Nedjelja, 16 lipnja, 2024
NaslovnicaMAKARSKADANI MATICE HRVATSKE Marino Srzić s "Ricete pričaju štorije" zavirio u prošlost...

DANI MATICE HRVATSKE Marino Srzić s “Ricete pričaju štorije” zavirio u prošlost i zaintrigirao publiku

U srijedu je, u sklopu Dana Matice hrvatske, održana književna večer Marina Srzića koji je publici ponudio zanimljiv i Srziću svojstven pogled na povijest grada od Austrougarske do osamostaljenja Hrvatske, i sve to uz pomoć – riceta. U tom je stilu i nazvala večer – Ricete pričaju štorije, no bez makarskog knjižničara, koji je prikupio priče i crtice, te u njih udahnuo život, teško da bi nam ijedan recept iz kuharice išta otkrio.

Naime, Srzić je uz pomoć naslijeđene kuharice stare 120 godina, kupljene davno u knjižari makarskog knjižničara Matka Ribarovića, uspio oživjeti atmosferu minulih vremena i dokazati da sjećanja i uspomene mogu više ispripovijedati o nekom dobu negoli povijesni artefakti.

– Kuharica je u ono vrijeme plaćena 13 kruna, što je ekvivalent dva kilograma pečenog i dva litra buteljiranog vina. Išla je iz ruke u ruku – najprije je bila vlasništvo Kargotić Ivanišević, potom Vranković Ivanišević, i naposljetku Vranković. Sve su ti bili ljudi iz viših socijalnih slojeva. Iz kuharice se može štošta iščitati o tim vremenima, a ja sam odabrao tri recepta uz koje sam vezao priče, kazao nam je Srzić.

Prva je priča vezana uz pivo, a vezana je uz rigidna komunistička vremena kad su se organizirali tzv. informativni časovi s ciljem “preodgoja”. Čovjek koji je došao preodgojiti polaznike “časa” uvidio je da od toga neće biti ništa, pa je rekao da neće čitati Marxa nego će lijepo zaigrati na karte, zatraživši pritom pivu. Kako 1946. godine piva nije bilo, Srzićeva kuma Sonja našla je hmelj u ljekarni te spravila pivo po receptu gospođe Werner.

Isti je recept dostupan u kuharici.

Druga priča koju je Srzić podijelio uz recept bila je štorija o škartocetu, punjenim junećim šniclima. Domobranski je časnik, po toj priči, Makarku spasio od zatvora, a u znak zahvalnosti spremljeno mu je rečeno jelo. Problem je samo bio u tome što je jelo sadržavalo špek, a spasitelj je bio musliman.

Treća je priča o Jelačić ban torti koja je dovitljivošću protagonista na kratko pretvorena u “maršal tortu”. Naime, u poslijeratna vremena, 1947. godine, oformljene su komisije za provjeru umjetničkog inventara. Umjetnine su uzimane na provjeru, ali katkad ih niti ne bi vratili vlasnicima. Tako su jednom upali u kuću jedne od vlasnica čuvene kuharice, i uzeli su svijećnjak. Sluškinja je članove komisije ponudila tortom Josipa Jelačića, i kad su upitani kojeg Josipa, vlasnica je odvratila: Broza. Sluškinja je hitro tortu premazala pekmezom od šljiva i nacrtala petokraku te tortu nazvala “maršalka”.

Iz kuharice se, inače, mogu naći i brojni savjeti, pa je tako za njoke najbolji krumpir iz Basta, dok je za ostalo dobar i onaj iz Zagvozda. Najboljim prošekom je smatran onaj s grožđem s Volicije.

Zanimljivo je da je Srzić izložio i četiri tipa makarskih izjelica što se povezuje s razdobljima neimaštine i gladi. Zbog spomenutih neprilika Makarani su se morali domišljati što spremiti pa su se pritom razvila brojna kulinarska umijeća.

Među četiri tipa makarskih izjelica spominju se manjamukti (oni koji jedu kad je mukte), manjamerdi (oni koji će sve pojesti, koliko god loše bilo), bokunaši (oni koji će pojesti puno, ali je neophodno da bude kvalitetno i tradicionalni spremljeno) te gulozani (oni koj radije neće ništa pojesti nego bilo što i skloni su eksperimentiranju).

S obzirom na niz zanimljivosti koje nam je otkrio Srzić, zanimalo nas je sprema li se i knjiga na tu temu. Odvratio je da je koncept nije nov, no da on ima svoj način na koji bi temu obradio. – Radim na knjizi i nadam se da će jednom ugledati svjetlo dana, odvratio je Srzić.

Inače, u sklopu Dana Matice hrvatske održane su ukupno tri večeri; uz Srzićevu finalnu bilo je predavanje Ante Škrabića “Teorije o etnogenezi Hrvata” te glazbeno poetska večer Voje Maleševića “Akord: rive, zvona i krila”.

Ivona Ćirak /foto Fb

- Oglas -