borbi za svoja prava nastaviti provoditi – najprije o frontalnom nastavku štrajka sve do ispunjenja zahtjeva, a zatim i organizaciji različitih prosvjednih akcija ovog tjedna, čija bi kulminacija trebala biti na velikom prosvjedu 25. studenog u Zagrebu.
Štrajk, koji započeo 10. listopada, do sada se odvijao po takozvanom cirkularnom modelu, no kako su pomaci u dogovoru sa Vladom i resornim ministarstvom nezadovoljavajući za organizatore, od danas se ide u opći štrajk, dakle nastave u osnovnim i srednjim školama neće biti do daljnjeg. To predstavlja do sada najsnažniji pritisak na Vladu, koja s druge strane sindikalne akcije pokušava suzbiti Odlukom o neplaćanju dana provedenih u štrajku, što je potvrdio i premijer Andrej Plenković, a iz sindikata poručuju kako imaju mehanizme kojima će se boriti protiv eventualne zabrane štrajka. Situacija koja traje već više od mjesec dana počela je zabrinjavati kako nastavnike, tako i roditelje, s obzirom da okvir za nadoknadu gradiva postaje pretijesan, a daljnji razvoj događaja neizvjestan.
Stiče se dojam kako javnost sve manje podržava ovakvu situaciju, nenaviknuta na ozbiljniji i dugotrajniji oblik borbe za prava određenih skupina, a čemu su kumovali i sami organizatori štrajka nedovoljnom transparentošću u iznošenju svojih problema i predloženih rješenja. No i Vlada je pucala sebi u nogu izjavljujući rezolutno u jednom trenutku kako novaca u proračunu nema, da bi ih u drugom trenutku ipak bilo, što nas vodi do same srži problema: Država, koja novac u proračunu već godinama stvara ‘nekim čudom’ umjesto da on, kao u scenariju zdrave ekonomije, dolazi uglavnom iz realnog sektora. Ovdje se otvara prostor da i druge skupine, primjerice medicinsko osoblje ili policajci, također traže povećanje naknada za svoj rad. Zašto ne i prilično devastirani i raznim parafiskalnim nametima opterećen realni sektor?
Svjedoci smo ne samo realnih demografskih problema gdje jedan radnik uzdržava jednog umirovljenika u mirovinskom sustavu nalik Ponzijevoj shemi, nego i evidentno nepravednoj raspodjeli proračunskih sredstava, stoga je opravdano zapitati se svjedočimo li početku kraja takve prakse.
Duje Antonini / Foto: O.Franić