Gradonačelnik Zoran Paunović na svojem Fb profilu jednom tjedno optimistično izvještava o radovima na Peškeri uvjeravajući javnost kako se sve odvija po planu. Međutim, situacija na samom gradilištu govori posve drugačije. Gradilište je često potpuno pusto, a odsutnost radnika očito nema veze samo s vremenskim prilikama. Kad je riječ o javnim radovima, ovakav odnos prema projektima nije izoliran; podsjetit ćemo da je zbog spore dinamike i tek dijelom opravdanih razloga vrtić Maslina kasnio godinu dana. Može li si glavna gradska plaža, srce Makarske tijekom ljetne sezone, dozvoliti takav fijasko?
Recentna povijest Makarske kao grada koji se bavi turizmom kaže da ne smije, ali činjenica je jedno: sve i da gradilište vrvi radnicima, jasno je da do početka turističke sezone Peškera ne može biti završena. Ovdje treba definirati i što se misli pod početkom sezone, je li to lipanj, srpanj ili je sezona u Makarskoj, čija vlast njeguje ideju spajanja zimskog Advent turizma i kupališne sezone, praktički na vratima?
Ako je suditi po ideji produljenja sezone i po nekim ranijim gradskim odlukama, već za mjesec dana građevinski strojevi ne bi imali što tražiti na glavnoj plaži. Sjetimo se, naime, da su od radova na energetskoj obnovi Ville Irene 2022. godine Paunović i zamjenica Antonia Radić Brkan (navodno) odustali baš zato jer kamioni i građevinski strojevi po Sv. Petru nisu lijepa slika za turizam. Ovakav su stav branili u mjesecu travnju.
Što god mislili o (ne)primjerenosti i (ne)opravdanosti javnih radova u sezoni, činjenica je da su legalni i da ih Pravilnik o privremenoj zabrani izvođenja građevinskih radova u sezoni anticipira. Pravo je stoga pitanje je li se s radovima uistinu trebalo započeti u veljači 2025. godine i je li se, uz bolju koordinaciju i ažurnost, mogao izbjeći ovaj scenarij. Da se scenarij ipak mogao izbjeći, ne tvrdimo iz pozicije pametovanja iz fotelje. Dokaz tomu su datumi u kojima su odrađeni važni koraci nakon kojih se slobodno mogao birati izvođač. Evo i zašto to tvrdimo: prije raspisivanja javne nabave bilo je potrebno staviti Urbanistički plan uređenja Peškere iz 2011. godine van snage.
Odluka o pokretanju tog postupka na Gradsko vijeće stigla je u prosincu 2023. godine i usvojena je na 19. sjednici Gradskog vijeća . Nakon toga trebalo je odraditi postupak uključujući i javnu raspravu. Izvješće o provedenoj javnoj raspravi datira iz svibnja 2024. godine. Napominjemo da ovdje ne govorimo o pregovaračkom postupku s projektantom, Atmosfera studijom čiji je rad pobijedio na natječaju, koji je trajao dugo, no ostavit ćemo vjerojatnost da je to zbilja bilo opravdano.
No sve ostalo bilo je u rukama Grada i jasno je da je moglo biti ranije završeno. Naime, da bi išta započeo, Grad je morao ukinuti UPU Peškera i morao je za to dobiti zeleno svjetlo od Ministarstva. Iako je suglasnost Ministarstva mogao tražiti već u svibnju, a možda i ranije, paralelno uz postupak, dopis šalju tek u – srpnju 2024. Kao da im se ne žuri, gube dva-tri mjeseca, te u kolovozu dobivaju “amen” iz Ministarstva. Ponovno se gube dva mjeseca do sljedeće sjednice Gradskog vijeća jer, naravno, konačnu Odluku o stavljanju UPU Peškera van snage moraju izglasati gradski vijećnici. To se događa sredinom listopada 2024. godine na 25. sjednici Gradskog vijeća, u studenome se pokreće javna nabava, a ostalo je poznato.
Da je vlasti zbilja bilo stalo da se na vrijeme krene s radovima, javna nabava je mogla biti provedena na ljeto i građevinski strojevi mogli su doći na Peškeru već u rujnu ili početkom listopada. Da je vlasti uistinu bilo važno odraditi posao kako spada, onda je prije samog projektnog zadatka trebalo vidjeti s građanima što tamo žele (i sam Paunović je shvatio naposljetku da žele samo zeleni park s minimalnim zahvatima, pa je projekt preimenovao u Zelenu Peškeru!). Da je provedeno ikakvo javno savjetovanje o sadržaju i opsegu radova, Grad Makarska ne bi morao gubiti ni vrijeme ni novac proračunskih korisnika za izradu projektne dokumentacije za faze od kojih, po svemu sudeći, neće biti ništa. Samim time kraći bi bio i pregovarački postupak i bilo bi manje vrludanja.
Na koncu, da je Paunoviću i ekipi bilo važno raditi kako spada i poštivati rokove, onda bi pogledali i taj famozni darovni ugovor s državom, konzultirali neko od odvjetničkih društava i zaključili kako im bitka protiv države nije pametna stvar. Paunović je, međutim, krenuo u bitku ne mareći za kolateralne žrtve kombinacije pretjerane ambicioznosti i manjka sposobnosti da se vode kapitalni projekti poput ovoga.
Ivona Ćirak/ foto O.Franić
