Jučer su, na Trgu 156. brigade u Makarskoj, volonterke iz Lige za borbu protiv raka Makarske rivijere vršile učlanjivanje i prikupljanje donacija zauzvrat darujući sugrađane majicama i platnenim torbama. Svi oni koji se do sada nisu imali priliku upoznati s radom novoosnovane udruge imali su tu mogućnost jučer, kada se obilježavao Dan borbe protiv raka jajnika, inače najsmrtonosnijeg oblika karcinoma. Članice udruge educirali su sugrađanke o važnosti prevencije te simptomima, a mi smo iskoristili priliku da, uz predsjednicu Lige Gordane Miloš s kojom smo već razgovarali, predstavimo i predsjednice ogranaka na Makarskoj rivijeri. Sve ih povezuje osobno ili obiteljsko iskustvo bolesti te želja da pruže ruku onima kojima treba pomoć.
Mirjana Roščić čelnica je ogranka u Baškoj Vodi i kazat će kako je jedna od glavnih misija udruge raditi na edukaciji i prevenciji te pomoći svima onima koji nemaju mogućnost da si plate privatnu dijagnostiku koja je katkad nužna zbog velikih lista čekanja.
Pitali smo ju koliko je u tome svemu važna i psihološka podrška.
– Mislim da je jako bitna jer je ova bolest bila dosta stigmatizirana i uvijek se govorilo o najgorim ishodima. U današnje vrijeme je liječenje karcinoma napredovalo svjetlosnim godinama, s biološkim lijekovima, novim pametnim lijekovima i citostaticima te je doista vidljivo iz dana u dan kako se ljudi čak i u uznapredovalim fazama bolesti uspješno izliječe. Događa se da se ljudi u trećem ili četvrtom stadiju izliječe, a katkad bitku izgube oni koji su u prvoj fazi bolesti jer su se pustili.
Osobno u svojoj obitelji imam primjer supruga koji je bio u zadnjoj fazi, s velikim metastazama, i koji je uz liječnike, terapije i jaku glavu pobijedio bolest. Naravno da je tu podrška obitelji jako bitna.
Danas se brzo živi i važno je da se ljudi educiraju o simptomima i da što prije krenu s liječenjem. Liga je tu ako si ne mogu priuštiti privatnu dijagnostiku, jer danas su, posebno nakon korone, velike liste čekanja i veliki broj oboljelih, ističe Roščić.
Ecija Kuljiš, predsjednica makarskog ogranka, kaže kako im se masovno javljaju žene, no i muškarci, najčešće oni kojima su žene oboljele od karcinoma. Kazat će kako nema obitelji u kojoj bar jedan član nije obolio.
– Nadam se da će se članstvo pojačati. Ljude zanima što radimo i kako im možemo pomoći. Mi se jesmo dosta otvorili prema vani, ali ljudima ipak treba da dođu. Sad smo, primjerice, imali uspješnu akciju prikupljanja sredstava za liječenje naše sugrađanke. Skupili smo za cjelogodišnje liječenje, veli predsjednica makarskog ogranka.
Branka Veža, predsjednica ogranka Gradac, slaže se kako je u skoro svakoj obitelji bar jedna oboljela osoba. – Pozivam sve mlade žene da se educiraju i da znaju kako je kod nas dostupna i psihološka i svaka druga pomoć, ističe Veža.
Što se tiče samog karcinoma jajnika, zbog čega su se primarno okupile na rivi, predsjednica Lige Gordana Miloš kaže kako je tu važna preventiva te kako u tome žele pomoći. Naime, namjeravaju dovesti još jednog ginekologa, moguće dr. Indiru Kosović, da u makarskom domu zdravlja obavlja preglede putem ugovora o djelu koji bi financirala udruga.
Namjera im je dovoditi i druge liječnike specijaliste po istom modusu.
U ranijem razgovoru s prvom ženom udruge već smo prenijeli ideje oko uvođenja zamjene njegovatelja skrbnika, plaćanja prijevoza do mjesta liječenja, smještaja itd.
Svjesni koliko je angažirana ova udruga javljaju joj se i ljudi iz Splita, Imotskog, Vrgorca…
– Razmišljam i o dovođenju psihologa. Voljeli bismo imati onkološkog psihologa, a za to treba educirati nekoga. Potrebe za tim itekako ima, veli Gordana Miloš dodajući kako su im dobrodošli i fitness terapeuti, fizioterapeuti…
Potpredsjednica Lige Zrinka Agić slaže se kako je psihološka podrška jako bitna. Ona sama, koja se izborila s karcinomom dojke, našla ju je u obitelji i vjeri.
– Podrška obitelji je sve, a pozitivna glava apsolutno. Svako jutro kada bih ustala rekla bih “Bože, hvala ti za ovaj dan” i “Bože, s tobom ću kroz dan”, meni je vjera zbilja puno pomogla i bez toga ne bih mogla funkcionirati. Što se tiče podrške obitelji, muž me doslovno nosio u nekim trenucima, a nosi me kroz život i ovako i onako, i psihički i fizički. Bila je tu važna i podrška djece i prijatelja, iako ima onih koji su otišli u tim trenucima, nisu to mogli nositi. Ali oni pravi uvijek ostanu i to je jedino važno, veli Zrinka.
Ivona Ćirak /foto O.Franić
