Oni koji pažljivije čitaju naše turističke analize, mogli su primijetiti da se češće referiramo na 2019.godinu nego 2020., prvu godinu pandemije u kojoj je sve bilo novo, nepoznato i neizvjesno. S obzirom na još uvijek povoljnu epidemiološku situaciju za razliku od susjeda na Mediteranu, s obzirom da nekakvo znanje i alate nakon godinu i pol pandemije ipak imamo, i s obzirom da se prvi mačići ionako u vodu bacaju, bilo je za očekivati da će ova godina biti ipak nešto bolja od 2020. Većina se ipak ustručavala prognozirati osobito optimistične rezultate koji bi mogli navoditi na zaključak kako se nadamo približavanju rezultata 2019.godine.
Iako se mnogi posljednjih dana hvale dobrim turističkim brojkama, konti se zbrajaju na kraju, a kad se podvuče crta s koncem srpnja, za prvih sedam mjeseci, vide značajniji podbačaji, i to poglavito u hotelskom sektoru. Nije ni čudno, jer su hoteli otvorili dosta kasno u odnosu na normalne godine, a i kad su otvorili, radili su s vrlo malim kapacitetom. Nota bene, Valamar je Rivijeru otvorio tek u trećem tjednu lipnja, a Dalmacija je bila zaključana do početka srpnja. Stoga nije čudno da se trenutno držimo na 63 posto noćenja u odnosu na 2019.godinu, odnosno 65,6 posto u odnosu na 2017.godinu.
Naime, prema podacima eVisitora koje nam je pripremio Matko Buljan, stručni suradnik TZ-a, u prvih sedam mjeseci ove godine ostvareno je 522.238 noćenja. Godinu ranije ta je brojka iznosila 383.650, a dvije godine ranije čak 823.604! U 2017.godini prvih sedam mjeseci donijelo je 795.692 noćenja.
Očekivano, najveće minuse bilježe hotelijeri. Ako posezona potpuno zakaže, čak i uz dobar kolovoz bit će im teško značajnije podići prosjek, dapače, u tom bi slučaju moglo ostati na polovici ili 60 posto ostvarenog prometa, dok bi samo posezona mogla izvući stvari na bolje.
Za razliku od hotela koji obično otvaraju već u travnju ili svibnju, privatni smještaj j manje pogođen, a tome u prilog idu i brojke. U prvih sedam mjeseci ostvareno je 75,6 posto prometa u odnosu na 2017.godinu, dok su kampovi ostvarili 75 posto. Nekomercijalni smještaj nije patio.
Osim što su se brojke prilično mijenjale, došlo je i do malog obrata u strukturi gostiju. Prije četiri godine u prvih sedam mjeseci najbrojniji su bili Poljaci, što nije iznenađenje, kao što nije iznenađenje BiH druga na skali, odnosno Njemačka treća. Tako je uostalom i ove godine, za isti period. Međutim, prije četiri godine Šveđani su bili četvrti na ljestvici što se tiče turističkog prometa u periodu od 1.siječnja do 31.srpnja, dok se sada nametnulo domaće tržište. Česi su bili peti tada, a peti su i u ovogodišnjem poretku.
Ima li šanse da se još “drskije” približimo rezultatima normalnih godina? Ako pogledamo stanje u okruženju i trenutačni super-povoljni položaj Hrvatske, imamo. No kako je jedina poznata stvar u ovoj pandemiji stalna promjena situacije, čiji je najegzaktniji pokazatelj karta ECDC-a, jasno je da je radovanje super rezultatima na vrlo dugom štapu.
