Tekuće društvene i političke teme u Hrvatskoj se, a napose na obali, analiziraju gdje drugdje nego na – kavama. Politiku ćemo nastojati maksimalno držati van naše butige, iako, s obzirom da je dio svakodnevnog života, sasvim sigurno će ju biti teško zaobići. Naša “butiga” zapravo je naša nova rubrika nazvana “espresso” koju ćemo objavljivati tjedno, birajući teme koje su u nacionalnim medijima obilježile protekle dane.
Teme su, dakle, nacionalne, no sugovornici su, razumljivo, lokalni. Hoće li kava biti malo duža ili kraća ovisi o temi, no i sugovorniku među kojima je prvi Tonči Andrijašević, direktor hotela Quercus u Drveniku i dugogodišnji hotelijer. Prva tema je istup predsjednika Zorana Milanovića koji je pred novinarima ušao u privatno područje seksualne orijentacije ministra Damira Habijana, što je u javnosti otvorilo brojna pitanja.
Kako komentirate izjavu predsjednika Zorana Milanovića o ministru Damiru Habijanu o kojoj se pisalo proteklih dana. Je li iznošenje privatne informacije o ministru bilo samo nepromišljeno ili nešto više?
Govoreći o predsjedniku teško je kazati kako njegove izjave uopće imaju konzistentnu priču koju možemo slijediti. Ja sam ga već izgubio na slučaju obitelji Zec, kad je rekao da što hoće obitelj Zec, dobili su pare…Uglavnom, Milanovićeva izjava samo pokazuje kolika nam je politička kultura u Hrvatskoj. Ne da nema svetinje, nego nema stvari koja se neće izvaditi ako to protivniku neće naštetiti, odnosno drugome koristiti.
Tako da je to samo još jedna od gnjusoba na dnu političkog blata na koje su se spustili i SDP, i HDZ, i Milanović, i Plenković.
Odvjetnica Vesna Alaburić komentirala je slučaj s riječima kako se radi o gruboj povredi privatnosti. Mislite li da ovakvi ispadi mogu naštetiti i poslovno, uzmemo li hipotetski da se radi o nekome drugom, posebno u kontekstu dominantnog svjetonazora. Nedavno smo, naime, imali i “slučaj” oko papinog blagoslova gay parova gdje su se opet našli brojni kritičari papine odluke.
Najprije, sasvim sigurno se radi o gruboj povredi privatnosti. U nekom zapadnom svijetu je to još gora katastrofa, gdje postoji jasno poimanje prava na privatnost, radilo se o financijskom stanju, vjeroispovijesti, nacionalnosti, a posebno seksualnom opredjeljenju. To nitko niti pita niti propitkuje. To postaje dio javnog diskursa samo ako čovjek iz nekog razloga to odluči podijeliti.
Međutim, u kontekstu rigidne i okoštale Crkve stvari su posve drugačije, pa se tako i papina odluka doživljava kao katastrofa, kao što njegova odluka o zamjeni optočenih križeva drvenima nije naišla na odobravanje. Pitate se zar stvarno gayevi ne mogu biti kršćani i kome to uopće može biti sporno. Tako da sigurno, ovakvi ispadi kod nas mogu naštetiti, kao što može naštetiti izjava da je netko Srbin, Rom, Nepalac, ili bilo etiketa iz domene navodne društvene nepoželjnosti. Kod nas se, očito, uvoze tuđe političke ideje da se napadaju slabiji jer to rade veliki junaci. Pogledajte samo SAD, Njemačku, Poljsku…
Jeste li u lokalnoj sredini doživjeli da se na takav način zadire u privatnost i pokušava dokazati teza o nečijem radu?
Ne znam baš, mislim da to uglavnom ostaje na razini tračeva. Je li netko izašao iz ormara i ostale privatne stvari u lokalnoj sredini dio su pozadinske buke na kavama i u stvarnosti je po meni to potpuno irelevantno. U maloj sredini upoznaš čovjeka i kad shvatiš da je normalan, nije ti bitno dalje, to tako funkcionira, tako da vjerujem da nema nekog utjecaja.
Ivona Ćirak /foto M.D.
