Petak, 19 travnja, 2024
NaslovnicaMOZAIKKultura"Čista srida" nadmašila sva očekivanja, Zlatousti nam majstorski ponudili i šaku suza...

“Čista srida” nadmašila sva očekivanja, Zlatousti nam majstorski ponudili i šaku suza i vriću smija

Dva dana za redom puna kino dvorana Apfel Arene i sjajne reakcije publike, uz realnu pretpostavku da bi i treću večer interes bio velik, nisu nešto što ne očekujemo od makarskih Zlatoustih, miljenika lokalne publike navikle na “vriću smija” tipičnu za makarske entuzijaste. Sve je to gledateljstvo dobilo i s predstavom “Čista srida”, premijerno na domaćem terenu izvedenoj u utorak. Međutim, sjajno adaptiran talijanski film “Potpuni stranci” ponudio je publici puno više. Uz “vriću smija” dobili su i “šaku suza”, a emocije poistovjećivanja glumci mogu ponuditi samo ako su dramu uvjerljivo odglumili.

Da nas Zlatousti mogu nasmijati, to već znamo, ali da nas mogu tako duboko uvući u živote glavnih protagonista, protresti publiku, potaknuti ju na razmišljanje, ogoliti naoko savršene živote koje žive/živimo, u tome su glumci amateri pokazali da su prerasli prvotno zamišljenu misiju male kazališne družine koja tek ubija vrijeme u monotoniji malog mista.

Teško je reći tko je posebno briljirao u ulogama koje je Davor Šegota, redatelj i autor adaptiranog teksta, vrlo lukavo i zaigrano rasporedio, ignorirajući pritom karaktere svojih glumaca i njihovog stila na koji smo navikli. Svih sedam glumaca iznimno je zrelo iznijelo svoje uloge, vješto balansirajući koktelom emocija od smijeha do drame, a Šegoti se mora priznati jednako zrela i promišljena adaptacija i režija.

Šegota se nije libio težine koju neminovno nosi priča o potpunim strancima, prijateljima i supružnicima koji samo misle da jedni o drugima sve znaju. Mogao ih je sve sakriti pod siguran zaklon čiste, benigne komedije. No iako bi se na prvu reklo da je količina smijeha dokaz da je napravljen kompromis, slojevi predstave koji nas vode u samu jezgru koja nije niti laka niti smiješna potvrđuju da se nipošto nisu oslonili na bijeg u sigurno.

Svemu tomu pridonijela je pametno osmišljena scenografija, bogati i ulogama odlično prilagođeni kostimi, dobar izbor glazbe i scene koje su fluidno tekle i vodile nas kroz priču.

Zlatoustima se mora priznati da su napravili veliki iskorak. No pritom su sami sebe “uvalili” u neka nova očekivanja od publike kojoj su u ove dvije večeri pokazali da Šegota, glumci – amateri i ostatak tima mogu dati više od puke zabave i donekle ziheraškog ironiziranja svakodnevice na dnevno-političkoj razini zaronivši u dublje slojeve života i svega što on nosi.

Tu već ulazimo u sferu umjetnosti, pa eto i zašto Zlatoustima neće biti lako kod krojenja sljedeće predstave.

Ivona Ćirak /foto Tonči Andrijašević

 

- Oglas -