Nakon što smo se jučer, u našem serijalu o novom Zakonu o pomorskom dobru, bavili “funkcionalnim cjelinama”, današnja su tema tzv.posebne namjene, podjednako suspektna i prijeteća jezična tvorevina iza koje se po svoj prilici skriva štošta.
Prof.dr.sc.Lidija Runko Luttenberger kaže kako je baš taj članak posebno enigmatičan, nesuvisao i nepismeno sročen.
– Nije jasno koje su to posebne grupe korisnika, odnosno ostale specifične potrebe. Nadalje navodi da se plaže za posebnu namjenu gospodarski koriste na temelju koncesije. Dakle, bez koncesije se ne mogu niti koristiti? Autor teksta mora objasniti što se zapravo krije iza ovakvih neobičnih formulacija i da li je javnost isključena iz pristupa ovakvim prostorima, u kojem slučaju je odredba neustavna. Ukoliko je predlagač u stavku 1. mislio na plaže u blizini lječilišta i sl., onda na terenu već sada vlada nedosljednost. Naime, Dječja bolnica Kontrida u Rijeci koja je tijekom cijele povijesti tog lokaliteta bila u funkciji lječilišta, ima u svom krugu prirodnu plažu. Zbog namjeravane prodaje te vrijedne obalne parcele na kojoj se nalazi državne bolnica, izgrađen je javnim sredstvima zamjenski objekt koji je udaljen od obale, a koji djeci pacijentima neće omogućavati slobodan pristup plaži kojega su do sada imala. Tim više se postavlja pitanje za koju kategoriju će biti namijenjene morske plaže posebne namjene, ako to nisu mali pacijenti, ističe.
Arhitektica Dinka Pavelić drži da je posebna namjena opasna izmišljotina.
– U prostorno planskoj terminologiji uvijek je bila vojna. Posebna namjena u smislu prijedloga ovog Zakona je izmisljotina pod koju se može provući zaista bilo što. Možda čak i tzv.palijativna skrb koja se spominje pak u prijedlogu izmjena s ovim Zakonom povezanoga Zakona o prostornom uređenju. Paradoks tog prijedloga je da bi se ta tzv.palijativna skrb mogla planirati bilo gdje, čak i na samom pomorskom dobru ako se, eto, nekome bude htjelo, i da ne potpada pod ograničenja koja vrijede za ostale namjene (npr. stambenu,
turističku…). Ne mogu se oteti dojmu da se prečicom pokušava omogućiti realizacija one davne priče o hrvatskom Jadranu kao velikom staračkom domu zapadne Europe. Ako nam je to sve što nam je ostalo od tzv.jadranske orjentacije naše zemlje, onda bolje da nas nema niti ova 3.5 milijuna. Kombinacija “resort” u žici pa “palijativna skrb” u žici duž obale je najkraći put da postanemo kao jedna u nizu od siromašnih država karipskog arhipelaga, gdje ne ostaje niti jedan cent od dolara potrošenog u tim zemljama, sa stanovništvom (domaćim i uvezenim) upregnutim u servisiranje tih namjena za male nadnice, upozorava Pavelić.
Ivona Ćirak /foto M.D.
