Završio je još jedan Makarska jazz festival koji je ponudio retrospektivu minulog desetljeća, a desetljeće koje promovira, čuva i štiti umjetnost, donoseći ju gotovo doslovno pred kućna vrata, neupitno je vrijedan jubilej.
Jedanaesto izdanje festivala donijelo je jednu drugačiju, ujedno svečanu i blisku, poznatu notu, izabravši domaće glazbenike i usmjerivši se u finalnom koncertu na predstavljanje triju generacija.
Imamo li tri generacije na sceni, imamo li tri generacije u glazbi, i imamo li publiku koja će srcem odgovoriti na bogatstvo koje donosi glazba, onda je misija odrađena, a da je tako, kazat će i poznati hrvatski dirigent i skladatelj Alan Bjelinski koji je ove godine ravnao orkestrom na dva najposjećenija događanja.
Kako veli, u glazbi je već dulje vrijeme, prošao je razne gradove, svirao je po bolnicama, hospicijima, za razne udruge i za djecu, a posljednjih godina uočava da je turizam postao broj jedan u našoj zemlji. Koliko god nam to u nekim segmentima smetalo, za umjetnost ipak može biti jako dobro.
– Svi se jako trude oko toga, puno toga lijepoga se pokreće i kroz to umjetnost dobiva svoje mjesto. Smatram da od samog djetinjstva treba gajiti odnos prema umjetnosti i prema glazbi, to je nešto što ostaje, na čemu kasnije kroz život stvaramo osobnu i duhovnu nadgradnju i kroz što se obogaćujemo. Ako negdje imate puno dobrih, pozitivnih informacija, a Makarska jazz festival je jako pozitivan i nudi dobre informacije i lijepe stvari, onda je svrha ispunjena. Na jednom mjestu imamo djecu koja se bave glazbom, roditelje koji ih podržavaju, a što je beskrajno važno, imamo Antu Gelu kao prijatelja umjetnosti, ostale divne organizatore i očito podršku da se festival nastavi.
A Makarska je prepoznala ovaj festival kao nešto od velike vrijednosti, za što se treba potruditi da se donese, da se osjeti i doživi i u svemu tome treba istaknuti važnost timskog rada koji je jedna divna komponenta svega toga. Rezultat je jedna velika radost koju donosi umjetnost i koju promiču festivali poput ovoga. Zato je važno prepoznati da se to gura i sreća da se to i događa, komentirao je Bjelinski dodajući kako je lijepo, ali za umjetnost i presudno biti dio tog kotača, kako u generacijskom smislu, tako i kontaktu glazbenika s publikom.
– Umjetnost najviše voli pljesak, umjetniku je važno da nadahnuće bude nagrađeno. Do toga treba doći, ali nekad i umjetnici mogu sami donijeti umjetnost gdje god to bilo. Važno je da se umjetnost ne centralizira i da glazba dođe do raznih kutaka, kazat će Bjelinski koji ima sve pohvale za Makarsku, za ekipu s kojom se tijekom priprema i samog festivala zbližio (Klaudija, Igor, Stipan, Božo), za Glazbenu školu i za sam prostor Gradske glazbe.
Veli kako je prostor izvrstan i velik za komorni sastav te kako je sjajno da Makarska ima kvartet koji je osnova svih glazbenih literatura.
Na pitanje što mu se čini od makarskog potencijala i čini li mu se da u Makarskoj postoji ta nekakva glazbena tradicija, odvratio je kako svaka generacija ima i dobrih profesora i dobrih učenika. Kad uza sve to ide podrška roditelja i gradske uprave, i kada se gdjekad dogodi i nagrada za taj trud, onda se, kako veli poznati dirigent, taj kotač umjetnosti pokreće i donosi radost.
Koliko god ta kategorija bila teško mjerljiva, veće valute od toga ne može biti, a da je tako, misli i Klaudija Vuković, predstavnica ženske snage u organizacijskom timu. Dirnuta posljednjim izdanjem festivala i odgovorom publike, no i dojmovima samih glazbenika, kaže kako su svi oduševljeni i kako osjeća da je Makarska jazz festival postao must visit događanje. Ne samo zato jer je definitivno postao brend, nego upravo zato jer donosi radost koju je posebno naglasio Bjelinski.
– Sve je nekako “plovilo” lijepo i prirodno, posebno jutarnji koncert. Ljudi su to baš prihvatili kao nešto svoje, s ponosom, vesele se doći, a taj jutarnji koncert je postao nešto što se ne propušta. Ono što me ugodno iznenadilo je da su nas neki mladi glazbenici zvali jer su željeli nastupiti, pa nam se tako obratio i Karlo Klarić iz Zadra koji je na kraju dobio priliku nastupiti na koncertu tri generacije. Pomislila sam da ovo postaje skoro kao Vela Luka, mjesto koje nudi puno dobre glazbe, druženja i prilika, puna dojmova komentirala nam je Klaudija dodajući kako će vrlo skoro sjesti i početi kovati planove za narednu godinu.
Treba li isticati da makarska publika jedva čeka vidjeti program, a ne sumnjamo da će i dalje biti onih koji će svoje godišnje odmore planirati baš po ovoj manifestaciji.
Ivona Ćirak/foto O.Franić
